Naivna bila i ostala
ponedjeljak , 26.05.2014.Puno puta sam padala na riječi nekih osoba , koje su mi tada zvučale iskrene, sada zvuče tako otrcano i prazno. Neznam , možda sam samu sebe uvjeravala da je to istina. Govorila otvoreno iz srca bez tajni, bez trunka straha da će moje riječi dobiti krila i biti izokrenute. Povjerenje je ono što najviše cijenim, uz to dolazi sve ostalo. Ako ne mogu vjerovati, ostalo ništa ne vrijedi. Mogu mi pružiti svu pažnju, ljubav, kupovati mi darove, ali što će mi to kad nije iskreno , od srca.
Možda gledam krivo, možda moje razmišljanje nekom nije prihvatljivo. Usluge koje napravim za nekoga , ne smatram uslugom niti želim da oni meni vrate istom mjerom. Osmijeh mi je dovoljan poklon kojeg mi netko može dati. Samim tim i moj osmijeh postane veći. Znam da svi ljudi nisu isti i da se neki ne mogu promijeniti. Ali ako ne mogu biti iskreni i razgovarati sa mnom gledajući me u oči onda ne znam zašto mi uopće i prilaze.
Primila sam ih k sebi , zavoljela, postali su dio mog života. Znam da možda zvuči čudno, ali ponekad se pitam gdje su sada oni. Da li su pronašli nekog drugog kome će prodavati svoje laži? Neznam kako uspiju slušati, istovremeno zujati okolo da na kraju od svega što sam rekla ne zna složiti dvije normalne rečenice koje u tom trenutku puno znače. Vrijeme koje sam provodila s njima mi je bilo dragocjeno, dolazeći kući sretna, misleći da mi je duša našla odmora uz njih.
Naivna sam bila i ostala, ali svaki put naučim više. Padnem, dignem se, tako opstajem.
Zahvalna sam onima koji su moji prijatelji u punom smislu te riječi. Uz njih moje brige nestaju, rađaju se sreća, ljubav, iskrenost...
Slušam ih pozorno, riječi njihove pamtim. Proživljavam s njima svaki dio života. Ponekad ne trebamo ni riječi progovoriti, razumijemo se.
Neke ne vidim često, ali su mi u mislima. Neizmjerno ih cijenim i volim.
komentiraj (0) * ispiši * #
