Nepomična
četvrtak , 15.05.2014.
Sjedim pokraj prozora.
Pogled mi usmjeren u prazno.
Misli lutaju, nemaju raspored.
Kiša pada, ne prestaje.
Čuje se kao da mi lomi dušu na dva dijela.
Vjetar nosi sve ono što je od nje ostalo.
Sat otkucava, ponoć je.
Zatvorim oči, ne želim ništa vidjeti.
Želim samo čuti, osjetiti.
Živa sam tijelom, dišem.
Nepomična iznutra kao kip.
komentiraj (0) * ispiši * #
