Godišnja doba

utorak , 13.05.2014.

Svaka je osoba za sebe različita. Nijanse čine sliku čovjeka koja postaje jedna cjelina.
Ta cjelina povezana je sa godišnjim dobima, iako nam se na prvi pogled to čini neobično.
Redoslijed od kuda krećem možda je isto pomalo neobičan jer ne slijedi raspored kako godišnja doba idu. Krećem od zime i jeseni, završavam sa proljećem i ljetom.

Zima je hladna, mrzla, priroda je posuta snježnim bijelim pokrivačem. Sve je utonulo u jedan zimski san i čeka nekoga da ga probudi. Kad posrnemo na putu stvaranja života jednim dijelom tonemo u san očaja, tuge i beznađa. Postanemo santa leda, okamenimo. Dovoljan je samo jedan dodir da opet postanemo živi...

Dolazi jesen koja polako poprima oblik sjećanja na prošlost. Boje koje čine jesen daju jedan dio topline, ali još je daleko od nas. Pokušavamo izaći iz oklopa kojeg nam je ostavila zima, ali nešto nas vuče unatrag. Uspomene na trenutke kad smo bili slabi jačaju i čuju se kao kiša koja opisuje jesen...

Kad čovjek pronađe izlaz, za koji je mislio da ne postoji, nastupa proljeće. Ono je ključ našeg povratka kao djeteta. Priroda se budi iz sna , sve je poprimilo boju ranog života. Opraštamo i volimo iznova, stvaramo novi put koji ćemo pripremiti za nadolazeće ljeto.

Karakteristike ljeta daju boju našem daljnjem razvoju. Doživljavamo vrhunac našeg stvaranja. Energija sunca i mora koji nemaju granica prodiru kroz nas i ispunjavaju nijanse koje postaju naša slika i odraz svijetu.

( Temu još razrađujem, nadam se skoroj nadopuni posta )