Što bi bilo da je Napoleon osvojio cijelu Hrvatsku i zadržao vlast?
Godina je 1809. Napoleon nakon rata s Habsburškom monarhijom u listopadu sklapa mir u Schoenbrunu kojim pod francusku vlast dolaze Hrvatska, Vojna krajina do Zemuna, zapadna Koruška, Goriška, Trst, Kranjska i središnji dio Istre. Novostečena područja Napoleon ujedinjuje sa zemljama koja je stekao nakon 1805.- Dalmacijom, mletačkom Istrom i bivšom Dubrovačkom Republikom te osniva Kraljevinu Iliriju i sebe proglašava kraljem. Hrvatski sabor idućeg dana donosi odluku kojim priznaje Napoleona za hrvatskog, odnosno ilirskog kralja, uz pojašnjenje da se pod ilirskim imenom imaju smatrati sve zemlje nekadašnjeg slavnog hrvatskog kraljevstva koje su napokon združene u jednu cjelinu. Sabor poziva Napoleona da ne zaboravi "našu ilirsku braću koja čame u turskom ropstvu". Za kralja Ilirije Napoleona je u zagrebačkoj katedrali okrunio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Napoleon donosi odluku o spajanju svih dosadašnjih naselja u jedinstven grad Zagreb koji proglašava glavnim gradom Ilirije, a maršala Marmonta imenuje potkraljem koji se naziva i ban. Počinje pretvaranje Zagreba u modernu metropolu: ruše se srednjovjekovne zidine, gradi se Donji grad, uređuje se kanalizacija i ceste, a Kraljevska akademija prerasta u Sveučilište. Harmica dobiva naziv Trg kralja Napoleona I. Napoleon uvodi građanski zakonik i pokreće reforme u školstvu, sudstvu i upravi. Ilirsko ime zamjenjuje pokrajinska imena (hrvatsko, dalmatinsko, slavonsko, kranjsko...) te se na cijelom prostoru Ilirije uvodi jedinstveni književni jezik, štokavski s tri ravnopravna izgovora glasa jat koji, ne bez otpora, prihvaćaju i u Kranjskoj i Koruškoj i koji se primjenjuje u osnovnim i srednjim školama. Nakon Napoleonovog vjenčanja s austrijskom princezom Marijom Lujzom 1810. normaliziraju se politički i gospodarski odnosi s Austrijom i Ugarskom koji su ostali dio Habsburške monarhije. Uspješno su spriječene urote mađarskih velikaša koji su željeli izazvati prevrat u nekadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji nadajući se potpori hrvatskog plemstva. Izvoz slavonskih hrastova u Francusku postaje zamašnjak gospodarskog razvoja. Diljem Ilirije sade se nove kulture, prije svega krumpir. Napoleon naređuje izgradnju cesta od Zagreba prema Ljubljani, Zemunu i Karlovcu gdje se cesta spaja s postojećim prometnicama prema moru. Također donosi odluku o ukidanju kmetstva kojom plemići postaju vlasnici veleposjeda, a bivšim kmetovima daje se sloboda naseljavanja, što dovodi do naglog povećanja stanovništva u gradovima i početka industrije. Ilirija se politički, vojno, gospodarski i kulturno veže uz Francusku kao njena zavisna država, a u Vojnu krajinu doseljavaju se francuski časnici.
Vojnici iz Vojne Krajine sudjeluju 1812. u Napoleonovom pohodu na Rusiju koji je iznenada okončan zbog oštre zime. Napoleon sklapa mir i savezništvo s Rusijom i obećava pomoć Karađorđevoj Srbiji, međutim, s Osmanlijama sklapa sporazum prema kojem se Francuska neće miješati u zauzimanje Srbije, a zauzvrat se Iliriji ustupa bivša Turska Hrvatska koja postaje dio Vojne krajine. Ilirski sabor, koji odnevano čine i zastupnici iz Kranjske, Koruške i Dalmacije, reagira oduševljeno i proglašava "kraj ilirskog ropstva". Biskup Vrhovac uspješno nagovara Napoleona da iz zatočeništva pusti papu Pija VII. koji 1814. zagrebačku biskupiju proglašava nadbiskupijom i metropolijom za cijelu Iliriju osim Dalmacije, a Vrhovca imenuje kardinalom.
Napoleon, gospodar Europe, car Francuske i kralj Ilirije, umire 1840. i nasljeđuje ga 29-godišnji sin Napoleon II. Ilirski sabor Napoleonu I. na prijedlof grofa Janka Draškovića postumno dodjeljuje naslov oca domovine, a mladi Ivan Kukuljević Sakcinski u nadahnutom govoru ga naziva obnoviteljem davne ilirske slave, nasljednikom kraljice Teute i kralja Zvonimira. Vodeći ilirski pjesnik France Prešeren u Napoleonovu čast piše Sonetni vijenac s posvetom "kralju Napoleonu" u akrostihu, a Dimitrije Demeter u čast kraljice Marije Lujze piše dramu Teuta koja se s uspjehom izvodi u Parizu. Do kraja Napoleonovove vladavine diljem Ilirije osnivaju se ilirske čitaonice i druge nacionalne institucije, poput Narodnog muzeja u Zagrebu, u kojima se narod odgaja u ilirskom duhu. Nastaje moderna ilirska nacija čijim konceptom se prevladavaju podjele između pojedinih pokrajina Ilirije. ŠTO MISLITE O OVOME?
