I tako...
nedjelja , 15.06.2014.I tako dok moja mašta radi, pišem priču. Da bi priča bila zanimljivija, ljepša moram otići tamo gdje je i zamišljena u gradu 'iza sedam brda i dolina'. Doći ću jednog dana tamo, hodati , držati olovku u ruci i pisati. Doživjeti grad u njegovom punom sjaju, proći ulicama, osjetiti miris mora, upoznati ljude.
Neznam kako mi je on došao na pamet, ali nešto me jako vuče k njemu, možda čarobno, romantično, sjetno, pomalo tužno sa zrnima sreće. Sve su to detalji koji su mi potrebni. Kada slušam poznati fado uživim se još više. Pa da, glazba mi pomaže u pisanju, kada se zatvorim u svoja četiri zida i pišem, sanjarim...
Noć mi je najbolji prijatelj što se tiče toga, tada dobijem naviše inspiracije, imam toliko energije da ponekad ostanem budna i do 6 sati ujutro. Neznam kako, ali kao da me to odmara, istina je da mi treba sna, ali snalazim se.
Neznam kuda će me sve to odvesti, ali jedno znam: veseli me, odmara i hrani moju dušu.
komentiraj (0) * ispiši * #
