Mediji i djeca

nedjelja, 10.01.2010.

Art 2 wear!

U novootvorenom zagrebačkom Muzeju za suvremenu umjetnost ovog vikenda održana je radionica mode, namjenjena mladima od 13 do 19 godina. Umjetnost za odjenuti, odnosno “Art 2 Wear” naslov je ove prve radionice koju je osmislila i vodi modna dizajnerice Lidija Fištrek.

Djevojke koje su prisustovale radionici dizajnerica je najprije provela po muzeju da same odaberu eksponat koji najviše privlači njihovu pažnju. Zatim su one same nacrtale eksponat onako kako ga one vide, a u tom ih nisu ometali ni znatiželjni pogledi ostalih posjetitelja.

Ono što su polaznice radionice naslikale pomoću digitalnog fotoaparata prenosi se na računalo, a nakon toga i na majicu koristeći tehniku tiska. Radionici su ugalvnom pristupile mlade djevojke shvaćajući ovo kao odličnu priliku za naučiti više o modi i dizajniranju.

komentari(0) | print |

petak, 08.01.2010.

Hrvatska za djecu

Zaklada «Hrvatska za djecu» pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti uručila je stipendije studentima i studenticama koji su pobijedili na natječaju za stipendiranje. Tako će 65 vrijednih studenata, od ukupno 220 prijavljenih, u razdoblju od 1. listopada 2009. do 31. srpnja 2010., primati mjesečnu subvenciju u iznosu od tisuću kuna.

Ministar Tomislav Ivić je prilikom dodjeljivanja nagrada zahvalio sadašnjoj premijerki, a tadašnjoj čelnici Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koja je inicirala pokretanje ovakve zaklade za stipendiranje studenata. Istaknuo je da je svrha zaklade «Hrvatska za djecu» promicati pronatalitetnu politiku i obiteljske vrijednosti, te ponajprije pomoći, barem finanancijski, obitelji s više djece, pa je shodno tome i jedna od glavnih zadaća upravo ova dodjela stipendija za studentice i studente.

U sklopu ovog ministarstva, između ostalih, djeluju i dva odsjeka, i to odsjek za mladež i odsjek za djecu, koji se brinu o provođenju prava djece i mladih u Republici Hrvatskoj. Također, u njihovoj su nadležnosti su Vijeće djeci i Savjet za mlade, kao i nadzor nad zakonitošću rada Agencije za mobilnost i programe Europske unije i nadzor nad provedbom programa Mladi na djelu. U ime svih studenata zahvalila se studentica Daria Maravić.

komentari(0) | print |

nedjelja, 20.12.2009.

"Trebam ljubav"

Nacionalna kampanja protiv tjelesnog kažnjavanje djeca koju je protekle godine provodilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, završena je u siječnju 2010. godine. Svrha provedbe Nacionalne kampanje je u kroz niz organiziranih aktivnosti, usmjerenih najširoj javnosti, djeci, roditeljima, odgojno-obrazovnim i javnim ustanovama..., skrenuti pozornost na prisutnost zlostavljanja djece i njihova tjelesnog kažnjavanja kao društveno krajnje neprihvatljivog oblika ponašanja koje na dijete i društvo ostavlja trajne posljedice.U sklopu kampanje, u koju je uloženo više od 1, 650 000 tisuća kuna organizirane su mnoge akcije čiji je cilj bio podizanje razine svijesti građana o pravima djece.

Također, dio kampanje činio je i natječaj za najbolje autore radijske emisije i novinske reportaže, jer bez podrške medija ova kampanja bi vjerojatno imala malog učinka. Prvonagrađena u kategoriji najboljeg autora radijske emisije je Renata Potočnik, a drugonagrađena Gordana Biondić-Martić. Nagradu u kategoriji najbolje internetske reportaže primile su Vesna Srnić i Dora Klindžić.

U lipnju prošle godine Hrvatska je bila i domaćin međunarodne inicijative Vijeća Europe pod nazivom “Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece.” Kampanja je provođena pod sloganom “Trebam ljubav”, kao i spotovima na trima televizijama. Također, tijekom kampanje izdan je i priručnik “Sigurnost djece na Internetu” koji je bio nužan za djecu i roditelje.

Republika Hrvatska dobila je čast da kampanja krene iz Zagreba upravo iz razloga što je jedna od 18 država članica Vijeća Europe koja je u okviru svojih zakonskih propisa regulirala pitanje zabrane tjelesnog kažnjavanje djece. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je pokrenula vlastitu kampanju. Zaštitni znak Kampanje je dječja ruka

komentari(0) | print |

subota, 12.12.2009.

Budi moj medo

I ovogodišnji prosinac donio je, između ostaloga, najviše veselja djeci, koja su uživala u predstavama, radionicama, okupljanjima... Božićno vrijeme djeci nudi posebnu priliku za putovanje u svijet bajki, priča, stvarnih ili izmišljenih likova. Tako je i u City Centru One 12. prosinca održana radionica za djecu «Budi moj medo» pod vodstvom igraonice Turbo limač. U radionici, koja je ujedno i igraonica sudjelova su djeca od dvije do osam godina, a svi oni dobili su priliku imati nekoga o kome se brinu, odnosno svog plišanca.

Posebnost ove radionice je u tome da djeca samim činom izrade dobivaju drugačiji pristup toj igrački, nego da je samo dohvate s police trgovina. Na ovaj način, djeca stječu odgovornost za svog meda, koji od obične igračke postaje prijatelj.
Sama radionica odvijala se tako da su najprije djeca sama izabirala kako žele da njihov medo zanima, a zatim ga «oživljuju» puneći ga. Bilo je tu različitih izbora, od majmuna i tigrova, preko žirafa, do «klasničnog» meda koji je na kraju ipak odnio najveći broj simpatija. Kako su im voditeljice govorile, djeca su najprije puhnula u svog «ljubav» medu, a zatim je slijedio postupak jedak onom kad se dijete rodi. Novorođenog meda djeca su morala okupati, izvagati i izmjeriti, a zatim su odabirali i odjeću koju su željeli vidjeti na svom medu. U Turbo limač igraonici ovakva događanja su česta, a na druženje pozivaju svu djecu, odnosno limače i limačice, na svojim internetskim stranicama Budi moj medo

No, medo mora imati i svoje ime i Medorodni list, u koji se upisuju njegovi podaci. Medo je tu, spreman dijeliti sudbinu, sreću i tugu s djetetom koje mu je udahnulo život.

komentari(0) | print |

subota, 05.12.2009.

Svi za djecu

Od 1. prosinca pa do blagdane svetog Nikole, zagrebačku djecu uveseljavao je veliki zabavni šator na trgu bana Josipa Jelačića. Riječ je, dakle, o humanitarnoj akciji "Budi mi prijatelj" u organizaciji udruge "RTL pomaže dijeci"
Ova udruga osnovana je 2006. godine od strane RTL televizije i Večernjeg lista. Udruga djeljuje kao dobrotvorni fond koji tijekom cijele godine podupire različite programe za pomoć uglavnom djeci ispod 18 godina.

Naziv akcije " Budi mi prijatelj" osmislila štićenica Centra za autizam u Zagrebu koja je tim riječima pokušala objasniti kako sva djeca trebaju ljubavi ruku prijateljstva. U šatoru na Jelačićevom trgu djeca su uživala u kreativnim radionicama izrađivanja anđela, bojanja i crtanja, ali i u igri sa velikim plišanim miševima.

Kako kažu na stranicama udruge RTL pomaže djeci -"Budi mi prijatelj" sjajna je prilika da se javnost upozna s aktivnostima pojedinih organizacija koje se brinu za dobrobit djece te poteškoćama u radu s kojima se svakodnevno susreću. Uz navedeno, cilj kampanje je educirati javnost o raznim temama koje su, na žalost, još uvijek velika nepoznanica, pa čak i tabu tema u Hrvatskoj."

Ova akcija samo je jedna u nizu djelovanja medija za pomoć djeci. Samim time treba razmotriti i kako mediji ne moraju uvijek biti u negativnom kontekstu kada se spominju djeca, nego da im mogu i pomagati.Akcija završava 6. prosinca na bladgan Svetog Nikole, velikim koncertom za djecu.

komentari(0) | print |

ponedjeljak, 30.11.2009.

Cijena vječne ljubavi nikad nije previsoka?

Vampirsko – vukoldlakska groznica i dalje hara svijetom, no velikog razloga za brigu nema. Nije riječ o bolesti, novom virusu, no zarazno je poput virusa, i od ovog oboljevaju uglavnom mlađe skupine stanovnika Zemlje. Dakle, o čemu je riječ?
Film New Moon koji je premijerno prikazan 20.12. 2009. i to sa čak 15 projekcija u jednom danu, drugi je dio književno filmskog spektakla Sumrak Saga. Stephenie Meyer, autorica, napisala je zasada ukupno 4 dijela ove Sage, a kako kaže ima namjeru nastaviti i dalje.
No, pravo je pitanje što je to tako fasinantno u toj priči da privlači toliki broj mladih ljudi i kina, a ni stariji ne ostaju imuni na priču o Belli i Edwardu, i njihovoj ljubavi. Dakle Bella je 17-godišnjakinja kojoj roditelji žive na drugim krajevima države. U jednom trenutku mora se preseliti ka svome ocu u maleni,kišni gradić Forks, što joj se u tom trenutku čini kao veliki problem jer mrzi kišu i hladnoću. No, već prvog dana u školi primjećuje neobičnu obitelj Cullen i najneobičnijeg od njih Edwarda. Ljubav plane odmah, a nedugo zatim ona otkriva da su on i njegova obitelj – vampiri. Ipak, oni su jedni od rijetkih koji se odriču ljudske krvi, te preživlajvaju ubijajući životinje. Sve to Bellu dakako ne uplaši, nego i ona želi postati vampirica jer bi to značilo vječni život s njezin princom.
Ova priča je u najmanju ruku neobična, no moglo bi je se nazvati suvremenom verzijom bajke. Poanta je jednaka: cijena jedine i vječne ljubavi nikada nije previsoka. Možda baš zato teenegearice trče u kina i po više puta, iščitavaju poznate redove već pročitanih knjiga i žude za istom takvom ljubavi. Ipak, ljubav između Belle i Edwarda je pomalo nezdrava i opsesivna, i to zabrinjava kritičare u preporuci knjiga i filmova djeci. Njih dvoje cijelo vrijeme provode zajedno, a kada nisu zajedno misle samo jedno drugom, čine riskantne i glupe poteze kako bi ostali zajedno, on nju cijelo vrijeme opsesivno drži pored sebe i nadgleda je, a sve u svrhu njene zaštite. Dakako, potrebno je naglasiti da je ovdje ipak riječ o snažnoj emotivnoj vezi između dvoje ljudi, potpunoj predanosti i osjećaju poštovanja jednog prema drugom. No, vide li djevojčice u dobi od 15-ak godina razliku između ove velike filmske ljubavi i stvarnog života. I zapravo, trebaju li je uopće vidjeti? Zar to nisu godine kada su svi uvjereni da ih negdje čeka druga polovica, da će pronaći svoju pravu ljubav. I zašto uopće djeci reći da tako velika ljubav ne postoji, kad gotovo svatko zna nekog ko je doživio takvu ljubav. Možda nije bila vječna, ali je svakako bila velika. Dakle, ostaviti te mlade ljude u sanjarenju o modernom princu – vampiru ili pomračiti njihova očekivanja. Svakako, s djecom je potrebno razgovarati o svemu pa tako i o filmu, i pogledati ga zajendo s njima, a pritom i procjeniti dokle ide njihova fascinacija. Ponekad treba djelovati,a ponekad i ostaviti djecu da barem u tim godinama žive u svojim bajkama.

komentari(0) | print |

ponedjeljak, 23.11.2009.

Gdje voda susreće nebo

preuzeto s: www. youtube.com

U zagrebačkom kinu Europa od 20. do 22.11., povodom obilježavanja dvadeset godina od donošenja Konvencije o pravima djeteta, održan je prvi «Filmski Festival o pravima djece.» U tri dana prikazivanja na rasporedu je bio niz emocionalno snažnih i također nagrađivanih filmova o djeci iz različitih područja svijeta. Kako je ovo prva godina ovakvog festivala, organiziranog od strane UNICEF-a i Hrvatskog filmskog saveza, uglavnom su se prikazivali filmovi nepoznati hrvatskoj javnosti, a snimljeni proteklih nekoliko godina.

Konvencija o pravima djeteta međunarodni je sporazum izglasan 20. studenog 1989. godine. Ovim dokumentom priznaju se jednaka prava djeci cijelog svijeta, a potvrdile su je 193 države, čime je u gotovo svim državama svijeta obećano djeci da će se njihova prava štititi i izvršavati. Hrvatska je članica Konvencije od listopada 1991. godine, a ovaj festival trebao bi postati tradicionalni, te barem jednom godišnje odaslati poruku djece svijetu.

U skopu festivala prikazano je 14 filmova, ugalvnom sa svih kontinenata : Izrael, Liberija, Kina, Velika Britanija, Južnoafrička republika, Zambija, Kenija, SAD, Irak, Italija, Meksiko, Indija, te dva filma iz Hrvatske i jedan film nastao u suradnji autora iz BiH, Crne Gore, Bugarske, Estonije, Mađarske i Rumunjske. Filmovi poput «Zvjezadne djece» i «Gdje voda susreće nebo», ali i brojni drugi zasigurno su uspjeli odaslati poruku gledateljima koji su se okupili u publici.
Zadnji dan festivala je ostao za djecu i njihovo filmsko stvaralaštvo, te je prikazano 21 djelo mladih autora. Druženje na okruglom stolu između djece i priznatih filmskih redatelja, možda je ostavilo najveći dojam na mlade filmaše.

komentari(0) | print |

ponedjeljak, 16.11.2009.

Stare bajke u novom ruhu

U Zagrebu je od 11. do 15. studenog održan 32. a sada već tradicionalni, međunarodni sajam knjiga i učila Interliber 2009, što je i ove godine privuklo velik broj ljubitelja slova i knjige. Dakakao, Zagrebački velesajam, i oko 230 izlagača, posjetio je i velik broj djece, organiziranih izletnika i onih pod roditeljskim okom. U sklopu sajma održavane su i radionice za djecu, kojima se pokušavalo djeci dočarati ljepotu tiskane riječi i poučiti ih kako čitati s razumijevanjem i uživanjem.

No, vjerojatno najuzbudljivije od svega za djecu su bile «samo njihove» police s dječjim knjigama, bajkama, pričama. Zalutali bi tu i poneki odrasli, prebirući po poznatim bajkama, koje su se sada prikazivale u novom ruhu. Naime, slikovnice i bajke prije su se prenosile s koljena na koljeno i samim time dobivale pohabani i pomalo otrcani izgled. Danas pak, slikovnice su šarene, lijepe, privlačne, i za većinu djece neodoljive. No, ipak se samim time gubi jedan čar priče, upravo ono o čemu su djeca slušala od «teta» na radionicama.
Drugi problem s kojim se roditelji susreću je onaj kako izabrati najbolju slikovnicu za dijete. Primjera radi, «Snježna kraljica» bajka je poznatog dječjeg pisca Hansa Christiana Anderson, a već na njenoj prvoj stranici spominju se izrazi « đavo» i «smrt». Utječe li to na djecu i u kolikoj mjeri? Možda bi se ipak najprvo trebalo zapitati je li knjiga uopće medij? Prenosi li ona ikakvu poruku djeci? Da, knjiga se smatram medijem, barem od većine medijskih stručnjaka, iako spada u jedan od najstarijh. Djeci su upravo slikovnice i bajke prvi dodir s pisanom riječi, i možda upravo one oblikuju njihove daljnje čitalačke navike. No, možda je olakotna okolnost i to što djeca ne znaju čitati, pa im upravo zato roditelji moraju čitati, ali i objašnjavati sve što se u bajci događa. Na taj način dijete dobiva odmak od mašte i stvarnosti, a ipak «ostaje u bajci».

Ipak, postoji još jedan problem o kojem se često razglaba, a jednostavno rečeno to su stereotipi koji bajke možebitno usađuju djeci. Najčešće su vjerojatno lijepe princeze i kraljevine, zle maćehe i prinčevi na bijelom konju. Misle li zaista djevojčice da će u životu uspijeti samo ako budu lijepe i nađu princa na bijelom konju? Sudeći po sve većoj ženskoj emancipaciji, moglo bi se reći ne. A mit o princu i bijelom konju usađen je u srce svake žene, kao potpuno prirodna potreba za obitelji i majčinstvom. Dakle, možda djeca čitajući bajke i dalje samo povećavaju svijet o dobru i zlu, a poneko maštanje o prinčevima i princezama u toj dobi zaista ne može biti loše. Jer odrasli su ipak samo djeca koja su zaboravila maštati.

komentari(0) | print |

četvrtak, 12.11.2009.

UNICEF za djecu

UNICEF-ova trgovina i informativni centar prvi puta su otvorili svoja vrata i u Zagrebu, i to u samom centru grada, 7. studenog 2010. Na dvadesetak četvornih metara UNICEF je smjestio brojne čestitke i darove kupnjom kojih se pomaže rad i djelovanje međunarodne organizacije u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz trgovinu prostor služi i kao UNICEF-ov info centar u kojem zainteresirani građani mogu dobiti sve informacije o djelovanju i programima UNICEF-a.

Prilikom samog otvorenja u ulozi domaćina su se osim djelatnika i volontera UNICEF-a, našle i ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vjezović, te izaslanica za roditelje i bebe Maja Vučić. Samom otvorenju prisustovao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Otvorenjem ove UNICEF-ove trgovine i info centra započinje mjesec aktivnosti kojima se UNICEF Hrvatska priključuje svjetskoj proslavi 20. obljetnice Konvencije o pravima djeteta. “Unatoč tome što je Konvencija o pravima djeteta postavila standarde skrbi za djecu za cijeli svijet i činjenici da je u poboljšanju života djece ostvaren napredak, još uvijek veliki broj djece trpi nasilje i zlostavljanje, živi u velikome siromaštvu i ne dobiva priliku ostvariti svoje potencijale” – kažu na internetskim stranicama UNICEF-a
Neke od dosad provednih akcija u Hrvatskoj su “Prve tri su najvažnije”, “Stop nasilju među djecom”, “Svako dijete treba obitelj”, “Za svoje dite, Splite”… kojima su se odazvala brojna poznata lica i sudjelovala u njima. Otvaranje ovakve trgovine u Zagrebu još je jedan korak naprijed za sretnije djetinjstvo svakog djeteta.

komentari(0) | print |

petak, 30.10.2009.

Baltazar se vratio!

Središte grada Zagreba jutros je bilo šareno, bučno, vrištavo, plemenito, osmiješeno, uplakano...
Trg bana Josipa Jelačića preplavili su šareni baloni, vesela i poneka uplakana dječja lica. Profesor Baltazar dovezao se u «svom» posebnom tramvaju broj 14. i izazvao sveopće oduševljenje, kako djece tako i onih koji se tako osjećaju.

Profesor Baltazar kultni je «crtić» gotovo svih generacija djece u Hrvatskoj, a i ponegdje izvan njenih granica. Riječ je zapravo i prvoj hrvatskoj animiranoj seriji, koja je snimana od 1967. do 1971. godine u «Zagreb filmu». 59 epizoda ovog animiranog filma, jedan je od najuspješnijih projekata Zagrebačke škole crtanog filma. Sam lik veselog znanstvenika koji uz pomoć mašte i dobre energije rješava neobične probleme sasvim običnih stanara Baltazar-grada, osmislio je Zlatko Grgić, a ime Baltazar ovaj crtani lik dobio je od Pavla Štaltera.
I dok je za djecu ovo bila jedna od najljepših subota, dan posvećen njima i njihovom veselju, odraslima se vjerojatno potrebno odmaknuti malo dalje i sagledati cijelu sliku, koja je mnogo veća od nasmiješenih dječjih lica i šarenih balona.

Kad se sve sagleda, zapravo je fascinantno kako je priča o djeci dobro upakirana u priču «kako nešto prodati djeci.» Dakle, profesor Baltazar nije se vratio samo na jedan dan, on se vratio svaki dan. I to u trgovine jednog povećeg trgovačkog lanca dječjih trgovina. Vratio se simpatični Baltazar, iako mu to možda nije bila namjera, na majice, tanjuriće, čaše, igračke i sve ostalo, dječjem oku zanimljivo. I tako bi stvoren novi hrvatski «brand.»
No, na kraju, najvažnije je da su djeca otišla kući vesela, vrećica punih darova i sponzorskih balona. Došlo je vrijeme da se zaborave Winksi, SpiderMan i ostali američki animirani filmovi, jer tu je Baltazar. Pa kada već djeca kupuju, neka barem «kupuju Hrvatsko.»

komentari(0) | print |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.