Amerikanac

Vjerojatno ste se zapitali sto znaci ova skracenica?

U medicinskom zargonu ona oznacava "Do Not Resuscitate" odnosno da se postupci ozivljavanja ne smiju primjeniti ukoliko bolesnik dozivi zastoj srca ili prestanak disanja.

Takva odredba dolazi od lijecnika, a moze se temeljiti na nekoliko osnova:

1. Pismene "advance directives" bolesnika (nesto poput oporuke lijecniku) u kojem osoba daje upute sto i kako postupati u slucaju da ista ne moze donjeti odluke zbog tezine bolesti ili mentalnog stanja.
Ovaj dokument ima najvecu tezinu i mora ga se postivati bez obzira na zelje rodbine, te je sastavni dio svakog bolesnickog kartona.

2. Odlukom " health care proxy". U ovom slucaju bolesnik dok je pri punoj svijest napise ime osobe ili osoba koje ce je zastupati i donositi medicinske odluke ukoliko on/ona to nisu u mogucnosti. Proxy moze biti supruznik, djete, prijatelj, odvjetnik, svecenik odnosno bilo koja osoba koju bolesnik odabere. U slucaju da postoji proxy, njegova odluka je zakonski iznad odluke obitelji i za svaki poduhvat medicinsko osoblje mora traziti odobrenje te osobe.

3. Odlukom obitelji. U slucaju da bolesnik nema Advance Directives ili Health Care Proxy, clanovi obitelji donose medicinske odluke slijedecim redosljedom: suprug/supruga, djeca (najstarije ili ono dijete s kojim bolesnik zivi), brace ili sestre te roditelji (ukoliko se radi o maloljetnicima tada sve odluke donose roditelji). Nevjencani partneri nemaju nikakvih prava donosenja odluka.
Ukoliko se misljenja obitelji razlicita zbog raznoraznih interesa (uglavnom materijalne naravi) slucaj se predaje etickoj komisiji bolnice ili pak na sud, koji onda donosi zavrsnu odluku u interesu pacijenta.

4. Ukoliko bolesnik nema nikog, ili u datom trenutku hitnoce se ne zna za nikoga, odluku donose dva lijecnika, a uvjek se odabire najbolja opcija za bolesnika postujuci zakone medicinske struke.

5. U slucaju da se lijecnik zbog priziva savjesti protivi takvoj odluci, on je moze odbiti ali je duzan pronaci zamjenskog lijecnika te nastaviti pruzati usluge dok ne pronadje odgovoarajucu zamjenu.

6. Jedino u slucaju maloljetnog djeteta, kada roditelji odbijaju procedure koje su po misljenju lijecnika nuzne za prezivljavanje djeteta, lijecnik je duzan poduzeti mjere spasavanja, cak ako time krsi zahtjeve roditelja.(npr. odbijanje Jehovinih svjedoka da djetetu koje je iskrvarilo daju krv).

Svaka osoba koja ne zeli renimaciju moze zatraziti od svog lijecnika DNR odredbu, ali uglavnom takve se odredbe uglavnom donose na zahtjev osoba koje imaju neizljecivu bolest, te koje zele umrijeti prirodnom smrcu bez bolnih ili nepotrebnih procedura i zahvata...( npr. umjetna ventilacija kod bolesnika sa metastatskim rakom i slicno). U mnogo slucajeva upravo se od lijecnika ocekuje da zapocnu razgovor o pitanjima vezanima za kraj zivota ukljucujuci i DNR.

Nagradna pitanja glase:

1. Kakav je stav Crkve o DNR ?
2. Koja je razlika izmedju pasivne eutanazije i DNR ?

Pa pismo odvjetnika u postanskom sanducicu, naravno...

Jos od prvog dana specijalizacije, nasi nam profesori nam ulijevaju strah u kosti, s raznoraznim pricama i vlastitim iskustvima sa sudskih procesa. U ocima prosjecnog specijalizanta odvjetnici su vampiri koji lete uokolo nas i cekaju trenutak neopreza da se napiju nase krvi ali i poberu dolare s nasih racuna. Jer, kako objasniti da je zbog omanje pogreske Dr. X, karidiolog iz nase bolnice zavrsio kraci za 2 milijona, a Dr. Z, ginekolog, za samo 2.5 milijona dolara. Vjerovali ili ne, po mojim spoznajama rekord drzi specijalizantica pedijatrije iz susjedne bolnice koja nije uspjela intubirati dijete (a nije mi jasno koji stazist to moze uciniti u jednoj minuti). Nazalost, dijete je prezivjelo znacajno ostecenje mozga, a doticna kolegica je izgubila slucaj s globom od 52 milijona dolara.To jevjerojatno i kraj njene karijere kao lijecnika.
Vrlo je tesko naci lijecnika koji se na ovaj ili onaj nacin nije susreo s tom nocnom morom. Na srecu, dosta se sudskih procesa ipak presudi u korist lijecnika ili se bolnica/osiguravajuce drustvo nagodi s obitelji van suda, ali troskovi obrane, zivaca, neprospavanih noci, cira na zeludcu su nemjerivi.

Da bi se zastitili od milijonskih odsteta, lijecnici su primorani kupovati osiguranja od pogreske, koja su vrlo skupa (od 7.000 pa do 50.000 dolara godisnje) ovisno specijalizaciji i kompleksnosti zahvata koje lijecnik provodi. Svaki sudski proces dize premiju drasticno. Dva sudska procesa tokom specijalizacije garantiraju da nakon zavrsetka specijalizacije trebas razmisliti o alternativnim karijerama jer nema osiguravajuceg drustva koje ce te htjeti osigurati. A sudski proces se moze dogoditi svakome, jer nema toga tko je savrsen i tko ne grijesi.

Sto ja mislim o tome? Svakako se pacijeti trebaju zastiti od nestrucnih lijecnika i nesavjesnog lijecenja. Ali, nekako mi se cini da u ovoj prici profitiraju svi, osim pacijenata i lijecnika.

1. Odvjetnici zaradjuju ogromne novce na tome, naime uglavnom ne naplacuju nista od klijenata dok ne dobiju parnicu (a onda lijepo uzmu 20-30 %). Pa sjetite se samo vruce kave u McDonaldsu i ogromne ostete zbog necijeg opecenog jezika. I posljedice da na svakoj casi kave pise: "Pice koje cete popiti je vrlo vruce."
2. Osiguravajuca drustva mlate ogromne pare na premijama osiguranja. A njihovi CEO vrlo ugodno zive na grbaci lijecnika.
3. Idealno za omanju grupu ljudi koja ide u bolnicu s namjerom da na lagani nacin zaradi brdo novaca i da do kraja zivota ne moraju raditi.
Npr. osteta za emocinonalne boli i traume.
4. Zdravstvene usluge znacajno su skuplje jer su u njih uracunate premije osiguranja.
5. Masu skupih dijagnosticih testova se nepotrebno radi, samo kako bi se zastitili od sudskog progona ii kako mi volimo kazati da je indikacija za dijagnosticki test "cover your butt".
Tako npr. ako dodjete u ER sa boli u trbuhu, CT trbuha i zdjelice ne gine, a ako ste sretniji mozda prodjete samo sa ultrazvukom i rentgenom. Slicna je prica sa glavoboljama, bolovima u prsima i slicno. Po mom misljenu vise od 50% dijagnostickih testova je nepotrebno, ali u potpunosti razumjem lijecnike koji ih indiciraju, jer cu vjerojatno i ja to raditi jednog dana...


Jer odvjetnici ovdje ne priznaju onu poznatu Isusovu uzrecicu: " Tko je bez grijeha neka baci prvi kamen."

Svi oni koji osjecaju najdublju ljubav i njeznost za nacin na koji su
racunala poboljsala nase zivote neka citaju dalje.
Na nedavnom sajmu racunala (COMDEX), Bill Gates je usporedio racunalnu i auto industriju i izjavio:
"Da je GM drzao korak sa razvojem tehnologije kao sto je
racunalna industrija to radila, sada bismo vozili automobile po cijeni
od $25, koji bi za galon goriva prelazili 1000 milja.


Kao odgovor na Billove komentare, General Motors izdao je priopcenje za javnost:
Da je GM razvijao tehnologiju kao Microsoft, svi bismo vozili kola sa slijedecim karakteristikama:

1. Bez apsolutno ikakvog razloga, auto bi se slupao dva puta dnevno.

2. Svaki put kada se ofarbaju linije na putu, morali bismo kupiti novi
auto.

3. Povremeno bi vas auto jednostavno crkao na autoputu, bez ikakvog
razloga. Morali biste stati sa strane, zatvoriti sve prozore, ugasiti
auto, izaci iz njega, ponovo uci, upaliti auto i ponovo otvoriti sve
prozore prije nego sto biste mogli nastaviti dalje. Iz nekog razloga,
ovo biste prihvacali kao normalno.

4. Povremeno, izvodjenje nekog manevra kao sto je skretanje ulijevo,
prouzrocilo bi gasenje vaseg automobila koji se ne bi mogao ponovo
upaliti. U tom slucťaju biste morali ponovo instalirati motor.

5. Macintosh bi napravio auto koji se napaja solarnom energijom, koji je pouzdan,
pet puta brzi i dvostruko jednostavniji za voziti ali bi mogao voziti na samo 5 posto putova.

6. Lampice upozorenja za ulje, temperaturu vode, i alternator bi sve
bile zamijenjene jednim svjetlosnim upozorenjem na kojem bi
pisalo: "This Car Has Performed An Illegal Operation."

7. Sistem za izbacivanje zracnih jastuka bi prije izbacivanja pitao,
"Are you sure?"

8. Povremeno, bez ikakvog razloga, vas bi se auto sam zakljucao i ne bi
ste mogli uci sve dok istovremeno ne pritisnete bravu, okrenete kljuc i
uhvatite se za radio antenu.

9. Svaki put kada se pojavi novi auto, kupci bi morali ponovo uciti
voziti, jer nijedna od kontrola ne bi radila na isti nacin kao na starim automobilima.

10. Morali biste pritisnuti dugme "Start" da biste ugasili motor.

Rano subotnje jutro. Sjedim u bolnickoj kantini i ispijam prvu jutarnju kavu skrsen od neprospavane noci i jos jednog dezurstva pretrpanog prijemima u bolnicu i pozivima sestara. Imam osjecaj da nitko na ovom svijetu nije zdrav. Stotine ih jucer prodefirilalo kroz hitan prijem, dvadesetak od njih i zaprimljeno u bolnicu.
I dok ja tako prebirem po svojim mislima ocekujuci dolazak novog tima, sa razglasa zaurla: Code blue, nine south...Code blue, nine south. Code blue je oznaka za umiruceg pacijenta i ujedno uzbuna za sve dezurne specijalizante.

Upucujem se zurno na deveti kat juzne zgrade i ulazim u bolesnicku sobu. Prizor vec vidjen tko zna koliko puta: pacijent u samrtnom hropcu guseci se u vlastitoj sukrvici, ustrcane sestre, studenti iskolacenih ociju te zbunjeni stazisti u iscekivanju Godot-a. Hroptanje pacijenta prekida urlanje alarma. Tlaka nema a i otkucaji srca broje se na prste.
U djelicu sekunde bacih pogled uokolo, nitko od starijih nije jos stigao u bolnicu. Kao najstarija sluzba u tom trenutku preuzimam koordinaciju ozivljavanja. Par sekunda pregleda daje mi dijagnozu akutnog edema pluca i soka usljed zatajenja srca. Susretnoh se s molecljivim pogledom pacijeta koji svjesan tragedije koja ga zadesi polaze zadnje nade u nas. Potapsah ga po ramenu i pokusah ga utjesiti lazima kako ce ipak sve biti u redu.

Slijedi intubiranje, umjetno ventiliranje....nakon minutu usljedi zastoj srca pracen zadnjim trzajima ocajnika u pokusaju da se otme zagrljaju smrti.

Stazist zapocinje masazu srca, slijede adrenalini, atropini, elektrosokovi....krckanje rebara...
Linija na monitoru ravna i ne pokazuje nikakve zelje da se promjeni u nesto obecavajuce i spasonosno.

Nakon desetak minuta postaje svima jasno kako je bitka izgubljena, ali ne napori ne prestaju jer rijec prekid jos nije izasla iz mojih usta. Borba se nastavlja jos neko vrijeme...nazalost bez rezultata... Nakon 20 minuta, odlucih priznati poraz.

Najteze tek slijedi...susret s rodbinom koja uplakana ceka rasplet situacije u cekaonici. I sto reci onima koji se nadaju i vjeruju kako cemo mi uspjeti u ovoj borbi i otjerati smrt u tamo neka druga vremena.

Udjoh u cekaonicu, mrkla i blijeda lica. I prije nego otvrih usta, cekaonicom se prolome jauk, kuknjava i urlici. I ne uspjeh kazati nista vise od: I am sorry.

Otidjoh u svoju sobu i pogledah se u ogledalo..Podocnjaci, neobrijano lice i velika praznina. Velika.
I ne osjecam nista...samo se zelim naspavati.

I nakratko se sjetih svog prvog pacijenta kojeg izgubih od raka dok sam kao student zapocinjao ovaj svoj put. Koliko sam tada bio zalostan i koliko suza prolih. Gotovo vise nego za svu moji pokojnu rodbinu. Malo po malo, smrt je postala sastavni dio mog zivota. I suze su nestale, ostala je samo praznina umjesto njih....

I dok neki zaradjuju kruh pisuci knjige, trceci za loptom, igrajuci se s djecom, prodajuci cvijece..ja svoj gladijatorski kruh zaradjujem boreci se smrcu i bolesti. Borba Davida i Golijata, u kojoj Golijat nazalost pobjedjuje puno, puno cesce.

I cesto se pitam sto me drzi u svemu ovome? ..Pa, osjecaj nakon pobjede u nekoj od bitaka.

Jer davno je netko tamo negdje kazao kako onaj tko spasi jednog covjeka kao da je spasio cijeli svijet.