Noćas sam šetala nasipom i gledala u rijeku, ne ne znam zašto sam došla i gledala u daljinu, nadala sam se da ću sresti bilo koga tko mi je drag, kome sam nekada nešto značila. Pored mene je prošlo samo dvoje mladih ludo zaljubljenih i sretna sam što me nisu primijetili kako tupo gledam u ulična svijetla i tražim sijenu osobe koju osjećam u svojim venama, ovo je za tebe pamtim te godinama, želim te danima, svakog sata. Zašto, zašto te zaboraviti ne mogu?
Koliko god se trudim da krenem dalje ja svugdje tražim tebe, dozivam te, ti ne čuješ jer kada sam te pustila otišao si ostavivši me riječima "ovo nisi trebala napraviti moglo ti je biti lijepo". Da, sada znam mogla sam biti s tobom i sretna znajući da sam druga, da pripadaš njoj a ja te imam pored sebe onako kako ljubavnica ima muškarca.
Znam sada da možeš rekao bi mi "bio sam s tobom cijele dane i noći, ti si mi bila sve, ali nisam ti mogao priznati da uistinu pripadam njoj."
Sada s tobom u mislim i duši zavaravam samu sebe, ne dozvoljavam sama sebi krenuti dalje nego te čekam i nadam se da ću ti moći reći "oprosti mi trebam te kao što mirisan cvijet treba sunce i kišu da bi cvao u najljepšem cvatu.
Molim anđele da mi te vrate samo na jedan dan, da budem sretna kao nekada, da ti priznam da te nikada nisam prestala voljeti, da bez tebe ne znam i ne mogu živjeti.
voli te tvoja A.