Korak naprijed ili odustati?

četvrtak , 29.05.2014.

Dogodi se nešto što nas izbaci iz takta i ponekad nemamo snage krenuti dalje
Netko nas sputava na našem putu do ostvarenja cilja, snova ili sami sebe sputavamo.
Jedan neuspjeh i već odustajemo. Uvjerimo sami sebe da ne možemo ponovno pokušati. Sve nam je teško.
Zatvaramo se u sebe i ne dajemo mjesto novim ciljevima jer smo jednom, dva puta ili više puta posrnuli.


Kada imamo cilj ili san samim tim smo napravili prvi korak. Koliko god nam se činilo teško ostvarenje toga moramo nastaviti.
Prilika nam bježi iz ruke, bježi jer smo je pustili, nismo se dovoljno trudili. Kasnije nam bude žao što nismo pokušali.
Ne spavamo dobro, nervozni smo. U kajanju nalazimo spas.


Stepenicu po stepenicu penjemo se, polako, brzo, nije bitno. Bitno je da se penjemo. Vrijeme ionako prolazi, ne stoji. Ako nešto nismo postigli , postići ćemo drugi put.
Stvoriti će se nova prilika koja uvelike ovisi o nama. Pozitivan stav, energija i motivi koji nas pokreću da nešto postignemo su bitni.
Upornost nas izvlači od odustajanja, snaga nas tjera da nastavimo dalje, pokušamo ispočetka. Iako to znači da ćemo morati prolaziti ponovno iste korake koje smo već prošli. Ti koraci su već utabani, mi smo ostavili tragove. Neki tragovi nisu dovoljno vidljivi, neki i nestaju, ali prestati koračati ne smijemo. Doći ćemo do ostvarenja svog cilja. Doživjeti ćemo padove i uspone, ali sreću i zadovoljstvo koje osjetimo kada uspijemo nitko nam može oduzeti i sa ničim se ne može mjeriti.