Svijet pravih vrijednosti

Svijet je postao zavidan, okrutan. Kuda nas je sve to dovelo?
Vidimo nekoga tko ima bolji posao, auto, kuću, imućniji je od nas...Postavimo se prema tome i gledamo na osobe oko nas drugačijim očima.Obuzelo nas je , postalo dio nas, naše svakodnevice.Ne možemo podnijeti da postoji netko bolji od nas, postajemo ogorčeni .Pitamo se zašto nismo kao oni, što mi to nemamo, oni imaju?! Sreća , ljubav, poniznost, umjerenost nemaju mjesta u nama, pretvorili su se u zavist, ljubomoru, kič.Nikad nam nije dosta onoga što već imamo. Materijalno nam je zaokupilo misli, ono nematerijalno postalo nebitno. Čim se stvori prilika da ono materijalno dohvatimo trčimo prema tome kao lude bez glave, otimamo , borimo se kao da nam život ovisi o tome. Uvjeravamo sami sebe da bez toga ne možemo, postajemo ovisnici koji ne vide izlaz iz toga.Ako nemamo dovoljno, smatramo da će nas društvo odbaciti, neće prihvatiti u svoj krug u kojem bogatstvo ulazi u sve pore njihovog života. Je li nama to potrebno, da nas netko prihvati u tom smislu?! Je li i mi trebamo krenuti putem propasti?! Bogat čovjek je onaj koji ima novac i onaj koji sve njime može kupiti, stajalište je koje se uvuklo u naše misli.


Takvo stajalište doći će nas gubitka osnovnih stvari koje bi čovjek trebao cijeniti. Ako smo siromašni, ne ide nam u životu, je li trebamo gledati druge koji su bolji od nas?! Po čemu su oni bolji?! Po ničemu, propast će kad tada jer ne znaju cijeniti ono što su stekli, brzo izgube i iz očaja upadaju još dublje u svijet materijalnoga . Brine nas što ćemo obući, da li ćemo imati novaca za preživjeti danas,sutra.Nije lako uspjeti u takvom svijetu, koji je krenuo tim putem, pa moramo i mi. Ne kažem da novac nije potreban, je , ali u umjerenom smislu. Ako smo dobili na lutriji, mislimo da smo najveći sretnici. Kupit ćemo najljepšu kuću, auto, da sve ćemo to imati, ali na tome nećemo stati, tražiti ćemo još. Svo to bogatstvo učini nas nesretnima na kraju jer se izlažemo previše njemu, hvalimo se na sve strane, stvaramo zavisit kod drugih, i onda oni krenu istim putem jer su vidjeli da ste bolji od njih pa i oni žele imati isto. Sebičnost i hvalisanje je postalo prisutno.Svatko ima onoliko koliko mu je potrebno. Došli smo na ovaj svijet kao mala, krhka bića, odrasli tamo gdje jesmo. Nismo svi jednaki. Netko je odrastao u bogatstvu, netko nije. Neki koji nemaju ništa od bogatstva , zadovoljni su što su živi, neki trče prema tome jer smatraju da je to jedino što će ih održati na životu.Krenite pravim putem ka ostvarenju vašeg cilja u kojem nema zavisti , ljubomore, mržnje prema drugima. Ako danas nemaš, sutra imaš, i tako u krug. Buditi zadovoljni stečenim, hrabri da izdržite ono čemu težite. Ne trčite prema nečemu što će vas odvesti u propast. Ne treba pretjerivati.


Skromnost i jednostavnost su zahvalne osobine, kad ih primijenite, izvući će vas iz svega što je za vas bio svijet bogatstva. Ljude ne treba dijeliti na velike i male. Je su li oni koji imaju sve bolji od onih koji nemaju?! Bogat je čovjek onaj koji voli, koji ne pozna zavist, ljubomoru, kojemu skromnost poprima pravo značenje, materijalnom nema mjesta u njegovim mislima. Ima, ali nije značajno, prolazno je,ne određuje njegov put ka sreći. Budite sretni zbog drugih, budite njihova potpora, veselite se s njima kad uspiju, ostvare svoje ciljeve, bili oni mali ili veliki, njima su bitni. Samo takvim pristupom moći ćemo uživati u životu, vidjeti izlaze te krenuti svojim putem, putem pravih vrijednosti.