subota, 12.03.2011.
lamija
Lamija (grč. ›¬Ľą±, Lámia) ili Sibarida (ŁÍбÁąÂ, Súbaris) u grčkoj mitologiji bila je polužena i poluzmija, Posejdonova kći[1], koja je plašila djecu i naivne ljude.Prema Aristofanu[2], njezino grčko ime dolazi od riječi laimos = "ždrijelo" jer je proždirala ljudsku djecu.
Karakteristike [uredi]
Lamijin je gornji dio tijela bilo ljudski, a donji zmijski. Imala je kanibalski tek za djecu koji se mogao protumačiti kao erotski tek za muškarce.
Mitologija [uredi]
Prema Diodoru Sicilskom[3], Lamija je kći Posejdona i Libije, personifikacije istoimene zemlje, koju je Zeus volio. Hera ju je ili pretvorila u čudovište, ako već nije bila Hekatin potomak, ili je Hera ubila svu Lamijinu djecu osim Skile[4] pa ju je tuga pretvorila u čudovište. Smatralo[5] je se i majkom Sibile Herofile, delfijske proročice.
Na Lamiju je ljubomorna Hera bacila kletvu - nije mogla zatvoriti oči tako da je uvijek bila opsjednuta prizorom svoje mrtve djece. Zeus joj je dao dar da može izvaditi svoje oči da bi se odmorila, a potom ih poslije vratiti. Lamija je bila ljubomorna na ostale majke te je pojela njihovu djecu.
Folklor [uredi]
U modernoj grčkoj narodnoj tradiciji[6], Lamija živi sa svojim atributima. Suvremena grčka izreka Ä·Â ›¬Ľą±Â ı ñÁÎĽ±Ä± = "Lamija mete" označava neurednost, a Ě Ŕ±ą´Ż ÄĚ 'Ŕ˝ąľµ · ›¬Ľą± = "Lamija je zadavila dijete" objašanjava iznenadnu smrt mlade djece.
U modernim grčkim pričama slična je Babi Jagi. Živi u udaljenoj kući ili tornju, a hrani se ljudskim mesom te ima magične moći, posjeduje magične predmete ili zna podatke nužne junaku priče na putovanju. Junak je mora izbjeći, prevariti ili steći njezinu naklonost da bi dobio ono što treba. U nekim pričama Lamija ima kćer koja je također čarobnica i pomaže junaku te se na posljetku u nj zaljubi.
U bugarskoj i baskijskoj tradiciji te u grčkoj, Lamija se povezuje s pećinama i vlažnim, tamnim mjestima.
- 19:36 -
