02.10.2017., ponedjeljak

Demistifikacija Mističnog - moj raskid sa istočnom duhovnosti Bilo je to jedno od mojih privih sjećanja. Doma sam se u dnevnom boravku igrao lego kockama dok je mama u kuhinji pravila ručak. Klasična scena mojeg cjelog djetinjstva. Na televiziji su prikazivali kadrove manevara tenkova i priprema za što će se kasnije ispostaviti domovinski rat. Tada sam se cijeli dan mogao zabaljati lego kockama, u svojem svijetu. I nikada mi nebi dosadilo, i to svaki dan iznova. Tematika tih dana bio je konflikt. Ja sam jednostavno kroz igru lego kockamareproducirao viđeno na televiziji. Ono što će obilježiti taj dan bila je jedna posijeta. Bili su to mladi dečko i cura. Osjećaj je bio pozitivan makar su mi bili malo neobični. Dugo su vremena pričali sa mojom mamom koja je kao i obično bila draga prema njima. Ono što su joj imali za reći interesiralo ju je makar je bila i donekle kritična. Razgovor je po mojem tadašnjem shvaćanju vremena trajao kakvih dva sata. Jedino konkretnoga što je od njega ostalo dok to mama nije bacila u smeće nekakvih deset godina kasnije bile su dvije-tri neobičnim slikama ukrašene knjige. Kako ću upravo tek desetak godina kasnije saznati bio je to posjet Hare-Krišna pokreta. U kasnije doba mojeg odrastanja, u adolesenciji počeo sam se više zanimati za istočnu duhovnost. To je dakako u početku bilo za mene nešto novo i privlačno, određeno osvježenje od onoga što me je okruživalo. Bio je to potpuno novi svemir pojmova i koncepata za mene. I bilo mi je privlaćno, jako. Adolescencija je vrijeme nakon puberteta u kojem se čovjeku napokon uključi struja u mozgu i počne razmišljati. Barem jedan moj prijatelj tako to opisuje J Počinje se zrelije pitati o stvarima oko sebe i shodno svojoj osobnosti, iskustvu i okolini daje odgovore. Ja sam tada bio student i mojim roditeljima išlo je relativno dobro, u svakome slučaju situacija u mojem životu bila je stabilna. Vječna pitanja o smislu života pojačana frekvetijim izlaženjem u noćni život počela su me intezivno zanimati. Kažu da su čovjek i društvo posebno otvoren za te ideje u vrijeme krize. Ja iz svojeg iskustva mogu reći da to i jest tako. U početku je to bila čista znatiželja, sa elementima eskapizma. No nakon relativno traumatičnog iskustva sve sam više objašnjenja za stvari u životu i društvu počeo tražiti u istočnoj duhovnosti. Pojmovi poput karme, samsare i atmana koje prije godinu dana nebih niti znao izgovoriti postali su za mene jako važni. Više, manje svojom vlastitom voljom počeo sam meditirati. Sve informacije koje sam dobivao o toj temi bile su pozitivne. Pa kako nešto pozitivno može biti loše? Zaredali su i klasici istočne duhovnosti poput Mahabharate i Dnevnika jednog joginija. Počeo sam pohađati i filozofsli kurs te je moje društvo koje je inače bilo otvoreno za svakojake ideje također pokazivalo sve više interesa za tu vrst duhovnosti. Svaki od njih je taj interes upražnjavao na svojem karakteru speficifičan način. Ja sam jednostavno kroz par lakih koraka upao u mrežu istočne duhovnosti, bez da sam i sam znao ili da sam se za takvo što odlučio doista i odlučio. Prvi korak je bila čista znatiželja, drugi pokušaj meditacije a treći moje nesretno, kako sam onda to nazivao traumatično iskustvo koje je moju znatiželju preobrazilo u pogled na svijet, a pokušaj meditacije u duhovnu praksu. Na takav slijed događaja uslijedila je ubrzo i ekonomska kriza i sveopći pad raspoloženja u čitavom društvu. I moj stabilan život završetkom fakulteta i novom novčanom ograničenošču postao je nešto potpuno drugačije. Kriza u kojoj sam se sada našao bila je puno dramatičnija i stvarna naspram one moje samoprozvane traume. I mogu reći da mi istočna duhovnost u pronalaženju rješenja uopće nije pomogla. U nikakvom kontekstu. Kako je niti mogla? Osnovica istočne duhovnosti je meditacija i pronalaženje svojeg pravog sebe, identiteta iza fizičke obmane. Cilj duhovne prakse je postizanje prosvjetljenja. No tu dolazi do nekoliko kritičnih problema. Budući da je svijet meditacije ustvari onaj pravi, kako išta učiniti u fizičkome svijetu. U svijetu koji je samo ljuštura? I kada se dostigne spoznaja ili to famozno stanje svijesti u meditaciji koje traje samo nekoliko minuta, što li je onda povratak u stvarnost i život u njemu? Tek svijet u kojem čovijek uzaludno djeluje, bez pravog motiva za naprijed čekajući novu dozu meditacije. Sa odmakom od sada već nekoliko godina od kako sam prekinuo sa tom praksom i sa novim pogledima i iskustvom mogu reći da mi taj obrazac ne liči na ništa drugo nego na život jednog tipičnog ovisnika. Priča je to o čovjeku koji luka kroz svijet bez cilja ili prave ideje, u svojem zamišljenoj realnosti i traži spas u tom osjećaju, stanju koje dobiva kroz intenzitet osjećaja u meditaciji. Rekao bih da jedan takav stav uopće nije konstruktivan i da čovjek time nikako nemože biti sretan. Sama je želja u tom riječniku poimovanja nešto demonizirano. U zapadnome svijetu ona je povod, motivacija za ljudsko djelovanje a u istočnoj duhovnosti ona je izvor zla. Naravno da se u takvoj dizfunkciji poimovanja i stvarnosti u ličnosti kreira unutarnji konflikt i podvojenost . Ja sam osobno napustio tu kako sam kasnije tek shvatio ideologiju a do takvih zaključaka sam došao pukom slučajnošću. Tema istočne duhovnosti u moj život vratila se je sporednim kanalom. Sve je počelo jednim tečaju o metodama prodaje i uvjeravanja kupca u kvalitetu ponuđenog proizvoda i ispravnost kupnje. Samu temu najprije sam gledao dosta kritično, smatrajući da ljudi neće dati svoje novce za takvo jeftino prodavanje magle. Tečaj je trajao dobra tri dana i mogu reći da sam iz njega osim diplomom o uspješnom pohađanju napustio dosta skeptičkim prisupom toj i sličnim metodama. No ono što je ušlo u moju glavu bio je mogući drugačiji pogled na svijet, uz malu dozu manipuliranja ljudima u cilju ostvarenja čega već. Kroz gledanje televizije, praćenje medija i radom sa kolegama na poslu primjetio sam da prakticiranjem takve nekakve metode, koja je ništa više nego li stvarno prodavanje magle, mogu postići rezultati. Tema mogućnosti i moći uvjeravanja jednostavno me nije nauštala. Počeo sam detaljnije pratiti reklamne i političke kampanje i uvijek je postojao sličan obrazac prodavanja magle. Struktura same poruke imala je konstatno slične element; krivnja je gotovo uvijek pripadala nekom drugom, kupac je uvijek bio ustvari nešto posebno i ispravno ali neshvaćeno naravno sve do kupnje proizvoda, budućnost je pripadala upravo tavkim drugačijima, koji su kupnjom proizvoda od neshvaćenih postojali vizionari. Postojali bi dio nečega što ne shvaćaju svi, ali sada važnog i pozitivno posebni. Sam osjećaj kupnje je nešto posebmo, intenzivno i daje smisao. Dok su bili u stanju tog transa konzumenti su u svakome slučaju bili zadovoljni dok je povratak u svijet za njih donosio donekle razočarenje. Drugi, nekonzumenti nisu dijelili njihovu viziju i zbog tog bi ih konzumenti uvjereni u ispravnost svojeg načina života kategorički i bez suosijećanja mogli smatrati manje ako i uopće važnima. Bio je to moj novi pogled u svijet prodavanja magle za što nego li naravno za pare. I kako se sada to poklapa sa temom istočne duhovnosti? Prije nekoliko mjeseci čitao sam članak istočnog gurua Oshoa u kojem on kategorički odbija i svim načinima pokušava kompromitirati pozitivističku školu razmišljanja. Sam diskurz neću komentirati, tko hoće članak može pročitati sam (http://www.bebamur.com/blog/oso-o-pozitivnom-misljenju). Indijski duhovnjak kritizira pozitivizam. Kako to? Odgovor mi je bio jasan. Budući da sam i ljubitelj povijesti znao sam koj je uzrok svakog rata. Rat ili bilo kakav konflikt javlja se kada dvije osobe žele istu stvar. Osho je želio isto što i pozitivistička škola, želio je ljudski pogled na svijet. Kada ga je mogao oblikovati, sa tom osobom bi mogao raditi što je htio. Što god da je htio. Kasnije sam taj kritičan pogled prema istočnoj filozofiji odlučio dalje istražiti i razraditi. I tako sam se odlučio pozabaviti dvoicom možda i najpoznatijih indijskih duhovnjaka modernog doba. Sa Sai Babom i Maharišijom Manešom jogijem te njegovim pokretom Transcendentalne Meditacije. Rado bih se u ovome tekstu dotakao i Hare Krišne, no mamino bacanje knjiga u smeću polopilo se je sa početkom mojeg zanimanja za istočnu duhovnost J Za Sai Babu i Oshoa već sam prije bio čuo, kroz svojou fazu istraživanja istočne duhovnosti i filozofije. Oni su bili moderni predstavnici tako da sam pročitao jednu knjigu o Sai Babi te prelistao par člankaka i videa o Transcendentalnoj Meditaciji – TMu. Još iz tih vremena sjećao sam se izrazito pozitivnih stavova o tim ljudima, kako čine šire poruke ljubavi i mira te čine svakakve stvari čuda. Ove stvari o čudima ponajprije se tiču Sai Babe. Njega sam oduvijek doživljavao kao simpatičnog indijca sa za mene afro frizurom, malo punijeg lika u narančastoj haljini. Knjigu koju sam o njemu pročitao predočavala ga je kao avatara, bogo-čovjeka na zemlji. U svakom slučaju kao jednog neospornog autoriteta na temi duhovnosti te opčenitog pogleda na svijet. Trebam priznati prvi utisak o njemu bio mi je pozitivan, priče o njemu su me fascinirale no sada sa odmakom od skoro pa deset godina poželio sam još jednom istražiti ga. Moderna metoda prodavanja magle te Oshovo kritiziranje pozitivnizma jednostavno su u meni posijali klicu sumljičavosti. Pogledao sam jednu epizodu top emisije takve tematike Na Rubu Znanosti u kojem je gostovala gospođa koja je njezin poklonik. Ona je nastavila narativ koji sam već prije zamjetio u knjizi o njemu, on je bio apsolutan, istinit, fascinantan. Žena je osim svojim očaranjem likom svojeg duhovnog učitelja zračila i dozom arogancije te ignorantno. U emisiji nije bilo niti trunke kritičnosti prema tom liku, nikakve sumlje u njegovo izvođenje čuda. Čak je i člankak na Wikipediji koja njeguje znanstveni pristup naveo njegovo čudesno ozdravljenje od jednog moždamog i serije srčanih udara. Klica sumlje u meni je bila sve izraženija pa sam odlučio o njemu pogledati i nekolicinu videa na You Tubeu. Ono što sam vidio kroz svoje oči čovjeka koji nije uvjeren u njegovu ideologiju ničim me nije uvjerilo, gotovo suprotno samo me je razuvijerilo da se radi o nekakvom božjem čovjeku ili bogo-čovjeku. Sve što se je dalo vidjeti bio je i dalje meni simpa lik u šarenoj haljini koji izvodi trikove pred deliričnom masom koja bi u tom stadiju vjerujem povjerovala u bilo što. Kako sam mogao zaključiti Sai Baba je njima prodao ništa više nego li – maglu. Zaključio sam da se radi, ili se je ipak radilo budući da je gospodin preminuo prije nekoliko godina o ničemu više nego li o vještom mađioničaru. Njegovo sipanje Vibhutija bilo je pomno isplanirano rasipanje praha iz ruke, materijalizacija stvari bio je trik iz rukava dok je Lingam bio po meni još najjednostavniji trik. Čovjek je iz maramice stavi zlatno jaje u usta da bi ga kasnije ispljunuo. Zvuči jednostavno, ali ekstatična masa uvjerena u svojeg bogo-čovjeka popušila je foru. Svaka mu čast, čovjek je trikove koje sam kasnije pročitao dobro naučio u cirkusu u kojem je radio kao dječak, kasnije uz kombinaciju drevne indijske mudrosti dobro prodao i unovčio. Ionako je poslije njegove smrti u njegovom domu, ašramu nađena velika količina zlata i srebra. Eto od kuda se je materijalizirao sav taj nakit. Udubljen u temu, još sam jednom mogao povezati svoju mamu i istočnu duhovnost. Moja mama naime ima isto jednu neobičnu sposobnost, ali suprotnu onu Sai Babi. Naime u našoj kući stvari se jednostavno izgube, nestanu i nemogu se naći. Moja mama naravno nemože priznati da je neuredna, pa tako ima za razliku od Sai Babe i materijalizacije ima sposobnost dematerijalizacije, sposobnost da stvari jednostavno nestanu J Paraleno uz temu Sai Babe pozabavio sam se još jednim guruom istočne duhovnosti, Maharišijem Manešom Jogijem i TMom. Maharišija sam ponajprije slično kao Sai Babom smatrao mudracem istočne filozofije, simpa ali i zamišljenog lika duge sive brade obučenoga opet i nekakvu haljinu. Meni se je doista činio autentičnim i ispravnim, čovjek sa misijom duhovnog buđenja na zapadu. Ono što slijedi ustvari je moje mišljenje na dokumentarni film David želi letjeti (https://www.youtube.com/watch?v=I9rXCXLewDE). Budući da pretpostavljam da svi vjerojatno i neznaju njemački, opisati ću ukratko i sadržaj dokumentarnog filma. Redatelj David Siveking pokušava doći u kontakt sa svojim idolom, imenjakom Davidom Lyncom te se na taj način i upoznaje sa Transcendentalnom Meditacijom. Kroz film isprepleten vlastitim manje-više isceniranim životnim iskustvima pokušava na kritičan i pomalo komičan način prikazati funkcioniranje samog TM pokreta. Osim iskustava žena sa kojima je guru imao spolni odnos, na koji se je zbog duhovnog poziva odrekao, priče ljudi koje je materijalno iskoristio, iako mu je misija bila isključivo duhovnost i nematerijalno te kroz intervju redovnika iz indijskog hrama gdje je i sam učio indijsku mudrost i njihovim konačnim negiranjem ispravnosti i autentičnosti gurua Beatlesa film daje jednoličan odgovor na pitanja oko lika zvanog Mahariši i pokreta TM. Sve je to još jednom prodavanje drevne indijske filozofije, ideja koje se mogu naći svagdje u Indiji i to za razliku od ovog velikog učitelja potpuno besplatno. Za ulazak u institucijonalizirani pokret TMa i za duhovni napredak treba potrošiti dobru svotu novca. Nije li to oprečno sa duhovnim? Film otkriva i čitavu razradu modela TM te raznoliku paletu ljudi kojima je u prvom planu ipak novac, a ne nekakvo duhovno prosvijetljenje. Mahariši je kao i Sai Baba ali ope na drugi način dobro detektirao potrebe i mane modernog čovjeka, dao im što im je trebao a za uzvrat živio snom svakog svjetovnog čovjeka. Zvjezdani trenutak u njegovoj karijeri bilo je upoznavanje sa tada planetarno popularnom grupom Beatles koju je Mahariši pretvorio u par excellence PR kampanju sebe samog. Da se radi o bilo čemu a ne o promicanju duhovnog života čovjeka bi se sa pravom moglo nazvati genijalcem, no što ima doista veze sa nečim uzvišenim? Ono što je bio moj zaključak jest da čovjek jednostavno treba u nešto vjerovati. U duhovnoj krizi zapada uzrokovanoj kompromitacijom katoličke crkve i njene javno poznate skandale te kroz znanstveno-konzumeristički pristup svijetu našao se je prazan prostor kojeg je dobro popunila istočna duhovnost. Raspelo je nekako postalo demode, valjda je trebalo nešto novo a opet ne previše drugačije, savršena formula za novi proizvod je bila tu. To znaju i dizajneri I Phonea. Svakodnevne medijske senzacije o baš i ne pretjerano moralnim djelima svećenika razuverila je mnoge u svojoj vjeri. Uvažena darwinova teorija evolucije sa druge strane jednostavno nije mogla utažiti očitu ljudsku potrebu da vjeruje. Svakojaki pogledi na svijet, što novi što stari dočekali su svoj trenutak. Sam sadržaj svake duhovne misli univerzalno je isti; dobro, poslanje, vjera u bolje sutra i sl. U vrijeme famozno poremećenih moralnih vrijednosti došla je poruka sa istoka nama poznatog sadržaja ali ipak drugačije forme, očito atraktivne. Ljudska potreba za mjestom u društvu, za posebnošću, pripadnošću i boljim sutra jednostavno je zadovoljena novim produktom. Likovi sa imidžem dobronamjernog Djeda Božićnjaka na Indijski način plasirali su ih i time se obogatili. I to na način da ni sami u njih nisu vjerovali. No svaka religijozna misao i nakana univerzalno su dobri, zašto bi onda ova istočna, indijska bila loša? Ona naravno nije loša ili zla, no ona je i besplatna, nije nužno potrošiti bogatstvo na duhovno prosvjetljenje, ono je univerzalno i kako pokazuju mnogi sveti primjeri iz povjesti i potpuno besplatno. To što je došlo kod nas, kroz moderno propagirane gurue, nije ništo drugo doli prodavanje magle ali i stvaranje stvarnog i opasnog konflikta u društvu. Konflikt proizlazi kroz konumiranje duhovnog produkta. Time konzument postaje nešto posebno, ego trip pojačan „vječnom istinom“ uništava svaku konstruktivnu komunikaciju. Taj „novi“ pogled na svijet konzumenta jednostavno znači raskid sa starim, sa svojom obitelji – roditeljima ili djecom što tek tada stvara pravu štetu. Puno je primjera iz svakodnevnog života gdje su obitelji i individue ostale nepovratno psihički oštećene. Obećani je raj sličniji paklu. Duhovni produkt istoka je sve samo ne jednostavan odgovor na životna pitanja. Zato sljedeći puta u knjižnicama i knjižarama na policama ove tematike budite barem malo – kritičniji ali i kon. To je univerzalni ljek protiv prodaje magle. Oznake: duhovnost, Sai Baba, Transcendentalna Meditacija, Produkt, Prodaja Magle, biznis

- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.