nije nasla nista
uzalud je isla u zg
mislim druzila se s dragim ljudima
vidjela ih opet
slatko

osjeca se sugavo
na neki nacin iznevjerila je prijatelja
zajebala ga je
bas se lose osjeca

i´ll be waiting....
ide mi se na lenny kravitz

rasplakala se
a ni sama neznam zasto
stizala su pitanja,tipa
sta ti je?
si dobro?
ali ona ni sama nije znala sta joj je
znala je samo da ju je uvatila neka tuga oko srca
nesto sto nije znala rijecima opisati
da bila je tuzna
jer cetiri godine poznastava
druzenja s ljudima svaki dan
pijenje kave
plakanje jedni drugima na ramenima
dijeljenje sretnih trenutaka
pa cak i bela
druzenje
jednostavno nestaje polako
bljedi
tuzna cinjenica
ODRASTAMO?
rastajemo se
tiho
polako
necujno
na neki nas nadrealan nacin
tuzno zar ne?
strah ju je svega toga
mozda ne zeli odrasti na takav nacin?
mozda ne jos,
sada za takve stvari nije spremna
mozda bude u buducnosti..................

fali joj....
nedostaje joj....
na neki nacin jedva ceka da ga vidi...
pa nije to ljubav to je samo zaludenost......
fali joj.....

da da konacno je stigao i taj dan
i ona je dosla svojoj kuci
pa i nije tako strasno
jest malo joj je dosadno ali zivi se
ma sta reci osim da joj fale ljudi
svasta njoj fali
lijepo je biti kuci i osjecati se dobro,veslelo
nemora nista skrivati,nije u nekom strahu
da da lijep je taj osijecaj
mislila je ici raditi u zg,...
ali sada kada je kod kuce tesko joj pada ta misao da mora otici
ne zeli ici,ali u jednu ruku misli da bi to bilo dobro za nju
ma snaci ce se ona pa velika je curica

zelim ga
trebam ga
vlakovi prolaze
cudni su ti vlakovi
neki jure
projure pored tebe skoro te odnesu
a neki su tako spori da jedva cekas da prode
neki su stari,uzasni,smrde
a neki su ajmo reci lijepi,dobri i mirisu
mislim znate valjda na sta mislim
ti cudni vlakovi
hmmmmmmmm
svaki dan prolazi neki vlak
koji je cudan
odnese nesto kad prode pored tebe
a ti to ni ne osjetis
sjecam se svoga djetinstva
ko i svako dijet,bilo je cudno
uzeli su joj svakog dana nesto a da to nije ni osjecala
bojala se novog dana,novog jutra
bojala se dijeliti lijepotu svoje srece
mislila je da ce joj i to uzeti
i danas se boji lijepih stvari
boji ih se dijeliti
strah je i samo pomisliti na to
da da da vlakovi prolaze
cudno zar ne
stari su to vlakovi,izudarani izmuceni cudni
koliko li su tek smrti uzeli
ne njihovom krivicom nego ajmo reci nasom
da da vlakovi prolaze
zelim ga
trebam ga