Obično u turističkim vodičima kroz gradove možete naći sve o muzejima, povijesti grada i građevina, poznate restorane, plan ulica... Ali što ako vas stisne nužda u tom vrlom centru prepunom skupih dućana za opelješiti turiste, ili vam se jede dobar kebab (ili kebap?), ili biste si priuštili neku krpicu, ali ne biste kupovali u glavnoj ulici u centru?
Dakle, krenimo obrnutim redom, od najprizemnijih fizioloških potreba do umjetnosti. Jer, ak vam je sila na WC ili ste gladni, teško da će vas moći obuzeti bilo koja ljepota ljudskog stvaralaštva, osim onih vezanih uz izgradnju spasonosnih objekata u nuždi i kulinarstvo.
Pa pretpostavimo da se nalazite na famoznom Stephansplatz-u ili u još poznatijoj Kärtnerstrasse (ili hrvatski prozvanoj Kertnerici) koja se odmah nadovezuje na trg gdje se nalazi i Stephansdom (katedrala sv. Stjepana). Što se tiče WC-a, postoje oni u podzemnim U-Bahn stanicama, ali ja ih ne bih preporučila, a znaju ponekad biti i zatvoreni. Odšećite vrlo malo po Kertnerici prema Operi i sa desne strane se nalazi jedan dućan dječje opreme na kojem piše Dohnal – Haus des Kindes. Uđite unutra, ako hoćete glumiti zainteresiranog kupca i ako još možete izdržati pritisak u mjehuru malo bacite pogled i uputite se po stepenicama ili liftom (ako ste s kolicima) na prvi kat gdje se nalazi vrlo uredan WC. Nitko ne ispituje posjetitelje ništa, slobodno se poslužite, ja garantiram za diskreciju. U tom dućanu smo ostavili toliko novaca da ja barem jednom tjedno odem bez imalo grižnje savjesti tamo obaviti fiziološke potrebe, napiti se vode iz automata koji stoji pokraj toaleta ....
A ako ste sa bebom, u podrumu (u liftu je to oznaka K=Keller) se nalazi dio za prematanje beba (Wickleraum) i dojenje. Možete navući zavjesu, oprati ruke, uvaliti se u udoban stolac za dojenje (ljuljati se lagano u njemu), staviti noge na stolčić za odmoriti noge (koji se također ljulja zajedno sa stolcem) dok dojite i uživati u miru s vašom bebom dok se ne nahrani, a onda ju premotati na predviđenom stalku za prematanje... Kad ste to sve obavili, ako vas je ulovila glad nakon što vas je sisavac izsisao... razmislite želite li se prošetati do jednog od boljih kebaba u Beču na Schwedenplatzu (stajaća varijanta) ili biste ostali u blizini u nekoj malo finijoj austrijskoj varijanti i sjeli negdje na toplo. Ako ste za kebab, možete pješke do Schwedenplatza i to tako da se vratite na Stephansplatz i krenete suprotno od Kertnerice (nemam pojma koja je to strana svijeta i ne znam se snalaziti tako, pa mogu ovako opisno, ili pitajte), samo ravno, prođete pokraj konjića i kočija koji stoje s desne strane pokraj katedrale, pa pređete cestu, prođete pokraj Mannerovog dućana (rozi, ne možete ga fulati - preporučam napolitanke), idete samo ravno, s desne strane je poznato sastajalište brze hrane s natprisom Bizzi Pizzeria. Ako vam se ipak ne da još pet minuta šetati, preporučam i razne pizze u ovom frekventnom restoranu (komad je 2,30 Eura) i vrlo su ukusne, možete ih ponijeti van zapakirane u karton ili sjesti i pojesti tamo. Ja jedem obično od špinata i sira... mljac. Pića su iz automata i čini mi se oko 1,50 Eura, pa si možete kupiti neki sok u jednoj Billi malo dalje po toj istoj ulici s lijeve strane. Ako ste ipak odlučili mrknuti kebab, produžite samo dalje ravno, dok ne stignete do Schwedenplatza, onda tamo skrenite dsesno i prođete pokraj slastičarnice (dobar sladoled) i vidjeti ćete metalne štandove, malo natkrivene sa nekoliko stolova vani... i naravno Turke koji skidaju pureće mesto s onog rotacijskog čuda gdje je naslagano meso. Kebab je odličan, neka vas ne brinu higijenski uvjeti, mi smo ga već nebrojeno puta jeli, uvijek je sve svježe i puno ljudi prolazi, a i sanitetske kontrole ne bi dozvolile prodaju da uvjeti nisu zadovoljavajući... To što nije baš uređeno ko neko šminkersko mjesto, već više onak ulično... još uvijek možete skoknuti do obližnjeg McDonaldsa gdje možete pojesti nešto provjereno, ali ni upola dobro i kvalitetno kao kebab. Samo razmislite hoćete li onaj šarf začin, pa ako niste za jaču varijantu samo recite (nicht scharf) ili ako biste probali, ali ne previše (mittel scharf - srednje začinjeno). Uz to vam preporučam tursku varijantu tekućeg jogurta Ayran ili pivaru koju ste mogli usput kupiti u dućanu, jer sa tim pićima na štandovima previše deru. Kebab košta 2,80 i vrijedi svaki cent, najesti ćete se ko vukovi.
Ako ste još uvijek u Kertnerici i ne biste ovu uličnu varijantu, svakako odšećite još malo po Kertnerici prema Operi i skrenite u jednu od malih uličica na desno do jednog malog trgića gdje se nalazi poznata slastičarnica Oberlaa. Tamo za malo više love (oko 5 Eura) možete pojesti bezobrazno dobre knedle od sira u nekoj varijanti pekmeza (ali nije pekmez, već slatko s komadima šljiva), sa šlagom. Porcija je velika i možete naručiti pola, naziv je Topfenknödel mit Zwetchkenröster (po Vuku = topfenknedl mit zvečkenroster). Ambijent je ugodan, pravi bečki, a slastičarnica nudi poznate bečke specijalitete, a knedle su njihov specijalitet.
A, ako ste se našli u Mariahilferstrasse ili po naški Hilferici, tamo isto ima nekoliko mjesta gdje se može besplatno obaviti zov prirode, kako za vas, tako i za potomstvo. Dakle, odmah kada izađete iz podzemne (U3, stanica Neubaugasse) vidjeti ćete veliku robnu kuću Gerngross. Na drugom katu, između odjela s dječjim igračkama i papirnice se nalazi WC i prostorija za presvlačenje beba. Iako, u svakoj robnoj kući (Leiner se nalazi također u Hilferici) ili McDonaldsu, kafićima itd. možete pronaći ove prostorije, ali eto, ja sam vam opisala put do ovih nekih, ako se nađete baš u blizini i nemate vremena lunjati po ulici tražeći....
Što se tiče šopinga, Hilferica je možda prihvatljivija od Kertnerice koja ima dosta dućana tipičnih za turiste, sa sitnicama koje su prilično skupe i možda nešto manji izbor robnih kuća i većih dućana. Ali ako više volite te manje, malo skuplje, onda je Kertnerica prava ulica. U svakom slučaju, ne biste trebali zaobići niti jednu od ove dvije. Ako pak imate malo više vremena, moja preporuka je otići u neki manje poznati bezirk (moji provjereni su 3. i 11.) i tamo u šoping centrima možete uvijek naići neki lanac dućana (H&M, C&A, Salamander...) u čijim prodavaonicama cijene znaju biti niže tj. proizvodi su na sniženjima, što je rjeđe u centru (osim u siječnju kada su sniženja svugdje). Još nešto. Ako imate neku narudžbu od nekoga ili trebate neki provjereni proizvod koji koristite, obavezno ponesite ambalažu sa sobom i pokažite ju prodavaču-ici. To će vam znatno olakšati muke, čak i ako jako dobro govorite njemački. I općenito, komunicirajte što manje sa trgovcima, ne opisujte što želite... jednostavno pronjuškajte dućan sami jer vas neasocijativnost, neinformiranost i ostali nekreativni (da ne kažem ograničeni) odgovori mogu samo koštati živaca i vremena.
I na kraju, ako ste još raspoloženi za kulturu, pretpostavljam da ste se već unaprijed raspitali za neki određenu izložbu ili muzej. Ako niste, moja preporuka je obnovljena Albertina (može se doći iz Kertnerice, prema Operi, a graniči sa Hofburgom) gdje osim jako lijepog stalnog postava u obnovljenim salonima, do 28. 03. možete uživati u, meni prekrasnoj, izložbi Mitovi Biblije, Marc Chagalla. Osim toga za cijenu iste ulaznice (9 Eura za redovne posjetitelje, ali obavezno ponesite studentsku ili umirovljeničku iskaznicu - makar i ne bila vaša, to je čista formalnost, a cijena za njih je 6 Eura) možete odgledati manju, ali vrlo zanimljivu izložbu Alexa Katza (prvi puta prikazan njegov veći opus crteža u Beču) i u podrumu je duhovita izložba suvremenih austrijskih ženskih slikarica na temu ženskoga tijela i emancipacije žena. Dakle, sve se to, uz stalni postav i šetnju po salonima može vidjeti u cijeni jedne karte. Za to vam treba barem dva sata, i to onako ni prebrzo ni presporo. Ako ste pak totalno dekintirani, a ipak bi u neki muzej, nedjeljom je besplatan ulaz u Povijesni muzej (Historisches Museum) na Kalsplatzu. Tamo je i barokna crkva Karlskirche. Isto je tako simbolična cijena ulaznica u Prirodoslovni (Naturhistorisches) i Povijesnoumjetnički muzej (Kunsthistorisches Museum) na Maria Theresien Platzu. O Museums Quartieru (MQ – isto tako nedavno obnovljene bivše kraljevske konjušnice pretovrene u sklop muzeja i plesnog centra na čijoj obnovi su se godinama lomila koplja oko prenamjene i spoja modernog u tradicionalnoj kulturnoj jezgri) koji drugi put. Ali svakako se barem prošećite kroz taj kompleks. Na povratku iz šopinga po Hilferici i na putu prema Hofburgu (kraljevkoj rezidenciji) skrenite u MQ.
Evo, za sada toliko, ako ima nekih pitanja, samo pucajte... a ako vam je ovo dosadno, dajte do znanja, pa neću trošiti svoje dragocjeno vrijeme...
Servus
|
