Anderlog

10.01.2006., utorak

Ufuravanje

Svojedobno sam vodio dnevnik, zapravo dobar dio života rekao bih, i uživao sam u tom satu pred spavanje ponovo dubinski proživjeti dan. Uhvatio bih se da tek tad stvarno živim i osjećam. Jače nego u svim događajima koji su mi se desili. Valjda su mi misle jače od osjećaja i percepcije. Normalni dio dana je zujanje, a tek kasnije dolazi dubinsko promišljanje. Dan ne možeš zaustaviti, uključiti slow-motion, replay. Kreneš bilježiti i odjednom se nađeš u mislima do kojih nisi ni sanjao da ćeš doći. I dobro djeluje na usmjeravanje života. Znaš što hoćeš, imaš odgovore na većinu blic pitanja. Ajde, koji je smisao života, jel znate?

Bronte spava pored mene, gotovo sam se nalaktio na nju. I ostali ukućani spavaju. Koncentraciju mi ometa samo Red Hot Chili Peppers Californications. Poznat mi je zakon da mi treba barem tri dana da se donekle ufuram u pisanje, stoga neću forsirati. Sviđa mi se da na webu mogu naći ljude poput Mračnog i Borje (čiju stranicu sam danas provjerio valjda 5 puta i gle nakon dugo vremena ništa novog nije napisao, baš kad sam se navukao).

Misao dana u stilu Mračnog (samo vlastita): Jel drugi mogu ono čemu ja težim? Ako mogu, onda mogu i ja. Ako još nitko nije uspio? E, onda ću ja biti prvi.

Da, nema smisla pisati i slušati muziku istovremeno. Ne čuješ muziku. Ni 2%.
- 00:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>