Se sjećate onih reklama za piće Pipi? Ako se ne varam, jedna je bila s Anom Sasso, a jedna s našim premalo poznatim i priznatim plivačem - maratoncem Veljkom Rogošićem. Ili je to bila jedna reklama s njih dvoje? Kako bilo, oboje su još živi i u vrlo dobroj formi (ne znam je li tajna u nekada popularnom napitku ili u dalmatinskim genima i bavljenju sportom).
A moje priče iz Novalje nastavljaju se i ovu posvećujem starom morskom vuku s kojim je Savršeni proplivao dolazak u novaljsku luku na plivačkom pohodu od Savudrije do Prevlake...
Ovaj nevjerojatan Dalmatinac se naime nakon preplivanog La Manche-a prije godinu dana, sa šezdeset i četiri ljeta odlučio na ovaj nevjerojatan pohod i najduži maraton (u etapama) ikada isplivan. Znam neke koji su već u ranim četrdesetima pravi starci u odnosu na simpatičnog i nesalomljivog (fizički i duhom) gospodina koji me svojim pogledom iz mora kroz plave naočale i brčine neodoljivo podsjeća na nasmijanog morža.
Mnogim plivačkim generacijama je ovaj dragi g. Morž bio uzor. Među ostalima i jednom malom kržljavom dečkiću koji je postao plivač (više ne smijem reći, iako je dečkić kasnije ostvario lijepu plivačku karijeru).
I tako mene moj Savršeni s uzbuđenjem tog malog klinca obavijesti kako Veljko dolazi u Novalju, baš kada je on na godišnjem i počne mi mahati s nekim rasporedom maratona i objašnjavati kako bi ga on tako rado dočekao i s njim proplivao zadnjih kilometar-dva.
I ode Savršeni nekoliko dana prije očekivanog dolaska (po rasporedu sa Interneta) u novaljsku turističku agenciju pitati kada točno dolazi poznati maratonac i priprema li se neki doček. I teta u agenciji ga gleda skupljenih obrva i pobjedonosno zaključuje kako ju je to već taj dan ujutro (bila je večer) netko isto pitao. I moj Savršeni se nadobudno ponada kako se teta-turistička-djelatnica raspitala u međuvremenu, kad već ne znaju sami... ali jok... teta je jednostavno odmahnula glavom i rekla da ne zna ništa o tome. I tako smo se morali pouzdati u raspored s Interneta koji nije trebao odgovarati stvarno preplivanoj etapi, s obzirom na vrijeme i uvijek moguća odstupanja od rasporeda kod takvih događaja.
Ipak odemo na dan kada je po rasporedu trebao doplivati u Šimune - malo nautičko mjestašce kraj Novalje.
I dođemo tamo nekako otprilike u vrijeme dolaska u drugim mjestima i obiđemo marinu, pitamo ljude, domaće, konobara (nikada nije čuo za njega) i odlučimo otići u turističku agenciju. Nađemo ju, a agencija u jeku turističke sezone u turističkom mjestu – zatvorena nakon podneva. Tako ako netko misli doći tamo, neka dođe do 12 sati, jer nakon toga nema tko što dolaziti tražiti smještaj ili informacije. Reda mora biti.
I pokupimo se mi iz Šimuna i nekako ipak doznamo da Veljko dolazi taj dan u Novalju, raspored malo kasni zbog lošeg vremena.
I Savršeni se uputi na Novaljsku rivu, ja pričekam da djevojčica zaspi i odem i ja sa fotoaparatom i vodom da se i ja pridružim tom nesvakidašnjem događaju. I stignem taman u momentu kada je Veljko praćen s nekolicinom plivača (manja i veća muška dječica) ulazio u novaljsku luku. Sve je bliže i bliže, i naravno zadnjih par zaveslaja je u delfin stilu, gleda na sat, proviruje glavu iz vode, i osmjeh na ustima... Skupilo se nešto ljudi, bio je stavljen i razglas s muzikom, dva klapska pjevača su otpjevala pjesmu o Novalji, mlada cura u nošnji s hrostulama za dobrodošlicu i nekoliko funkcionerki i funkcionera.
Još i dobro s obzirom da do prije neki dan čovjek nije mogao doći do neke informacije, ali ipak premalo uzevši u obzir da je turistička sezona i da se s takvim čovjekom i malo oglašivačkog i poduzetničkog duha mogao napraviti veliki turistički događaj. Ali, to je očito sindrom hrvatskog turizma... svoje vrhunske kvalitete ne znamo prezentirati.
Svejedno je atmosfera bila odlična, Veljko nasmijan i okružen prvo gomilom u moru, onda onom na kopnu... Ljudi su zadivljeni, plješću, ja vičem: "bravo"... Savršeni se smije u moru i sluša s ostalom pratnjom nešto što im morski vuk priča. Na moment mi prođe kroz glavu kako su to sve neka velika djeca koja plove nekim drugim morima svakidašnjice, gdje su sportski duh, borba i uspjeh nešto normalno i vrijedno divljenja.
I onda dolazi gospodin zadužen za par riječi dobrodošlice (ne, ne, nije to gradonačelnik, za njega plivanje i takvi događaji očito ne znače mnogo – o tome sam pisala u svom prethodnom postu, ali ne znam, možda je stigao kasnije na papicu ili pićence), vlasnik jedne umjetničke galerije i sudionik i pokretač kulturnih događanja u našem malom mistu. I bio je i on dirnut, ispričao je svašta, pa i hrpu nebuloza... tako da je ispalo kako Veljko nije uspio preplivati La Manche, da bi ga stari morski vuk naknadno u svom obraćanju diskretno ispravio, na što je naš voditelj zaključio kako on dobro zna što znači preplivati La Manche jer je živio u tom kraju...
Jooooj Bože, zašto uvijek ljudi koji nemaju veze sa sportom melju o njemu i grče se oko sportaša? Ali Veljko je kao pravi vuk, pomalo imun na te sve obaveze i protokole koji idu uz spontane dočeke, simpatičan i otvoren prema svima... Ipak su ga zarobili u obližnjem restoranu hotela (između ostalog je tu bila i voditeljica turističke agencije – zna li ona kako su joj djelatnice neinformirane?) i Savršeni nije htio ulaziti među te ljude, predstavljati se, iskazati sreću što mu se ostvario dječački san da pliva zajedno s njim... Sve u svemu sportaš koji ne priča puno, samo se divi sa strane svojem sportskom idolu.
Ostavili smo Veljka, nadam se u ugodnom društvu. Sutradan je bio doček u Šimunima i navodno je bilo jako lijepo i skupilo se svijeta. Ajde baš mi je drago, očito dobre vibracije tog pothvata ipak nekako dođu do ušiju barem nekolicine.
Ono što mene uvijek fascinira kod ovakvih velikih ljudi je nevjerojatna jednostavnost i pristupačnost i činjenica da čovjek ima familiju i da je osim tog svog sportskog uspio ostvariti i obiteljsku ispunjenost... A ako je k tome i dobar suprug, otac i djed, za mene je to onda potpuno ispunjenje pravog sportaša, kako u sportskoj, tako i u trci života.
I za kraj nešto što mom ženskom uhu i nije baš leglo iz usta ovog velikana.
U svom govoru je komentirao izjavu gore navedenog novaljskog moderatora da je trećinu života proveo u moru riječima: "Bilo bi mi bolje da sam tu trećinu proveo na ženama, a ja sam se vezao samo za jednu. Tko zna možda sam pogriješio, a možda i nisam."
Eto primjera da i veliki ljudi imaju slabosti, a morskom vuku je očita ta što je Dalmatinac, pa mora izreći i nešto u tom stilu... Iako sam uvjerena kako ne misli tako, ali eto možda su i dalmatinski dišpet i frajerština pridonjeli velikim uspjesima...
Tko će ga znat... Morž pliva dalje po našoj obali... Ako ste negdje na moru, posjetite obližnju turističku agenciju...
|
