Ulica se uspinje. Koraci mu odjekuju kamenim pločama i zatvorenim drvenim kapcima. Siv mu šešir na sivoj kosi. Siv mu kaput vjetar nosi. Koraci odjekuju od njegovih misli. Siv je. Sve je sivo oko njega. Uspinje se dok sivo sunce zalazi. Ili izlazi? Teško se snaći u sivilu svijeta. Sivi mu koraci odjekuju glavom. Siva mačka gleda ga s prozora. Oblizuje sivu dlaku sivim jezikom. Oči joj sive gledaju sivoga čovjeka. A on se uspinje. Sve više. Pa još malo. Strma je ova siva ulica. Sive noge sivo ga bole. Sivi mu dah isparava sa usana. Sivo stablo obojano jesenskim nijansama sive sivo njiše svoje sive grane na sivome vjetru ove sive noći. Ili je dan? Teško je znati u sivilu svijeta. Napušteni sivi čovjek uspinje se sivom ulicom. Svakim korakom sve je viši. Svakim korakom sve je dalji. Tek siva točka na sivoj cesti. Sivi oblaci lebde mu nad glavom. Siva kiša rominja tiho. Kapljice odjekuju sivo. Škripa starih šarki zvoni mu u glavi. Tko je on? Penje se otkad za sebe znade. Sad je već siv, i sve mu je sivo. Sivi cvijet objesio je sive latice. A na vrhu sive ulice, koja odjekuje sivim koracima, stoji Ona. Sva u sivom. Jedino joj crveni šal šapuće na vjetru. Pitam se, hoće li ju sivi čovjek ikada dotaknuti? |
Pjesme ove Priča su o meni. Jer ja sam onaj Koji se oteo ljudstvu. Pjesme ove Oda su patnji. U tami stvorene, Slijepe za sreću. Pjesme ove Samo su pjesme. Ja sam samo čovjek U koži čovjeka. Pjesme ove Stvorile su mene. Jer ja sam Alteregoist I volim svoju bol. Pjesme ove Sada su i Tvoje. Jer za Alter-ego Potrebno je dvoje. |
Gledamo ih.......................................Gledamo ih. Ljube se, dodiruju, pričaju................ Žvale se, tuku, psuju. Plesno nasmješeni............................Deformiranih lica Vrte se po pozornici..........................Nasumično trče. Ljepota trenutka................................Strahota čovječanstva Odsutstvo realnosti...........................U punom sjaju Lebdi nam nad glavama....................Gmiže nam po srcima. Jedno smo s njima............................Jedno smo s njima. |
Danima zatvoren U sebe sama Čučao sam, Ptica podrezanih krila. Kroz oluju riječi Došla si na šapatu. Razbila si tamu, Dotakla mi glas. Snove si izvrnula moje. Što bješe crno Sad je bijele boje. Više sam od sebe. Otvorila si prozor I dao sam ti dio sebe. Samo nježno sada, Nježna krila imam. Gladan tvoga glasa Slavuj tišine leti Prema jedinoj Koju poznaje. |
Usnuo sam noćas, Na kraju svijeta. Sanjao sam tovje oči, Upijao iz njih radost. Dotaknuo sam tvoje lice, Baršun pod prstima mojim. Udahnuo sam tvoju kosu, Mirisnu i meku. Kušao sam tvoje usne, Slatkiš života mog. Grlio sam tvoje tijelo. Usnuli smo zajedno. Probudio sam se Na rubu svijeta. Grlio sam svoju tugu, A ljubio svoju bol. |
Zbogom prijateljice, Draga pratiteljice Kroz dane moje. Okrenutih mi leđa Koračaš u daljinu Gdje će te oblaci Izbrisati iz sjećanja. Gledam te Poput figurice si Na polici života Sve dalje, i dalje. Po tebi će Prašina pasti. Brisat ću ju Prerijetko. Zbogom mladosti. Dvadeset mi je godina sad. |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)