Mogu li vjerovati sebi, mogu li vjerovati tebi, mogu li vjerovati bilo kome? Vjerovala sam sama, vjerovala sam tebi, vjerovala svima i na kraju sam ostala sama, potpuno sama.
Život je poput mora, jednom je miran i topao, drugi puta uzburkan i hladan. Znam da se ga ne treba bojati, da ga treba voljeti, da život treba znati živjeti dan po dan jer svaki dan donosi nešto novo. U sjajnim zvijezdama je sve zapisano od početka do kraja, a na mojoj zvijezdi je sve nečitko, ali jednom samo jednom je pisalo ispravno. Sada se čitajući ovo pismo pitaš „ kako samo jednom, zašto samo jednom?“
Ja voljeti ne znam i ne mogu, a želim , želja je jedno, a stvarnost drugo, moja stvarnost više smisla nema jer sam izgubila tebe i s tobom sam izgubila sve, za mene više nema mirnog mora ja samo uzaludno stojim na pola puta nadajući se da ču te ponovo sresti, da ću ti vjerovati kao prije, da ću te moći voljeti kao onda kada sam znala voljeti. Znam kriva sam jer sam vjerovala drugima, a tebi i sebi ne. Hoćeš li mi ikada oprostiti, hoćeš li se jednom vratiti jer ja bez tebe ne mogu i ne znam voljeti.