|
Jesmo li postali Ili smo zasebni? Dodirima krvavim Plašiš moje oči Ali srce je tvoje Što god si učinila. Ubila si, veliš? Ubila si sebe? Ili si ubila mene? Nije ni važno, Bitna je samo Inovacija. |
|
Opet je budan. Treći put ovog dana. Ustaje i hoda. Usput otvara nekoliko vrata. Uspinje se. Stubište je sklisko. U sjeni vremena u kojem postoji, oči mu se cakle zeleno. Odjeci odjekuju hodnicima. Lijevo ili desno? Stoji u mjestu. Gore. Šum njegove odjeće budi davne uspomene. Roje se oko njega i vrebaju. Nesmetan, hoda dalje. Tko je on? Putnik u vagonu, ptica izvan kaveza, leptir na vjetru. Kroči koracima dugim, poput sjene same. Glasove ne čuje, niti oni njega. Zastaje. Sluša šum vodopada. Pada. Glavu diže, mokar. Opet je budan. |
|
Noćnim svjetlom vođeni Guramo se kroz tamu. Svjesno poput dupina Lebdimo k cilju. Skačemo li il' letimo? Gmižemo li il' puzimo? Hodamo li sobom? Krivi smo za sebe Krivi i za druge. Krivi za množinu, Postojanje snova. |
|
Jesi li ugledao svjeto? Život je pun Razbacanih rima I stihova Koje ne smijemo Zaboraviti. Život je karta, Jednosmjerna, Za smrt. Život se sanja, On se ne živi. Njega se ojseća. Život je pahulja Na dlanu postojanja. Svemirski dah. Život je pad Iz sebe u mrak. Gdje postajemo prah. |
|
Gledao je to dijete. Nije mu se činilo posebnim. Igralo se s velikim i malim kockama na podu u sobi. Izgledalo je sretno. Zavidio je tom djetetu, koliko god mu bila mrska pomisao da je nešto bez imalo stečenog znanja i iskustva sretnije od njega. Htio mu je prići. Nije znao kako. Iako je bez problema razgovarao sa dekanima i profesorima, čak i političarima, nije znao kako prići ovome djetetu. "Poštovanje kolega" ili "Skidam kapu", pa čak ni "Lijepo je vrijeme vani"-ništa od toga nije bilo prikladno. Stajao je postrani i promatrao dječju igru. Kula od kockica bivala je sve veća i veća. Svaki zid je bio obojan vlastitiom bojom. Čudio se arhitektonsom skladu građevine od kocaka. Kako li je dijete moglo tako skladno realizirati prostornu strukturu bez ikakvog obrazovanja? U tom trenu dječak je digao pogled. Muškarac je pogledao sebi u oči, okrenuo se i otišao. |
|
Krenulo je s točkom. Izdužilo je tišinu I oblikovalo masu Tamno ljubičastog usklika. Promjenilo je oblik u Sunčev sjaj I trenutak nakon toga Odletilo u Raj. Smijeh se odbijao Od te čudne tvari. Zna li itko Ako ta smjesa stari? Koliko je godina Svjetlosnih milijuna Ona doživjela Stvarajuć' pijuna. Pijun igre, Mokar od plača Želi se s nekim Igrati skrivača. I ulazi u crni trag. Mrak Gdje je Vrag. I tu bje Kraj. |
|
Hoda noću ulicom Pustom. Od straha svjetla trepere. Vjetar je stao i gleda ga u oči: Užas, Užas je došao kući! Pored prozora prolazi Gdje dječak bježi U snovima teškim. Mjesečinu guta, Mrak je još veći. Ako si sam, U tišini ponoći. Zaželi želju: Nema ti pomoći. Čak i psi Bježe od straha Jer Užas, Užas Kuca na vrata. |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)