utorak, 19.06.2018.

Što bi bilo da je Stjepan Radić preživio atentat u beogradskoj skupštini?

Godina je 1928. Stjepan Radić teško je ranjen u atentatu koji je u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja počinio srpski radikalni zastupnik Puniša Račić, pri čemu je ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a također ranio i Ivana Pernara i Ivana Granđu. Radić se u srpnju vratio u Zagreb gdje se uspješno oporavljao. Njegovo ranjavanje i ubojstvo dvojice zastupnika zgrozilo je europsku i svjetsku javnost i dodatno homogeniziralo hrvatski narod. Seljačko-demokratska koalicija koju čine HSS i vodeća stranka Srba u Hrvatskoj i BiH Samostalna demokratska stranka Svetozara Pribićevića odbija sudjelovanje u radu Skupštine i zahtijeva promjene ustroja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom. U zaključku zastupnika SDK od 1. kolovoza 1928. ističe se da se sustav hegemonije poslužio organiziranim zločinom u sprječavanju uspjeha zakonite borbe Seljačko-demokratske koalicije i poručuje da se svi zaključci Narodne skupštine smatraju nametnutima i neobvezatnima za narode u prečanskim krajevima a osobito za hrvatski narod. Iz Beograda odgovaraju prijetnjama represijom i amputacijom Hrvatske, ali zbog straha od nemira i svijesti da je Račićev atentat duboko iskompromitirao vladajući režim odustaju od ikakvih akcija, pa čak i pokušaja da razbiju suradnju Radića i Pribićevića. U rujnu 1928. oporavljeni Stjepan Radić donosi odluku o odlasku u SAD kako bi internacionaoizirao hrvatsko pitanje. "Hrvatsko pitanje je europsko pitanje, a o sudbini Europe odlučivat će se u Americi", izjavio je Radić. Kralj Aleksandar pokušao je preko svojih emisara utjecati na Radića da ne odlazi iz Hrvatske te mu je ponudio mjesto predsjednika vlade, ali Radić odbija. U listopadu odlazi iz Zagreba prema Parizu, u pratnji supruge Marije, zeta Augusta Košutića i drugih suradnika. Za svoje zamjenike na čelu HSS-a određuje Vladka Mačeka i Josipa Predavca. Sve europske novine prate Radićevo putovanje prema Parizu gdje je održao konferenciju za novinare i najavio ciljeve svog boravka u inozemstvu: ostvarenje slobodne države Hrvatske unutar međunarodno priznatih granica Kraljevine SHS, ako je moguće u zajednici sa Srbijom, po modelu Irske, a ako neće biti moguće stvaranje samostalne Hrvatske. Radić smatra da bi to rješenje bilo u interesu trajnog mira na jugoistoku Europe i stoga je odlučio potporu tražiti u Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, zapadnim demokratskim zemljama pobjednicama u Prvom svjetskom ratu. Upozorio je na opasnost od fašizma u Italiji i na mogućnost njegova širenja na Austriju i Njemačku. Iz Le Havrea Radić putuje brodom prema New Yorku gdje dolazi krajem listopada i povezuje se s hrvatskim iseljeničkim organizacijama. Ujedno stupa u kontakt s američkim vlastima koji pod dojmom atentata u skupštini izražavaju razumijevanje za hrvatsko pitanje. Radić drži predavanja na američkim sveučilištima o stanju u Hrvatskoj i Kraljevini SHS u kojima poziva na borbu mirnim i demokratskim sredstvima, a američke novine nazivaju ga "hrvatskim Gandhijem". Sve američke novine objavile su 1. prosinca Radićevu izjavu povodom 10. godišnjice ujedinjenja u kojoj najavljuje mogućnost da će Hrvati svoju slobodu izboriti i oružano. Kralj Aleksandar prekida sve razgovore o mogućem preustroju države i 6. siječnja 1929. uvodi diktaturu, ukida ustav i zabranjuje rad političkih stranaka te u rujnu mijenja naziv Kraljevine SHS u Kraljevina Jugoslavija. Nakon najave o podjeli države na banovine Seljačko-demokratska koalicija odgovara pozivom na općenarodni otpor uz generalni štrajk. Gradska vlast u Zagrebu mijenja ime Trga svetog Marka u Trg Stjepana Radića. Diljem hrvatskih krajeva dijele se letci s Radićevom porukom da je konačna pobjeda blizu jer je Zapad uz Hrvate. Režim odgovara represijom i nasiljem uz desetke mrtvih i stotine ranjenih, čak i među hrvatskim Srbima. Veleposlanici SAD-a, Francuske i Velike Britanije prosvjeduju kod kralja i prijete angažmanom Lige naroda. Aleksandar pristaje na formiranje Banovine Hrvatske koja obuhvaća bivšu Hrvatsku i Slavoniju, Dalmaciju i dijelove BiH, ali uz nizak stupanj autonomije kakav imaju i druge banovine nazvane po rijekama te za bana postavlja generala Panteliju Đurišića. Radić iz SAD-a poručuje da se radi o prevari i da se pojam Hrvatske želi svesti na status nekog sreza u Srbiji. Na engleskom početkom 1930. objavljuje opsežnu knjigu o Hrvatskoj, njenoj državnosti i demokratskim tradicijama. Režim odgovara hapšenjem Mačeka i Predavca i interniranjem Pribićevića, a narod odgovara pasivnim otporom i prestankom korištenja usluga državnih službi. Pod okriljem Seljačke sloge nastaju paralelne gospodarske, prosvjetne, kulturne i zdravstvene institucije u skladu s Radićevim učenjem. Po svim hrvatskim domovima vješaju se Radićeve slike. Borba Hrvata, u zajednici s hrvatskim Srbima, postaje sve češća tema europskog i svjetskog tiska koji ističe ulogu Stjepana Radića kao karizmatskog vođe i učitelja koji tisućama kilometara daleko od domovine utječe na zbivanja kao da ju nikad nije napustio te raste pritisak na kralja Aleksandra i njegov režim da Hrvatskoj omogući punu autonomiju. Zbog ambivaletnog odnosa zapadnih zemalja Aleksandar ne popušta. U novom valu terora 1931. je ubijen povjesničar Milan Šufflay, a 1933. i Predavec. Protiv Šufflayeva ubojstva zahvaljujući Radićevoj intervenciji protestirao je i Albert Einstein. Vladko Maček kao jedini Radićev zamjenik odbija pregovore s kraljem dok se Banovini Hrvatskoj ne vrati puna državnost. Kralj Aleksandar umire 1934. od raka želuca, a vlast umjesto maloljetnog kralja Petra II. preuzima Aleksandrov bratić knez Pavle koji pod pritiskom zapadnih zemalja pristaje na ustupke Hrvatima. I među srpskom političkom elitom sazrijeva svijest o potrebi konačnog razlaza s Hrvatima i o greški počinjenoj 1918. s ujedinjenjem u jugoslavensku državu. U lipnju 1935. knez Pavle s Mačekom, u dogovoru s Radićem, sklapa sporazum kojim nastaje Slobodna Država Hrvatska na čelu s Mačekom kao banom koja ostaje u labavoj uniji s ostatkom Jugoslavije. Stjepan Radić iz SAD-a prihvaća sporazum i najavljuje povratak u domovinu. Vraća se u rujnu 1935. veličanstveno dočekan i drži govor pred pola milijuna ljudi u Zagrebu i proglašava pobjedu hrvatske, demokratske i čovječanske politike mira i slobode nasuprot hegemonizmu i militarizmu. Radić odbija političke funkcije, a u prosincu 1935. dobiva Nobelovu nagradu za mir i u svom govoru poziva na rješenje problema kolonijalizma u Africi i Aziji i upozorava na uspon nacizma u Njemačkoj. Slobodna Država Hrvatska uz bana dobiva svoj Sabor na čelu sa Svetozarom Pribićevićem i druge institucije. Nakon okretanja jugoslavenskog premijera Milana Stojadinovića prema Njemačkoj i Italiji, Hrvatska 1937. uz suglasnost zapadnih sila proglašava punu neovisnost i mijenja ime u Republika Hrvatska. Postrojbe hrvatske vojske uspješno su suzbile pokušaj napada iz Jugoslavije. Za prvog hrvatskog predsjednika na narodnom plebiscitu s gotovo stopostotnom potporom izabran je Stjepan Radić, iako već narušena zdravlja. Kao predsjednik s uglavnom protokolarnim ovlastima putuje po Hrvatskoj i aktivno radi na političkom prosvjećivanju naroda u demokratskom i naprednom duhu. Rado je dočekivan i u europskim metropolama, a nakon smrti Tomaša Masaryka u rujnu 1937. smatra ga se najvećim moralnim autoritetom među europskim državnicima. Stjepan Radić umire u ljeto 1939., uoči izbijanja Drugog svjetskog rata, a na dužnosti predsjednika Hrvatske nasljeđuje ga Vladko Maček, dotadašnji predsjednik vlade.
ŠTO MISLITE O OVOME?

Oznake: stjepan radić

- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2018.

Što bi bilo da je Napoleon osvojio cijelu Hrvatsku i zadržao vlast?

Godina je 1809. Napoleon nakon rata s Habsburškom monarhijom u listopadu sklapa mir u Schoenbrunu kojim pod francusku vlast dolaze Hrvatska, Vojna krajina do Zemuna, zapadna Koruška, Goriška, Trst, Kranjska i središnji dio Istre. Novostečena područja Napoleon ujedinjuje sa zemljama koja je stekao nakon 1805.- Dalmacijom, mletačkom Istrom i bivšom Dubrovačkom Republikom te osniva Kraljevinu Iliriju i sebe proglašava kraljem. Hrvatski sabor idućeg dana donosi odluku kojim priznaje Napoleona za hrvatskog, odnosno ilirskog kralja, uz pojašnjenje da se pod ilirskim imenom imaju smatrati sve zemlje nekadašnjeg slavnog hrvatskog kraljevstva koje su napokon združene u jednu cjelinu. Sabor poziva Napoleona da ne zaboravi "našu ilirsku braću koja čame u turskom ropstvu". Za kralja Ilirije Napoleona je u zagrebačkoj katedrali okrunio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Napoleon donosi odluku o spajanju svih dosadašnjih naselja u jedinstven grad Zagreb koji proglašava glavnim gradom Ilirije, a maršala Marmonta imenuje potkraljem koji se naziva i ban. Počinje pretvaranje Zagreba u modernu metropolu: ruše se srednjovjekovne zidine, gradi se Donji grad, uređuje se kanalizacija i ceste, a Kraljevska akademija prerasta u Sveučilište. Harmica dobiva naziv Trg kralja Napoleona I. Napoleon uvodi građanski zakonik i pokreće reforme u školstvu, sudstvu i upravi. Ilirsko ime zamjenjuje pokrajinska imena (hrvatsko, dalmatinsko, slavonsko, kranjsko...) te se na cijelom prostoru Ilirije uvodi jedinstveni književni jezik, štokavski s tri ravnopravna izgovora glasa jat koji, ne bez otpora, prihvaćaju i u Kranjskoj i Koruškoj i koji se primjenjuje u osnovnim i srednjim školama. Nakon Napoleonovog vjenčanja s austrijskom princezom Marijom Lujzom 1810. normaliziraju se politički i gospodarski odnosi s Austrijom i Ugarskom koji su ostali dio Habsburške monarhije. Uspješno su spriječene urote mađarskih velikaša koji su željeli izazvati prevrat u nekadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji nadajući se potpori hrvatskog plemstva. Izvoz slavonskih hrastova u Francusku postaje zamašnjak gospodarskog razvoja. Diljem Ilirije sade se nove kulture, prije svega krumpir. Napoleon naređuje izgradnju cesta od Zagreba prema Ljubljani, Zemunu i Karlovcu gdje se cesta spaja s postojećim prometnicama prema moru. Također donosi odluku o ukidanju kmetstva kojom plemići postaju vlasnici veleposjeda, a bivšim kmetovima daje se sloboda naseljavanja, što dovodi do naglog povećanja stanovništva u gradovima i početka industrije. Ilirija se politički, vojno, gospodarski i kulturno veže uz Francusku kao njena zavisna država, a u Vojnu krajinu doseljavaju se francuski časnici.
Vojnici iz Vojne Krajine sudjeluju 1812. u Napoleonovom pohodu na Rusiju koji je iznenada okončan zbog oštre zime. Napoleon sklapa mir i savezništvo s Rusijom i obećava pomoć Karađorđevoj Srbiji, međutim, s Osmanlijama sklapa sporazum prema kojem se Francuska neće miješati u zauzimanje Srbije, a zauzvrat se Iliriji ustupa bivša Turska Hrvatska koja postaje dio Vojne krajine. Ilirski sabor, koji odnevano čine i zastupnici iz Kranjske, Koruške i Dalmacije, reagira oduševljeno i proglašava "kraj ilirskog ropstva". Biskup Vrhovac uspješno nagovara Napoleona da iz zatočeništva pusti papu Pija VII. koji 1814. zagrebačku biskupiju proglašava nadbiskupijom i metropolijom za cijelu Iliriju osim Dalmacije, a Vrhovca imenuje kardinalom.
Napoleon, gospodar Europe, car Francuske i kralj Ilirije, umire 1840. i nasljeđuje ga 29-godišnji sin Napoleon II. Ilirski sabor Napoleonu I. na prijedlof grofa Janka Draškovića postumno dodjeljuje naslov oca domovine, a mladi Ivan Kukuljević Sakcinski u nadahnutom govoru ga naziva obnoviteljem davne ilirske slave, nasljednikom kraljice Teute i kralja Zvonimira. Vodeći ilirski pjesnik France Prešeren u Napoleonovu čast piše Sonetni vijenac s posvetom "kralju Napoleonu" u akrostihu, a Dimitrije Demeter u čast kraljice Marije Lujze piše dramu Teuta koja se s uspjehom izvodi u Parizu. Do kraja Napoleonovove vladavine diljem Ilirije osnivaju se ilirske čitaonice i druge nacionalne institucije, poput Narodnog muzeja u Zagrebu, u kojima se narod odgaja u ilirskom duhu. Nastaje moderna ilirska nacija čijim konceptom se prevladavaju podjele između pojedinih pokrajina Ilirije. ŠTO MISLITE O OVOME?

Oznake: Napoleon

- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30