z.l.e.v.A.n.k.a.

Vratih se.
Za posljednji ručak doma, jela sam kranjske kobasice. Majka skuhala. Bile su dobre, skroz. U zadnjoj minuti sam odlučila da nebum obukla ono kaj sam planirala nego nekaj drugo, jebemti žene.
Dugi bijeli laneni šos je kao stvoren za putovanje putničkim vlakom, o da.
Vruće je bilo kao u konjskoj guzici.
Nije da znam kakve su tam temperature, al ono.. kao.

I tak, dođoh u Zgb, dragi L. me dočekao i of vi gou za Malinsku. Dobih i Kinder bueno, jerbo ja volim kinder čokolade. Samo da ima bijelog * unutra, to mi je najslađe.
Klima radi, staklo se zaledilo, ali nema probljema, glavno da su jaja na hladnom.

Dođosmo u Malinsku, uparkirasmo pilu u dvorištu, a u dvorištu bokte kućerina velika (Ima li potrebe pisati da je velika ako je kućerina? Nema. Ako pišemo da je kućerina, podrazumijeva se da je velika, jer.. ne može biti mala kućerina. Ja sam napisala zato što.) s krovom i prozorima i sve. Terase, balkoni, ograda, ma kaj da vam velim, VILA. Iako nije Maria nego nekak drukčije. Nesmem reći da se ne bi tam skupljale horde obložavatelja i uznemiravale obiteljske goste.

Mi smo dobili sobu "na katu dole" s veelikim balkonom i bijelom ogradom. Dva odvojena kreveta, jedan spojeni ormar, jedna kupaonica. L. i ja. Svatko ima svoj bed i svoj jastuk. Dobili smo i jastučnice i plahte i ručnike, jebote, onak.. sve. Jedino nije bilo bombončića na jastuku što me tako rastužilo da nisam mogla suspregnuti suze. Plakala sam kao krokodil iz duboke rijeke Nil. Ne, kao mama Kukunka.

U vili su već bili momak i djevojka koji su nas divno ugostili i narezali nam paradajzeka za večeru. I salamu su deli na stol, i kruha, baš ono, ko da smo doma. Jedino kaj si ja sama doma denem na stol i režem.
Prvi dan smo išli na neku usranu plažu gdi je duboka voda (sigurno do ramena onima koji su viši od 1,60 a onima koji su niži je bilo uhuhu duboko ono, mrak), a nedaleko nje vidiš neke nešto što ne izgleda zdravo za okoliš. Rafinerija, bačve, silosi, boktepitakaj, ne znam kaj je to bilo, ali osjećala sam se ozračeno. Ko Homer.

E, al plaža u Malinskoj je milina! Ono, voda, pijesak i sve.. Malo pipl pa smo se mogli raširiti ko veliki ljudi.
Jedan dan je došel šleper djece koja su se nakelila BAŠ na tu plažu gdi smo mi bili. Jebemu dvajstri čepa plutena. Cika, vika, jeka, zeka, vrisak.. najbolje je bilo zaroniti i više ne izroniti. Niš se ne čuje unutra. Al dobro, dječica su, nakon cjelodnevnog smakanja i igara bez granica, ošla u nepoznatom smjeru i više se nisu vratila. Ne znam zašto, pa nismo ih jako gađali ježevima, poblogu. Samo malo.

Bilo je mnogo Whale Alertova, ono, vidiš da ide po molu opasno i rapidno se približavajući tebi i nemoš si pomoć! Help help - vidi ti se u očima. Već vidiš u slou moušnu kak se popikuje, pada vičući AAAAAaaAaAAAAAAaa, TE slijeće na tvoje divno, glatko, meko, podatno, krhko, preplanulo tijelo, prilikom čega ti lomi i razmješta sve košćice smještene na određenim mjestima.
No dobro.

Gospodin dragi L. je bio toliko pažljiv i obazriv prema dječici da ih je čak upozoravao šapćući s mola
MomČiĆu, pazi, ježinac.
No, momčić ga nije čuo.

Ne znam jel to stvar moje skleroze ili su današnja djeca stvarno takva, ali najomiljenija (Hm, omiljena ili najomiljenija?) zanimacija im je bila, pogađate, diranje dijelova tijela koji su stvoreni za ulaženje u tuđe dijelove tijela. Mogli bismo to pojednostaviti i reći peniševi. Dobro, svako je imal po jednog, ali nije sad to bitno, to znate. Nego, dječica se diraju bez pardona već od rane ranije najranije dobi i to im je super! Deda je jednom bludničaru primil rukice i rekel baki nek nabavi gaćice da ga obuzdaju s diražom.
I bi tako.
Baka mu je navukla gaćice (dječaku, ne dedi), a djed je nastavio s opisom pluća.

Prolazeći kraj koša za smeće, ne mogah ne primjetiti kako su Hrvati pismen narod.
"Za ćišći okoliš."
Probajte to izgovoriti brzo ali s tvrdim Š.
Kuiš, u biti oni su to tak namjerno napisali jerbo žele izvježbati naše jezike, to je tongue twister!

Pročitala sam milju časopisa i pregledala sve slike. Zanimljivi su recepti za jela s dragoljubom.. ili je to s Dragoljubom? Ne znam, pisalo je verzalom.

Jedan dan smo bili na janjetini, jedan dan na ribi/lazanjama.. gozba.
Dva dana je tamo bila i majka momka koji je također bio tamo, s djevojkom, baš je simpatična gospođa.

Gledali smo i tekmu, al mi je najzanimljivija bila ona Portugala i Nizozemske (Ili je to bila Švedska i Nizozemska? Nemam pojma, ali nema veze, vi znate.). To ja zovem profesionalno bavljenje nogometom. Šora kolko oš, žutih još više, a i crvenih. Kaj je utakmica bez pet crvenih? Sranje, eto kaj. Ništ.
Palačinke sam pekla. Ispalo mi je 16 pisiz od one podravkine smjese. Sad sam prvi put pekla koristeći tu smjesu, probajte, fino je. Samo se voda ulije.

Jednu večer sam dobila poruku od I.
E sad.. mislila sam da je to jedan I. i nisam se baš trudila nešto odgovarati i stuff. Drugo jutro se probudim (znate da se sve mora prespavati) i sine meni.. jebote, koji I. mi piše?? Jerbo jedan I. je mrak I., a drugi I. nije mrak I., a nemam broj ni od jednog, a svi dva imaju moj broj i rekli su da mi se budu javili. Fak, pomislih. Na kraju je ispalo da je to ovaj mrak I. Nekak mi se čini da ono baksuzno stanje prestaje djelovati.
Valjda se nisam sad urekla, gademit.

Jedino je bed kaj imam crte. Sad sam ko bajadera. Crno bijelo crno bijelo. Inače sam obezgrudnjačena na moru jer, kak već znate, mene to ne jebe, ali sad nisam bila. Nije me ni sad jebalo, ali ono.. bilo je puno ježinaca pa reko, ajd nebum ovaj put.
Kakve veze imaju ježinci s grudnjačenjem? Nikakve. Zašto bi trebali imati veze?
Svašta.

Oh, skoro zaboravih spomenuti da smo bili u bircu u kojem je bio i onaj bauštelac Mario wociznejm na kvadrat.
Mali je.
Sjel si je do nas i cijelo vrijeme buljil u mene, slušal kaj pričamo, stalno nekaj, već mi je bil neugodnjak. Na kraju me pital za autogram ali sam rekla da sam sad na odmoru, pa je inzistiral da nas bar počasti pićencem, što nisam mogla odbiti.
No, dobro, nije baš TAK bilo ali skoro isto.
Jedino me nije tražil autogram.
No, ok, nije ni platil cugu.
Doooobro, nije se ni okrenul, al kaj sad, nebumo cjepidlačili.
Bil je u istom bircu.
Šur, nije bil na istoj terasi na kojoj i mi, al jebovas, bil je u Malinskoj, kaj, isto gdi i mi. To je inaf. Hvatate se za slamčicu.

Krenusmo kući u nedjelju navečer, ali cesta je bila tak zaštopana s četverokotačnim limenkama da smo odlučili okrenuti spomenutu limenku i vratiti se u vilu.
Tam sam gledala neku FBI istragu i sranja od kojih me bilo strah za usrat se, a L. je ležerno nečujno banuo u sobu ne upalivši svjetlo u hodniku, TE sam se israla od straha.
Al neka, to mu je bila pokora, smrdelo mu je cijelu noć. Nek je. Drugi put bu znal da mi ne smije dati da gledam takve stvari na teveju jerbo sam plaha kao lane.
Ono, skoro.

Komarac jedan, prostak bestidnik, me isisao u srijedu, a drugi u nedjelju. I to na čelu. Imala sam kvrgu i izgledala ko FrankenštAnka. Ali, i s kvrgom i oderanim koljenom, dobila sam Kinder Happy Hippo pa sam bila hepi ko hipo!
Sljedeći put ću si uzeti neko dimilo da se izdimim prije spavanja, jer komarice ne idu na dimljeno. Fuj, jak, bekino, to im smrdi, osjetljivuše jedne proste.

Ak treba još kaj opisati ili pojasniti, napišite što i bit će.


* geri, prostakušo

Dragi moji i predragi!
Neće me biti do nedjelje, o da!
Idem na more! Na more, na more, na more!
Kak Buco pjeva: U špajzu, u špajzu, u špajzu!
Do sad sve rečenice su mi završile uskličnikom!
Nešto je trulo u državi Danskoj.

Prvo sam željela kupiti poklon, mexički grah (onaj kome je darovan, prepoznat će se jerbo, ne iznenađuje se često ovakvim poklonom).
Ajmo u dućan.. vozim se uzavrelim cestama, temperatura u corsici se bliži temperaturi pekmeza u kifli netom izvađenoj iz pećnice..
Dakle, jako vruće.
Parking je oasfaltčen, plus devectodva nives celzijusa, nema hlada, o ne, kakav hlad, haha, kaj ti je. Corsica se znoji ko mlada junica pred prvom oplodnjom. Stala sam. Usred parkinga na parkirnom mjestu koje nije za invalide, jerbo ja nisam invalid. Između oznojenih vozila. Podižem stakla pritiskom na gumbića komada dva. Stakla su zatvorena, frizura je sačuvana. Je kurac, frizura je ko da je nema. Jer je nije bilo. Ulazim u trgovinu kroz dvoja elektrosamopomična vrata. Jedna su tamo da ne bi ušao topli zrak, a druga da ne bi izašao hladan zrak. Vrata služe svojoj svrsi, dobro obavljaju svoj džob.
Zapljuskuje me hladan zrak. Hladan ko hladnetina. Iz frižiždera. Ajm in! Oaza ukrućenih bradavica. Baš je ugodno, pomislih. Budući da je trgovina poveća, krenuh od prvog reda preko drugog, trećeg, četvrtog, petog.. Isuse, pa kaj tu nema mexičkog graha?? Samo sam po to i došla, i sad nema. Fak. Idemo van, u oazu oznojenih bradavica.. me no lajki. U corsici je sad već plus devectočetri na kvadrat. Spuštam prozore, zapljuskuje me vrući zrak. Mokra sam kao što je netko mokar nakon sjedanja u užareni auto. Sjedalo se počelo topiti. Idem u drugu trgovinu, po grah. Limenku graha. Obećala sam L. da ću mu to pokloniti. Ono, pokloniti grah. Da su bar svi dečki tak nezahtjevni i skromni.
Ista priča s drugom trgovinom. Elektrosamopomična vrata, ukrućene bradavice, sedam redova, nema mexičkog graha.
Ista priča nakon druge trgovine. Oznojene bradavice, prozori, vrući zrak.
Treća trgovina, pogađate.. nema mexičkog graha.. Sad već pomalo mijenjam ono "nezahtjevni i skromni" jerbo je ovo najzamršeniji poklon koji sam kupovala. Nikad se tolko ne oznojih prilikom nabavke.
Asfalt je vruć ko žeravica. Dolazim u četvrtu trgovinu već otopljena do pola. Pola noge mi se vuče po asfaltu, iz ruke čvapa ruka u tekućem stanju, kosa ko čokolada za glazuru. Unutra hladno jebote ono ko da je siječanj na snazi! Čisto mi je ledeno i nastojim ne misliti na ozebline prvog stupnja na produžecima stopala i dlanova široj publici poznatima pod nazivom "prsti".
Mexički grah? Heh, tu je. U mojoj ruci. Majčicu mu njegovu, nebu mene niko jebal v mojoj kuruzi. Nema više mile lale, grah je tu, nema povratka. Sretna spuštam stakla i idem u lov na badić. Nakon kupnje maločas spomenutoga (čak sam i japanke dobila kao poklon, hau kul iz det!) odoh po kapi za nos, pa po fornette, pa mami po sir (ispeći će one male jednozalogajne nešto kaj se pojedu u jednom zalogaju, ono tijesto sa sirom i gore sezam.. e to.), pa platiti račun za telefon (naravno, svi su na gablecu osim jedne gospođe iza pulta, naravno, ispred mene gospođa kupuje karticu, naravno, ne zna ništa o tome pa joj gospođa iza pulta objašnjava sve, naravno..), nakon T muke sam odahnula jer je bilo vrijeme odlaska kući. NO, frendica me callnula ak hoću na sokić.. naravno.. auto je ostao uživati na jarkom suncu dok sam ja ispijala hladne kapljice soka.. Linolada se skoro otopila u corsici.

Neko bi stvarno trebal ukinuti ove vrućine.
Kupaći je predobar.. tirkizni s bijelom crtom.. izgledam ko luda iz '70-ih.. ovaj, ko iz Ludih '70-ih.
Dok vi ovo čitate, ja sam na putu za Malinsku.. o da..

* -> za kuper g.

Sad se sigurno pitate A gdje se opisuje najintenzivniji orgazam? Eto, ne opisuje se. Ne mislite valjda da ću prostačiti ovdje na blogu? Pa ovo je čedno mjesto za čedne ljude. Ali suze su kanule, o da.

Čuvajte se, pazite se jer temperature su preniske. Može to još. Bar do 49. BAR. Ajde, aj der ju, o vrijeme jedno. Kladim se da ne možeš porasti do 49. Pussy.

Nemojte se bojati za mene, ja se brčkam u moru.

Mužjak svoju ženku ubijo klobasom.
Kobasicom si ubio ženu.
Ljudi moji, pa u kakvom to nastranom svijetu živimo?
Što joj je radio? Jel ju tukao? Jel ju šopao dok se nije raspukla od debljine? Što li je napravio, prostak jedan prosti.. saznajte u priči koja slijedi nakon reklama.
Reklame.
Gdje god se okrenem, svi pričaju i pišu o seksu, one way or another. Neki pišu otvoreno, kao Moj Mirko, tvoja Jadranka, pa nešto kao spojeni plove zagrljeni stopljeni uštekani.. ili netko piše prikriveno, ono kao, ne radi se o njima, kao Moj prijatelj Matija i njena prijateljica Kristina, pa nešto veli kaže sline joj na usta išle, pa on začepio šta li. Neki prostače pa koriste onu ef wrd ili nešto, ne smijem napisati, pročitajte radije box na lijevoj strani, googlanje i to.
Dakle, svi nešto o seksu..
Tako ja nabasala na priču o kobasici.
Kaže 'vako (tj. kako sam ja to zamislila):
muž i žena u kuhinji postavljaju stol za večeru koja se kuha. Kobasice. Žena bila željna seksa, muž impotentan.
Žena rekla Vadi ga odmah ili ću te razbit ko pičku što se razbije kad ju razbiti želiš. Skidaj gaće, stari, da ti vidim extrawurst, da ti dirnem jaje, daj mi da te uzmem, stari nemoj zajebavat, gaće skidaj ko da na pranje idu, ajmo!
Stari sve nešto milo, uplašeno gleda, bi al ne ide, neće se dići wurstextra.. neće i neće.. Drma ga on, trese, navlači, bije, lijepo mu priča, tepa mu.. Mucek, ajde, diži sidro, mili moj, Stojane, ej, budi se vojniče, ajmo u boj, pička čeka da ju rasturiš..
Kad li - ništa. Stojan spava, boli ga glava..
Žena već neurozna, čeka porciju kobasice s jajima, sva se nešto uzvrpoljila, nasrće, gurka, prstom pika u rame, požuruje, bijesna, luda, već joj se i međugorje, pardon, nožje osušilo od čekanja.. zasušilo se sve, slijepilo, divnog li prizora.
Gospođa u godinama, zrela je kao zrela breskva s dlačicama. Zrela i debela..
Ajmo stari, nemam ja vremena, viš kolko suđa ima, moram to pospremit, kobasice se kuhaju za večeru, ajmo!! Brže malo, ostarit ću čekajući! Odradi me, uradi me, poradi na meni, odvali me, rasturi mi dolinu Neretve! Brojim do četri, jedan, dva, tricijelasedamdesdevet..
Dosjetio se stari, blink, blink, Baltazar!!
Ugasio je svjetlo i udijelio joj brockwurst.
Udijelio joj klobasu, pravu, sočnu, rasnu, vruću. Tek iz vrele vode izvađenu.
Stavio joj je vruću klobasu kao da je njegov ud.
A nije bio.
Ona mislila da jest.
Tako joj je godilo, tako ju je divno golicalo, uživala je. Imala ju je u svim pozama i na sto načina.
Kobasica na sto načina u kuhinji.
Napokon ju je stavila u svoje duboko grlo.
MMMMmmmm kako je dobra, pomisli gospođa. Zamislila je da je Linda Lovelace i da se kamere vrte oko nje. O da, ona je glavna glumica, kuhinja je stejđ, muž je Heri, drti Heri.
No, nešto je pošlo po zlu.
Što? Što?
Bilo joj je toliko lijepo da se zagrcnula. Ošlo joj u krivu ulicu, on nije skužio, bio je zaokupljen navlačenjem gaća.
Gospođa pohotna mahala je rukama, skakutala po kuhinji, pokušavala izvaditi klobas iz dubokog grla.. pokušavala je na sve načine dati gospodinu impotentnom suprugu do znanja da nešto ne štima.
No, on je navlačio gaće u mraku.
Svoje gaće nošene je navlačio na softy ud, na svoje mekane mošnje, na svoju mini-kobasičku.
Hrenovčicu malecku, slatku, ihihi, vid ga što je cakani.
Gospođa je..
Naime..
Teta gospođa je.. ovaj.. erm.. ona je..
Žena je umrla.
Ipak nije imala duboko grlo kao što je mislila da ima.
Eh, nemoš glumit Lindu sam tak.
Prema izvještaju tužiteljstva i policije, 50-godišnjak je uhićen nakon što je dead gospođa s klobasom pronađena u stanu.
U kuhinji.
S kobasicom.
S bockwurstom, koji je u Njemačkoj inače vrlo popularan.
Sad će biti još popularniji, zamislite.. imate ubojito oružje u frižideru. Hladno oružje. A možete ga i pojesti ako se predomislite.

Uputa za upotrebu: Hladite hladno oružje u hladnjaku da se ne pokvari, upotrijebiti vruće.

kažu da se još uvijek ne zna zašto.. ali ja znam.. a i vi.