|
Tiho, s leđa Ozarenog lica Nježno mi je prišla I poljubac mi dala. Zrake tek izišlog sunca Utkala je u kosu. Njihovim sjajem Obasjava mi put. Ruka u ruci Poput broda u luci Nježno se ljulja I mirno sniva. Lijepo je za promjenu Utonuti u kašmir Ispunjen toplinom Savršenog zagrljaja. |
|
Zvijezdana večer Obasjana svježim pahuljama sreće Grli uspavani grad. Koraci su zaspali I cipele se griju Stisnute, bliske, nerazdvojne. Jastuci sanjaju Mekane kose, Dodire nježne, Dahove tople. Bijelo. Sve je bijelo. Sjena se povlači, Stišće se u sebe Nestaje na tren. Smješak opet caruje. |
|
Skrivena od pogleda Iza maske riječi Od trenutnih slabosti Ona mene liječi. Gledam joj u slova Čitam misli njene Upijam svaki znak Proizašao iz sjene. Blizu, a daleko Sada bliže malo Poznaš li me bolje Il ti nije stalo? Reci još koju riječ Neka tišina priča O stotinama, tisućama Zajedničkih priča. Jesi li mi blizu To ne znam, niti ću. Al iza svojih riječi Uvijek biti ću. |
|
Sjedi u svojoj sobi. Kiša izblijeđuje uspomene. Ne vidi sebe od tame. Misli mu se roje oko glave ali ih ne primjećuje. Bodu ga. Maše rukom, luđak. Tjera sebe od sebe. Sjedi u svojoj sobi. Pohlepno gua tišinu. Slijeva mu se niz bradu. Natopljen tišinom gleda u sebe. Ne zna je li nastao ili tek nestao. Dotiče si obraz. Misli da ga je dotaknuo, no ruka mu je samo prošla kroz veliku prazninu. Osjeća se... Ne. Ne osjeća se. Dugo već nije osjetio. Samo sjedi u svojoj sobi. Čita zidove i sluša njihove oči. Reži na ideje. Kiša. Opet iznova. vječita. Pada, kap po kap, po tisuću kapi. No on je samo jedan. Barem je bio. Sada je tisuću, dok sjedi u sobi. Vidiš li ga pred sobom? |
|
Tišina. Grebe, plače, stišće. Tišina. Odjekuje. Tišina. Iz tame promatra. Tišina. Prati me. Gluhi su zvonici. Šute ponoćna zvona. Tek jedna sjena mala Među kućama se šulja. Tišinom se hrani Ta sjena mala Ubrzano diše Dok cijeli grad spava. Juri to nešto Ide prema tamo Daleko od blizu Bliže nego nigdje. Odi. Juri. Lebdi. Samo stati nemoj. Jer tada će tišina Pojesti Mjesec. Tišina. Sluti, šuška, trne. Tišina. Odumire. Tišina. U mraku sniva. Tišina. Prati moju misao. |
|
Pričaj mi starče, Osjećaš li mladost, Kako kostima ti struji U preslatkoj boli? Sanjaš li ceste, Bijele poput heroina I akustičnu gitaru Pored žive vatre? Vidiš li svjetlost, Sjajnu, sjajnu dugu U zjenici staroj Njenoga oka? Čuješ li šapat, Prelijepih nimfi Okrunjenih šumom I zlatnim poljem? Želiš li ići, Vratiti se kući, U mladost, Gdje se živi vječno? Reci mi starče, Je li ti žao, Il smiren sjediš Ljubeći lulu? |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)