Ne znam je li netko od vas gledao jučer emisiju Otvoreno, ali ukratko, pitanje za gledatelje je bilo: "smrtna kazna ili doživotni zatvor?" Samo pitanje baš nije imalo neke konkretne veze sa situacijom u Hrvatskoj i očitim neprovođenjem i već postojećih dužih zatvosrskih kazni koje se ne koriste, osim vrlo rijetko. Dakle, radi se sada nekakva reforma u pravosuđu, pokušava se uskladiti rad sudova, ujednačiti kazne za slične zločine i smanjiti doživljaj pojedinih općinskih sudaca koji to određuju po vlastitom nahođenju.
Osim toga postavilo se pitanje doživotnog zatvora ili duže zatvorske kazne. Ali se g. Ladišić, očito poučen novinarskim iskustvom ipak odlučio ne postaviti gore spomenuto pitanje, koje je zapravo sada na nekakvoj raspravi, već je otišao korak dalje ili, kako je rekao jedan sudionik, vremeplovom zaplovio, u uvijek nove i nedokučive vode hrvatskog javnog mišljenja, pa je pitanje pomaknuo na razinu smrtne kazne ili zatvora do smrti.
I dok su mi neke te ankete samo potvrda o onome što smatram da većina misli ili barem deklarira kao svoje stavove, ovaj puta sam ostala frapirana.
Naime, ako se dobro sjećam preko 80% gledatelja koji su nazvali su se izjasnili za uvođenje smrtne kazne. I svi (osim jednog gosta) su takve razultate očekivali i ne iznenađuju ih ...
Crkva smatra uzimanje tuđeg života udaljavanjem od Boga. Naravno samoobrana je nešto drugo, a i pitanje abortusa nije baš skroz jasno, jer će se očito o početku života i pravu žene da odlučuje o svojem tijelu (ili barem jednom njegovom dijelu) nastaviti unedogled. Ali zločinci su već odrasli ljudi (nema dakle dvojbe o njihovom postojanju) i mnogi su sigurno i zaslužili da im se oduzme pravo na život, ali Crkva uči da o tome ne bi trebali sud donositi ljudi tj. da nitko nema pravo oduzeti drugom čovjeku život, bez obzira na težinu zločina. I sigurno da obitelj žrtve ili sama žrtva smatraju kako nikakva kazna nije dovoljna, i vjerojatno i nije... Ali ne vjerujem da većina ljudi koji su se izjasnili za smrtnu kaznu imaju takvo iskustvo ili toliko suosjećaju sa žrtvama ...
S druge strane, veliki broj Hrvata se s posebnom boli oprostio od pape Ivana Pavla II, našeg velikog prijatelja i uzora itd. A upravo je taj papa oprostio čovjeku koji ga je pokušao ubiti i time zorno prikazao taj postav vjere u praksi.
A i nije u pitanju samo oprost, jer jasno mi je da neki ljudi ne mogu oprostiti neke strašne stvari koje su doživjeli. Isto tako se slažem da neke ljude treba maknuti iz društva, što je onda i smisao jedne doživotne kazne (bez mogućnosti smanjenja i sl). Ma zapravo kužim i to da većina ljudi može biti za smrtnu kaznu, samo ne kužim tu potrebu da se netko diči svojim vjersko-nacionalnim atributima, a onda izjavljuje nešto što se nikako ne poklapa s tim deklariranim uvjerenjem.
Meni se čini da su naši ljudi jaki na riječima... posebno u nekim dijelovima (eto područja za predrasude, ali imam neke doživljene situacije) gdje su vam u stanju zakleti se na vječnu ljubav, prijateljstvo, odanost, a onda kada se pojavi prvi trenutak gdje vam to mogu konkretno i potkrijepiti... niš od toga. Dobro, to je taj mentalitet ... impulzivno-simpatičan... i čovjek to može prihvatiti ili ne.
No, da se vratim na emisiju i pitanje o kojem se glasalo. Jer i uzevši u obzir tu neku emocionalnu povodljivost i impulzivnost, ipak se radi o jako bitnom pitanju. Pa se očekuje i neko malo racionalnije razmišljanje ili barem neka minimalna dosljednost u izjavama (koje ionako nikog ne obvezuju). A gospon s bradom (nemam pojma kako se zove), koji je sjedio na prvoj stolici s lijeve strane i koji radi na reorganizaciji postojećih kaznenih zakona, je po meni bio i najbolji komentator.
Čovjek je naime komentirao rezultate ankete otprilike ovim rječima: Ah, rezultati ovakvih ispitivanja uvelike ovise o tome koji film (za ili protiv nečega) je emitiran prije ankete ... I meni se čini da je stvarno tako nekako.
Pa je onda moguće da se podjednaki broj katolika izjasni za smrtnu kaznu.
Ali od danas imamo novog Papu, pa eto novog materijala za stvaranje opet starih-novih vječno-dubokih poveznica Hrvata-katolika s Vatikanom i papama.
A možda se i nešto od velikih riječi i emocija i primi u praksi... Možda se je nešto već i primilo, pa ja samo blebećem i ne vidim, ili jednostavno niš' ne kužim.
|
