Mjesec i zvijezde obasjavaju vedro nebo, a ja uz laganu glazbu razmišljam o sebi, o životu koji brzo prolazi, o sreći koja nikako da pokuca na moja vrata jer ja sam ta vrata zaključala davno i strah me ponovno ih otvoriti jer znam da me iza vrata ništa ne čeka, a ono što bih vidjela nije mi potrebno jer dovoljno mi je patnje, plakanja bez suza, usiljenog smijeha. Dosta mi je obećanja i laži, čekanja, traženja.
Sretni ljudi prolaze pored mene kao sjene, a ja sam tu, ali daleko, jer moja prošlost, moja sreća nije uz mene. Sve prolazi ali ljubav ostaje i stvara mi bol, stvara mi tugu.
Radujem se suncu jer u njemu kada sije vidim njega, vidim svoju sreću i radost, osjećam ga u svojoj blizini, a on je daleko.
Shvati me prijatelju da za mene postoji tuga, da je ona prijateljica moja s kojom se mogu razgovarati, s kojom mogu plakati kada nitko ne vidi suze moje.
Shvati da mi je on bio osmijeh, radost, sunce i kiša, ja znam da ti to možeš jer voliš nju i znaš kako se voli, nikada je nemoj ostaviti jer iskrena ljubav nakon rastanka jako boli. Sudbina ti jednom sreću da, a ako je napustiš patnja ti je prijatelj i nanosi teške boli jer srce samo jednom iskreno voli.
Budi sretan pored nje kao što sam ja davno bila pored njega, a sada njegovo ime dozivam danju i noću, osjećam miris njegovog parfema svuda oko sebe, a on je daleko, jako daleko, a moja duša ga doziva.
Znam da mi ti i tvoja voljena želite pomoći i na tome vam hvala, ali bez njega ja ne znam i ne mogu da živim, da se radujem jer moja radost otišla je s njime onog dana kada sam slušala svoj razum a ne srce. Ja srca više nemam, nemam ni duše jer odnio je sve sa sobom i ja ga čekam da mi se vrati da mu kažem "trebam te, želim te, volim te" jer on je moj život, sunce, kiša. On mi je bio i ostao sve.
Hvala tebi i tvojoj ljubavi što mi pružate da živim dane tmurnog života, što me pokušavate voditi, ali ja uporno stojim na pola puta čekajući da on dođe i povede me ponovo u dane sreće.