Ostavih posrnulo ljeto na otoku
I vratih se
U kišnu jesen.
Dojmovi brojni.
Mašine veša ispiru sjećanja
Neka ostaju s mrljama,
neka se pronalaze
u starim kutijama od selidbe...
Miris mora još osjećam
U nosnicama .
Zrikanje zrikavaca
U ušima.
Druženja
Razgovori
Pjesma
Život u Beču
Miran
Tiši
Privikavanje u tijeku
Navika je opasna
navika
Volim otići.
Volim se vratiti.
Putovanje je gnjavaža.
Možda otputujem
Jednom
Bez prtljage
Sama
Otvaram novu-staru stranicu
Čitam propušteno
Skupljam mozaik
prijašnjeg,
sadašnjeg,
budućeg...
Prošlost me najbolje poznaje
Ipak,
ljeto još traje
Iako sam se vratila.
I opet odlazim
Na «pravi» odmor
Kratak
S malo prtljage
Bez kuhanja,
pranja,
u drugu zemlju
Kao pravi turist.
S knjigom
Koju možda i pročitam.
A gdje ste vi?
Pročavrljala bih rado s vama,
prijatelji moji nevidljivi.
Sja li sunce kod vas?
Ili pada kiša?
Razmjerno oblačno
nije moje vrijeme.
Djevojčica spava
Velika
Bez pelena
Ručak je zagorio
Moje misli s vama,
a tijelo
u kuhinji.
I to je
Povratak
|