Škrabotine
16.04.2007., ponedjeljak
http://www.blog.hr/smajlici/headbang.gif ne vrijedi
|
Prođoše,upravo protutnjaše moji slobodni dani u onim poslovima koje svaka žena dobro poznaje. Nije važno,prošlo je. Od odmora gotovo ništa. Psihičkog da, ipak.Da nebi bilo sve tako beznadno potrošeno ukradoh jedan seminar sa kolegicom. Ono o čemu želim pisati je jedan sasvim drugi događaj kome sam prisustvovala. Jedan mladi čovjek proslavio je svoj uspjeh i podijelio svoju istinsku radost sa nama. Uspjeo je ostvariti svoj dječiji san u odabiru svoga zvanja. Događa se to svakodnevno ali ovo zvanje koje je odabrao i nije u današnje doba tako često. Naime,završio je studij i postao svećenik. Istinska radost na njegovom licu ,ponos roditelja i prijatelja nešto je ne svakidašnje. Toliko je zračio da nas je sve obasjao svojom srećom. Ta predanost i odlučnost da upravo to bude u životu jasno se mogla pročitati iz svakog njegovog pogleda i iz svake njegove riječi. Vjerujem da će izdržati sve kušnje i prebrodit sve poteškoće koje će ga pratit u njegovom mladom životu. Vjerujem da je pozvan i da se nalazi na pravom mjestu. Otkrio ga je. Radijem se uspjehu svakog mladog čovjeka. U današnjem vremenu je prava sreća za mlade da znaju što hoće i da to ostvare. Jako puno ih je, na žalost, koji ne znaju niti što žele niti kakva ih budućnost čeka. Lutaju bez nekog jasnog cilja. Nažalost, prilike koje upravo vladaju u našoj zemlji i općenito u svijetu ni malo im ne olakšavaju njihov mladi život. I ako uspiju shvatiti što žele, završe školu, nađu se na burzi za nezaposlene ili još gore, prisiljeni su raditi poslove koje mrze,pa počnu mrziti i sebe i okolinu. Mnogi još dugo žive na grbači roditelja, a već bi i sami trebali biti roditelji. Ne mogu osnovati obitelj, a kad konačno i uspiju dobiti posao, vrijeme je učinilo svoje.Zato im želim da imaju puno hrabrosti(i mi smo je morali imati) da pođu svojim pute i da se bore za ono što žele. Na kraju, život i jeste jedna neprestana borba, mi to već znamo, oni će shvatiti.Zato mladi, hrabro!  |
