Anđeoske stranice
subota, 09.05.2009.
SERBUS ZAGREBU
Zakaj?
A zakaj prosim vas lepo,
Moj Zagreb tolko ne vole?
I zakaj ih smeta naš kaj,
Baš ko da ih riječi bole?
Zakaj? Kad Zagreb ih prima,
I svakome srce otvara.
I Zakaj, kad ovdje su došli,
Ne poštuju pravila stara?
Daj nemojte biti tak prosti,
Ni lepo se glasno podrignut.
I zakaj bi bilo tak teško,
U treski se starijem dignut.
I zakaj se baca smeće?
I zakaj se hračka po cesti?
I zakaj se trgaju klupe,
Da stari si nema di sesti.
I zakaj mrglate stalno?
Kaj pljujete navek po svemu?
Zakaj ne volite Zagreb,
I sve kaj je lepo u njemu?
I zakaj ja moram pitat,
Sve one kaj Zagreb ne vole.
Ak vam je ovde tak grdo,
Kaj se ne vratite dole?
Danas mi je ovo stiglo mailom. Kak sem ona prava ovdje rođena purgerica morala sam ovo ovdje objaviti. Podsjetilo me na onaj dragi, poznati, spontani kaj. Na vrijeme kad je ovo bio sigurni Zagreb, bijeli Zagreb. Na vrijeme kad smo još uvijek bili pristojni, pažljivi jedni prema drugima, kad su ljudi bili ljudi.
I zato serbus dragi moji purgeri
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Svibanj 2008 (11)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Reiki, feng shui, Bachove cvijetne kapi, anđeli, EFT, vibronika, theta iscjeljivanje
PORUKA ANĐELA
Što misliš zašto je osoba k tebi došla?
Kažem ti - svaka osoba koja je ikada k tebi prišla, došla je da
od tebe primi dar. Čineći tako, ona tebi daje dar - dar da
osjetiš i ispuniš Tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu, kada je razumiješ, spoznaš
najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI
SAMO ANĐELE
ŠUTNJA
Šutnjom mi govoriš više od riječi.
Šutnja je nemir koji ne liječi.
Šutnji se predajem kad molit ne želim.
Šutnja je patnja koju ne dijelim.
Šutiš jer boli Te vrijeme što teče.
Šutnjom se štitim dok spušta se veče.
Šutim i trebam Te više od zraka
Šutimo skupa, ja bojim se mraka.
Šutiti mogu, al šutnja me boli.
Šuti dok stavljaš na ranu mi soli.
Šutnja mi Tvoja zatvara oči.
Šutim i šutiš i šutnja će proći.
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
O meni
href="http://imageshack.us">
Ime...Dijana Lacković
Živim.... u Zagrebu
Zanimanje.... savjetnik
Hobi... crtanje, cvijeće, životinje
Istinska strast...feng shui, reiki, vibronika, anđeli, kristali, theta iscjeljivanje
Volim........ svoju djecu, anđele, šetnje prirodom, kišu
Radim......
EFT radionice
Reiki tečajeve
Bachove cvjetne kapi
Vibroniku
radiestezijske preglede zemljišta i kuća
feng shui
meditacije
radionice sa anđelima
tečaj istine
kontakt.......dijana.lackovic@inet.hr
095/870-2345
Ostalo.....na upit
ostale informacije
www.snaga-prirode.com
homeopatija
refleksoterapija
savjeti nutricionista
Tienshi
Šiba me vjetar,
pere me kiša.
Suze su odavno
prestale teći.
Sunce je jučer
prekrio oblak,
a ti mi nudiš
tek prazne riječi.
Umorno idem
po životnoj cesti,
tražeći oči
što daruju sreću.
Još uvijek se nadam,
još uvijek sam živa.
Ja predat se nikad
ne mogu i neću.
Al korak je težak,
pod teretom padam.
I pružam ti ruke,
za ljubav te molim.
Još uvijek sam živa,
još uvijek se nadam.
Ja samo sam žena
što ljubim i volim.
Nisam ti rekla
koliko te volim
i kako te noću
gledam dok snivaš.
Niti sam rekla
koliko se molim,
da otkrijem tajnu
koju mi skrivaš.
Jesi li isti
ko prvoga dana,
sa strahom se pitam
dok zatvaram oči?
Ili se tek sad
otvorila brana,
strepnja se javlja,
hoće li proči?
Slutim da nije
isto ko prije.
Ne smiješ se više
šalama mojim.
I pogled ti luta
nekud kroz prozor,
a meni je hladno,
samoće se bojim.
Pitam te tiho,
ne želim to čuti,
jesi li isti
ko prvoga dana?
Odgovor znadem,
na dobro ne sluti.
Ipak se čvrsta
srušila brana.
TEBI
U sobi sam praznoj,
tišina me guši.
Još osjećam dodir
tvog toplog tijela.
I bolno sam svjesna
da moj svijet se ruši,
a ipak se nadam,
znam ne bi to smjela.
Jer ona te treba
i ona te zove.
I njoj si na vječnost
davno se kleo.
Al život je gradio
puteve nove
i sudbine naše
čudno je spleo.
Ne mogu i neću
biti tek druga.
I živjet u sjeni
tuđeg života.
Ti njen si čovjek,
a moja si tuga.
Ja ipak se nadam,
to nije sramota.
