Anderlog
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ostali linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Gmail
Writely
My Yahoo
Flickr
IMDB
elektronička pošta:
anderlon[at]gmail[dot]com
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Gmail
Writely
My Yahoo
Flickr
IMDB
elektronička pošta:
anderlon[at]gmail[dot]com
24.05.2005., utorak
Virtualnost bez zaštite
Zašto pisati svoj blog kad ga mogu pisati na naslovnici. Hi, hi, hi. Sad sam tek vidio da je onaj konj Lebowski obrisao cijeli svoj blog. Pred par mjeseci. Mislim da bismo to morali onemogućiti. Barem pitat ljude jedno 2000 puta jeste li sigurni. Jedan drugi konj se pobunio što mu je navodno netko "razotkrio" identitet na blogu. Al pazi, nije mu otkriven stvarni identitet već ovaj virtualni, blogovski. Čak mu niti virtualno ime nije spomenuto, a kamoli pravo. Ali svejedno razlog za frku. Zbog razotkrivanja blog identiteta, nicka, koji i je zamišljen da štiti pravi identitet. Možda bismo trebali uvesti neki dodatni nick koji bi štitio primarni blogerski identitet. Izgleda da su virtualni identiteti postali važni kao i pravi. I da ih treba štititi. Koliko sam ja primjetio, svaki vaš post je neminovno povreda vaše i tuđe privatnosti. To je ugrađeni rizik kod pisanja bloga. Pokazalo se da je najbolja zaštita mali broj čitatelja. No, problem nastaje ako nečiji blog pokažeš većem broju ljudi, ko u gornjem slučaju. Mi smo ubili nekoliko zanimljivih blogova upravo zato jer smo im doveli previše publike, sjećam se one učiteljice kojoj su prijetili otkazom, Dino, Vibby, Anna Junk... Leb? |
23.05.2005., ponedjeljak
Vrlo perspektivna štenad
Ipak nemrem ne spomenut jučerašnji CACIB u Varaždinu. Mislim, meni je to prilično strano i prvi put sam bio na nekoj izložbi pasa i dobar dio dana sam jedva čekao da krenemo doma. Tvoj peso, slatko malo štene (na slici desno), se pokazuje sucu nekih 3-5 minuta i to je to. Sve ostalo, nekih 6-7 sati je čekanje na suncu, spavanje u travi... Ali zapravo, dan kasnije ustanoviš da zapravo uopće nije bilo loše. Samo sam ja vjerojatno seljačina koja ne kuži ljepotu opere i izložbi pasa. Napravio sam preko 250 fotki, pa valjda sam imao nekog razloga slikati. Da, bila bi to dobra galerija, kad bih ju stigao napraviti. Podsjetnik za eventualni drugi put - nema šanse da tamo odem bez zaštitnog šatora, piknik stolaca (svi to imaju), luftmadraca i frižider torbe (moj dodatak). I Coco i Charlotte su dobile najvišu ocjenu - "vrlo perspektivna" štenad i njihova mama Bronte, koja je ostala u Zagrebu, može biti ponosna. |
11.05.2005., srijeda
Blues Explosion
U baš dobar koncert! Više o njemu raspisali su se na Forumu, a ja samo da se javim da sam stavio na web fotogaleriju i dva videjića (jedan, dva). Malo sam gledao u 24 sata bloga i nisam primjetio drugih komentara koncerta, a bilo je više ljudi nego na Laibachu). Pitam se koliko se blogera ovog puta mimoišlo ispod stejđa, pored šanka... Na žalost od predgrupe Dälek sam čuo zadnju minutu nastupa, dovoljno da mi bude žao što sam kasnio, al kad kod nas nikad ne znaš kad koncert točno počinje. Kruno i njegove žene su radili intervju sa Spencerom, ali ga još nisu skinuli. Vidim da su me na Iskonu potpisali ispod slike i to s linkom. Pitali su prije za dopuštenje. Lijepo, lijepo, tako treba. Još kad bi Jutarnji naučio stavljat linkove na članke u kojem citiraju Blog... |
10.05.2005., utorak
Ode Kemo, Bog mu pomogo
Gledam kako prve prave, ne više testne slike dolaze na Blogomobil, autentične, direktne, s puta i čini mi se da smo na tragu sasvim nove forme. Kao što je blog postao zasebna web forma, mada je osobnih web stranica i svakojakih drugih stranica bilo i prije. Blog se iskristalizirao u posebni prepoznatljivi format podesan za određenu vrstu sadržaja i to zahvaljujući prvenstveno velikoj moći, ali i jednostavnosti objavljivanja na webu. Blogomobil je sličan moblogu, ali mislim da je ipak mnogo više. Moblog je slučajno MMS-anje, dok Blogomobil ima neki svoj smisao, razlog, ideju, scenarij, priču. Svako toliko jedna slika čovjeka koji hoda. Čovjek koji samo hoda ne postoji, ali čovjek koji hoda i objavljuje to na webu daje ti priliku da hodaš s njim. Evo, ja se u ovaj večernji sat pitam gdje je, jel ima koja nova fotka, šta sad radi, jel našao mjesto za spavanje. Kad god bih ga prije puta upitao, OK Kemo, ali jesi organizirao ta spavanja, gdje ćeš spavati, on bi rekao ne brini ti zato. Ajd dobro, kad ti kažeš, al svejedno se i dalje pitam u sebi. Čak ga je i Sonja Šarunić u direktnom javljanju za Obiteljski to isto pitala, no ni ona nije dobila odgovor. Valjda ćemo ga dobiti sutra. Posebno mi je drago da je Dalibor uzeo godišnji i potegao čak iz svog mjesta da isprati Kemu u onaj ludi jutarnji sat (8 sati!). To je bloger koji odaje poštovanje drugom blogeru i ideji. Sjećate se Harvey Keitela u "Dimu". Njegova životna misija je bila da svaki dan u osam sati ujutro, kad dođe u svoj dućan, napravi fotku raskršća u Brooklynu. Svaki dan. Ni na godišnji nije išao kako bi ustrajao u svojoj misiji. Kad imaš jednu takvu misiju život sigurno ima smisla. Riješio si jednu veliku brigu. Blogomobil je nešto što bi dobro došlo svakom turistu entuzijastu. Podijeliti svoja putovanja s drugima. Klinci na maturalnoj ekskurziji (mama prati redovito), otac na službenom putu (žena prati redovito; istoimeni film je upravo na HTV2), godišnji na pustom kornatskom otoku... |
08.05.2005., nedjelja
Trijumf volje
Laibach sam prvi put gledao jako davno i zahvaljujući njihovom službenom sajtu i nevjerojatno pedantnom popisu svih koncerata koji su ikad održali saznao sam da je to bilo 26. travnja 1985. Dakle punih 20 godina je prošlo. Mjesto je isto ko i sinoć (Boogaloo), samo se tada to drugačije zvalo (Moša) i bilo je u okviru Bijenala. Uglavnom, taj koncert pred 20 godina izazavao je priličnu medijsku i političku frku, jer su Laibach uz svoj uobičajeni naci-totalitaristički simbolizam puštali na platnu filmove sa Titom, radnim akcijama i drugim svetinjama socijalizma. Koja su to lijepa vremena bila, kad je provokacija još bila moguća. Laibachu skidam kapu na snazi koncepta koji i u ova današnja, ipak drugačija vremena, i dalje opstaje i uspjeva zadržati jednaku fascinaciju kao pred dvadeset ili više godina. Bojim se samo da bi nova generacija Laibach fenomen mogli pogrešno zamijeniti za cool techno furku, ne sluteći da se iza svega krije mnogo dublji i promišljeniji umjetnički koncept koji definiran još davne 1982. godine u Trbovlju u 10 točaka (10 Items Of The Covenant) i predstavlja jedan od zanimljivijih umjetničkih manifesta uopće, čija originalna inspiracija očito posjeduje snagu da održi Laibach sve ove godine istim, pa čak i fizički, što se moglo primjetiti sinoć. Za ilustraciju izdvajam iz Manifesta tek nešto o čemu blogeri mogu eventualno meditirati: The triumph of anonymity and facelessness has been intensified to the absolute through a technological process. All individual differences of the authors are annulled, every trace of individuality erased. Je li blog upravo ono što može spasiti individuu da ne bude tek kopija nekog drugog ili je to tek još jedan novi način kreiranja bezličnih anonimaca? Hi-hi-hi. A kakav je koncert inače bio? Odličan! Dođite nam opet. A može se doći i za vama (recimo Exit ili dan kasnije malo bliže - Otočec). Tour dates. Ovdje su sličice i video koje sam napravio - galerija. (Treba Dariju za vijest tko je još pisao o Laibachu - Ava, jesusquintana...) |