z.l.e.v.A.n.k.a.

Vratih se.
Za posljednji ručak doma, jela sam kranjske kobasice. Majka skuhala. Bile su dobre, skroz. U zadnjoj minuti sam odlučila da nebum obukla ono kaj sam planirala nego nekaj drugo, jebemti žene.
Dugi bijeli laneni šos je kao stvoren za putovanje putničkim vlakom, o da.
Vruće je bilo kao u konjskoj guzici.
Nije da znam kakve su tam temperature, al ono.. kao.

I tak, dođoh u Zgb, dragi L. me dočekao i of vi gou za Malinsku. Dobih i Kinder bueno, jerbo ja volim kinder čokolade. Samo da ima bijelog * unutra, to mi je najslađe.
Klima radi, staklo se zaledilo, ali nema probljema, glavno da su jaja na hladnom.

Dođosmo u Malinsku, uparkirasmo pilu u dvorištu, a u dvorištu bokte kućerina velika (Ima li potrebe pisati da je velika ako je kućerina? Nema. Ako pišemo da je kućerina, podrazumijeva se da je velika, jer.. ne može biti mala kućerina. Ja sam napisala zato što.) s krovom i prozorima i sve. Terase, balkoni, ograda, ma kaj da vam velim, VILA. Iako nije Maria nego nekak drukčije. Nesmem reći da se ne bi tam skupljale horde obložavatelja i uznemiravale obiteljske goste.

Mi smo dobili sobu "na katu dole" s veelikim balkonom i bijelom ogradom. Dva odvojena kreveta, jedan spojeni ormar, jedna kupaonica. L. i ja. Svatko ima svoj bed i svoj jastuk. Dobili smo i jastučnice i plahte i ručnike, jebote, onak.. sve. Jedino nije bilo bombončića na jastuku što me tako rastužilo da nisam mogla suspregnuti suze. Plakala sam kao krokodil iz duboke rijeke Nil. Ne, kao mama Kukunka.

U vili su već bili momak i djevojka koji su nas divno ugostili i narezali nam paradajzeka za večeru. I salamu su deli na stol, i kruha, baš ono, ko da smo doma. Jedino kaj si ja sama doma denem na stol i režem.
Prvi dan smo išli na neku usranu plažu gdi je duboka voda (sigurno do ramena onima koji su viši od 1,60 a onima koji su niži je bilo uhuhu duboko ono, mrak), a nedaleko nje vidiš neke nešto što ne izgleda zdravo za okoliš. Rafinerija, bačve, silosi, boktepitakaj, ne znam kaj je to bilo, ali osjećala sam se ozračeno. Ko Homer.

E, al plaža u Malinskoj je milina! Ono, voda, pijesak i sve.. Malo pipl pa smo se mogli raširiti ko veliki ljudi.
Jedan dan je došel šleper djece koja su se nakelila BAŠ na tu plažu gdi smo mi bili. Jebemu dvajstri čepa plutena. Cika, vika, jeka, zeka, vrisak.. najbolje je bilo zaroniti i više ne izroniti. Niš se ne čuje unutra. Al dobro, dječica su, nakon cjelodnevnog smakanja i igara bez granica, ošla u nepoznatom smjeru i više se nisu vratila. Ne znam zašto, pa nismo ih jako gađali ježevima, poblogu. Samo malo.

Bilo je mnogo Whale Alertova, ono, vidiš da ide po molu opasno i rapidno se približavajući tebi i nemoš si pomoć! Help help - vidi ti se u očima. Već vidiš u slou moušnu kak se popikuje, pada vičući AAAAAaaAaAAAAAAaa, TE slijeće na tvoje divno, glatko, meko, podatno, krhko, preplanulo tijelo, prilikom čega ti lomi i razmješta sve košćice smještene na određenim mjestima.
No dobro.

Gospodin dragi L. je bio toliko pažljiv i obazriv prema dječici da ih je čak upozoravao šapćući s mola
MomČiĆu, pazi, ježinac.
No, momčić ga nije čuo.

Ne znam jel to stvar moje skleroze ili su današnja djeca stvarno takva, ali najomiljenija (Hm, omiljena ili najomiljenija?) zanimacija im je bila, pogađate, diranje dijelova tijela koji su stvoreni za ulaženje u tuđe dijelove tijela. Mogli bismo to pojednostaviti i reći peniševi. Dobro, svako je imal po jednog, ali nije sad to bitno, to znate. Nego, dječica se diraju bez pardona već od rane ranije najranije dobi i to im je super! Deda je jednom bludničaru primil rukice i rekel baki nek nabavi gaćice da ga obuzdaju s diražom.
I bi tako.
Baka mu je navukla gaćice (dječaku, ne dedi), a djed je nastavio s opisom pluća.

Prolazeći kraj koša za smeće, ne mogah ne primjetiti kako su Hrvati pismen narod.
"Za ćišći okoliš."
Probajte to izgovoriti brzo ali s tvrdim Š.
Kuiš, u biti oni su to tak namjerno napisali jerbo žele izvježbati naše jezike, to je tongue twister!

Pročitala sam milju časopisa i pregledala sve slike. Zanimljivi su recepti za jela s dragoljubom.. ili je to s Dragoljubom? Ne znam, pisalo je verzalom.

Jedan dan smo bili na janjetini, jedan dan na ribi/lazanjama.. gozba.
Dva dana je tamo bila i majka momka koji je također bio tamo, s djevojkom, baš je simpatična gospođa.

Gledali smo i tekmu, al mi je najzanimljivija bila ona Portugala i Nizozemske (Ili je to bila Švedska i Nizozemska? Nemam pojma, ali nema veze, vi znate.). To ja zovem profesionalno bavljenje nogometom. Šora kolko oš, žutih još više, a i crvenih. Kaj je utakmica bez pet crvenih? Sranje, eto kaj. Ništ.
Palačinke sam pekla. Ispalo mi je 16 pisiz od one podravkine smjese. Sad sam prvi put pekla koristeći tu smjesu, probajte, fino je. Samo se voda ulije.

Jednu večer sam dobila poruku od I.
E sad.. mislila sam da je to jedan I. i nisam se baš trudila nešto odgovarati i stuff. Drugo jutro se probudim (znate da se sve mora prespavati) i sine meni.. jebote, koji I. mi piše?? Jerbo jedan I. je mrak I., a drugi I. nije mrak I., a nemam broj ni od jednog, a svi dva imaju moj broj i rekli su da mi se budu javili. Fak, pomislih. Na kraju je ispalo da je to ovaj mrak I. Nekak mi se čini da ono baksuzno stanje prestaje djelovati.
Valjda se nisam sad urekla, gademit.

Jedino je bed kaj imam crte. Sad sam ko bajadera. Crno bijelo crno bijelo. Inače sam obezgrudnjačena na moru jer, kak već znate, mene to ne jebe, ali sad nisam bila. Nije me ni sad jebalo, ali ono.. bilo je puno ježinaca pa reko, ajd nebum ovaj put.
Kakve veze imaju ježinci s grudnjačenjem? Nikakve. Zašto bi trebali imati veze?
Svašta.

Oh, skoro zaboravih spomenuti da smo bili u bircu u kojem je bio i onaj bauštelac Mario wociznejm na kvadrat.
Mali je.
Sjel si je do nas i cijelo vrijeme buljil u mene, slušal kaj pričamo, stalno nekaj, već mi je bil neugodnjak. Na kraju me pital za autogram ali sam rekla da sam sad na odmoru, pa je inzistiral da nas bar počasti pićencem, što nisam mogla odbiti.
No, dobro, nije baš TAK bilo ali skoro isto.
Jedino me nije tražil autogram.
No, ok, nije ni platil cugu.
Doooobro, nije se ni okrenul, al kaj sad, nebumo cjepidlačili.
Bil je u istom bircu.
Šur, nije bil na istoj terasi na kojoj i mi, al jebovas, bil je u Malinskoj, kaj, isto gdi i mi. To je inaf. Hvatate se za slamčicu.

Krenusmo kući u nedjelju navečer, ali cesta je bila tak zaštopana s četverokotačnim limenkama da smo odlučili okrenuti spomenutu limenku i vratiti se u vilu.
Tam sam gledala neku FBI istragu i sranja od kojih me bilo strah za usrat se, a L. je ležerno nečujno banuo u sobu ne upalivši svjetlo u hodniku, TE sam se israla od straha.
Al neka, to mu je bila pokora, smrdelo mu je cijelu noć. Nek je. Drugi put bu znal da mi ne smije dati da gledam takve stvari na teveju jerbo sam plaha kao lane.
Ono, skoro.

Komarac jedan, prostak bestidnik, me isisao u srijedu, a drugi u nedjelju. I to na čelu. Imala sam kvrgu i izgledala ko FrankenštAnka. Ali, i s kvrgom i oderanim koljenom, dobila sam Kinder Happy Hippo pa sam bila hepi ko hipo!
Sljedeći put ću si uzeti neko dimilo da se izdimim prije spavanja, jer komarice ne idu na dimljeno. Fuj, jak, bekino, to im smrdi, osjetljivuše jedne proste.

Ak treba još kaj opisati ili pojasniti, napišite što i bit će.


* geri, prostakušo