Škrabotine
20.04.2007., petak
POZDRAV SVJETLOSTI
|
I ponovno ne svojom voljom bijah svjedokom jednoga nestajanja i rađanja svjetlosti. Mada se rječima opisati nemože,ipak ne mogu a da ne pokušam. Jedna stara islužena ljuštura bijaše oklop u kojoj je svjetlost bila zarobljena i grčevito pokušavala izaći na slobodu.I sama ljuštura sanjala je da se oslobodila muka i vinula u svjetlost ali kad se probudila iz sna shvatila je da njenim mukama još nije kraj.A naživila se ljuštura puno lijepih godina i bila je sva poderana ,jedva u jednom komadu. Umorna, iscrpljena,zaspala bi da se odmori.Svakim jutrom budila se iznova razočarana jer se vratila iz svjetlosti u kojoj je bilo tako lijepo i ugodno. Polako se ljuštura gasila a svjetlost pomalo oslobađala. Napokon jednoga jutra ljuštura zaspau nepovrat sa smješkom na uvelim usnama i svjetlost zasja svom svojom puninom.Kao kad zora nadvlada noć i dan sve obasja i ogrije svojim ranim suncem. Bila sam kao okupana tim sjajem i ogrijana tom toplinom. Pogladila sam ljušturu i pozdravila svjetlost. |
