izgubljena...vremenu...prostoru...sama sebi laze...maze si oci....nezna kako dalje...opet se netrudi kako bi trebala,sve joj je bitinije osim njenoga zivota,svakome posvecuje paznju,ali samoj sebi ne.pita se zasto je to tako?kada ce ugledati neki sjaj koji ce je na duze vrijeme pratiti u njenom zivotu.
spoznaja da je lijena osoba ne spasava je od njenih obaveza,jer lijeni ljudi su samo lijeni,ali ona zna da moze bolje ali netrudi se,pase joj sto je lijena,misli zivot je tako lijepsi,bit ce bolje,ali ne trudi se.svakim danom krecemo,ajmo reci u neke nove vode,ali di te vode nas dovedu,tu di su nju dovele, mislim nije joj lako,bori se ona protiv toga,ima ljude koji joj pomazu i uvijek su tu uz nju,u dobru i zlu.ali nekada nezna sta bi sama sa sobom,razmislja i o najgorim stvarima,razmislja kako bi svijet izgledao bez nje,pita se KAKO?da je nema ne bi svijet uvenu,bilo bi isto,ali to je samo kada se pitate,ali sta bi bilo da je to stvarnost??????da ne zeli bas o tome razmisljati,ima tu puno ljudi kojima ona nesto znaci,pa makar radi njih mora biti hrabra i krenuti dalje,truditi se,dizati se iz dana u dan i ZIVJETI!!!
e,ljudi moji nije to ni malo lagan proces,nije lagano udisati zrak,boriti se protiv necega kada znas da nema pomaka,tama.................
valjda svaka nasa posljedica ima neki smisao,ona se barem tako nada,sve je s nekim ciljem s razlogom

nada u bolje sutra nikada ne vene.......:)))))