Nova prilika

utorak , 03.06.2014.

Greške koje radimo prema drugima se ispravljaju, daju nam šansu da ih ispravimo. Ali ako smo ih napravili svjesno (namjerno i podlo) kakvu onda srhu imaju?!
Mnogi kažu da nisu pazili, da će se ispričati... Onda kada se ispričaju, dođe sljedeća greška. Što sada? Opet ćemo im dati novu šansu ili ih udaljiti iz našeg života?!


Ako im pružimo novu priliku , pitati ćemo se je smo li donijeli dobru odluku i hoćemo li opet biti povrijeđeni.
Ako ne pružimo, pitati ćemo se je li postoji još ono malo dobrog u njima, a nismo im dali priliku da se pokažu.



Odluke koje donosimo mogu biti dobre ili loše po nas. Pružimo novu priliku nekom. Damo mu novu šansu da nam se pokaže u boljem svijetlu misleći kako se neće ponoviti ona greška od prije. Kad se ponovi nije to ista greška. Prva se ne može mjeriti sa drugom. Jedino im je zajedničko što se zovu greške.
Ako se napravi greška, ono što slijedi je njen ispravak. Bitno je da ta osoba koja nas je povrijedila shvati da je napravila grešku da je može početi ispravljati.



Uzalud sav trud koji smo uložili, oprostili ako se to ponovi. Uzaludan je trud bio započeti nešto novo, kad nosi u sebi temelje onog starog. Jedino što možemo izvući iz toga je lekcija koju možemo i ne moramo naučiti. Naivna smo bića koja samo na jedan poziv, lijepu riječ ''skačemo'' k njima i dočekujemo ih najbolje što možemo.
Svojom iskrenošću, prijateljstvom, ljubavi koju dajemo na ''pladnju'' postajemo ranjivi, njima je grešku onda i lakše napraviti. Napravili su je svjesno ( namjerno i podlo).




Kada bivamo povrijeđeni treba nam duže vremena da se oporavimo, da im damo ponovno sebe cijela. Tu dolazi do sukoba u nama samima. Tu se pojavljuju ona pitanja. Ponekad netko ne zaslužuje da više bude u našem životu, da dijeli sa nama one sretne i tužne trenutke. Vidjeli su nas krhke, slabe, vidjeli su nas i sretne, zadovoljne. Oprost je najveći poklon koji im možemo dati, ali u našem životu za njih nema mjesta. Je li će nam nedostajati? Hoće jedno vrijeme, ali će sa vremenom postati duhovi prošlosti. Ostati će pokoja lijepa uspomena.




Pravim vrijednostima ćemo uvidjeti promjenu kod onih koji to žele iz srca. Kod kojih njihov život bez nas ne bi imao note. Je li to stvarno žele, je li i dalje žele biti dio našeg života, dijeliti sa nama one sretne i tužne trenutke?
Trebati će vremena i razumijevanja za one u kojima dobro postoji, makar i tamo negdje daleko skriveno. Isplivati će na površinu, kada nam najviše bude trebalo.
Tada ćemo shvatiti da takvim osobama možemo pružiti novu priliku, greške ćemo zaboraviti.



Kada dajemo sebe cijela, postajemo ranjivi, izloženi svijetu,istovremeno pokazujemo da smo takvim pristupom i jaki, ali što bi imali od toga svega ako ne riskiramo. Jednim dijelom i mi smo napravili ''grešku'', samo se ovdje radi o sasvim drugoj greški. Onoj izrečenoj u jednoj minuti.- Da, dajem ti novu priliku!- Javljaju se ona pitanja. Uvijek ćemo ih postavljati . Ponovno ćemo se upustiti u priču iz koje možemo izaći jači ili pasti na koljena od nemoći. Samo srcem ćemo uvidjeti da li je ta naša ''greška'' bila vrijedna ili ne.