Dalje: "ljubav mog zivota", momak zbog kojeg sam toliko patila, s kojim sam se prije 6mjes rastala, pa opet nakon 3mjes nesto ko semala; pa je on opet nestao, eh, sad se opet pojavio. Nazvao me i zelio da se vidimo. Vidjeli smo se. I ljubili smo se. I, iako sam ja svega svjesna, kakav je on, kakva je nasa situacija, da je on cudan, da nije za mene, da je nezreo i djetinjast, da se ne mogu pouzdati u njega; kad se nadjem ispred njega, jos 2cm od njega, to sve postane nebitno. Padam iznova i iznova na njega. Slaba sam. Ne znam sta mi je. Bez njega kao da nisam potpuna, kao da sam pola izgubljeno duse koje luta ovim gradom, a kad sam ispred njega, kao da sam potpuna; osjecam se tako sigurno i tako ispunjeno, i onda sve ostale one njegove negativne karakteristike isceznu... I, taman je proslo 6mjeseci i taman sam se "ohladila" i onda se on pojavi, i nazove me "ljubavi" i kaze mi koliko me pozelio i koliko me voli i koliko mu je stalo... i onda ga opet nema, opet se ne javlja, ali, ovaj put sam evo navikla na to nejavljanje :D sad cemo se opet cuti za pola godine .... :DDD
10.06.2010. u 20:33 | 0 Komentara | Print | # | ^uvijek se iznova uvjerim: moj je zivot zaista kao jedna sapunica ... al ne ona dosadna španska, gdje mozes svaku epizodu unaprijed skuziti, vec neka malo "komplikovanija", gdje se zaista desavaju neocekivane radnje :DD
Prvo: od zadnjeg posta sam raskinula s momkom, tacnije, on sa mnom; i to nakon mojih peglanja kako ce se on pokupiti s tom "naj frendicom", jer Boze moj, nisam glupa, vidim kako ga gleda: haaloooo, ŽELI TE! i onda mi pocne nabrajati kao: ja sam dosadna s tom ljubomorom, jer tu stvarno nista nema i nikad nece ni biti, i samo umisljam, i ako mislim da ovo nase ipak nije to to, onda i on tako misli, i najbolje da se i rastanemo onda.. Muskarac pravi nije, jer je ovo sve preko poruka bilo, noc nakon sto sam ga nazvala ujutru u pola 3 i pitala gdje je: a on rekao mjesto gdje cuga s drustvom navodno(ocekivajucui naravno da sam ja kuci u ta gluha doba noci); i onda ja igrom slucaja bila 15m od mjesta gdje je on bio, i ono slucajno "naletim", kad gle cuda: on i ona sami u kaficu, on sjedi, ona ga zagrila i sapce mu nesto na uho. i onda ja onako sva cool i opustena udjem tu i mahnem njoj, njega poljubim skroz hladno u obraz i kazem mu kako je zaista smijesan i da ovo fkt nema smisla vise, i daj nek me ostavi i nek se s njom pokupi vise, jer i jesu jedno za drugo. Onda slijedi ta poruka raskida; i onda za 2 dana moja frendica ih vidi zajedno na klupi kako se grle i ljube. Iznenadjeni? Ja ne .... Cure, ako upoznate momka koji ima bilo kakvu zensku osobu, prijateljicu s kojom je "dobar"- okanite ga se dok ste u fazi upoznavanja. Na njegove suplje rijeci: znamo se 100godina, gledam je kao sestru, bjak ne bih to nikad s njom- pljunite i nastavite svoj zivot bez njega; mozete samo dobiti!
uh!
eh, ovako je to i u stvarnom svijetu izgledalo: napisem 5stranica u dnevniku, pa me nema mjesec i po :DDD sezona ispita, učenje, seminarski, eseji, prezentacije, odbrane- haos zivi i nerviranje ... Sad sam već mjesec i po sa ovim momkom zajedno .... i, vec smo se malo upoznali...malo bolje... i, vec mi nedostaje oni dani "šemanja" i neznanja- nije me ovoliko glava boljela. Nikad nisam voljela prijateljice od muškaraca. Prvo, jer svaka žena će i sama reći: ja ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva, uvijek se na kraju neko malo više zagrije. A ovamo glumi da je samo prijateljica, i to najbolja, i da si moze svasta dopustiti, jer ona ima privilegije. Moj momak ima takvu prijateljicu. Ona je apsolvent ekonomije, prepametna je, prenamazana; ali srecom ne bas i lijepa i privlacna. Ona zna da njen prijatelj ima djevojku, ona zna njegovu djevojku, ali ona i dalje nastavlja da se zeza na nacin na koji su prije to radili: neko komentarisanje i zezanje koje aludira na njihovo kupljenje.. Svakoj normalnoj curi bi to smetalo, a ja sam kao fina i normalna cura to svom momku rekla, mirno i bez drame i scene sam mu ukazala na to i kako ce meni najvjerovatnije uskoro cak i smetati, iako mi je sad jos uvijek relativno nebitno, jer smo mi jos uvijek kratko zajedno. On je naravno kao fini momak odlucio biti na strani svoje cure, i razgovarao je s prijateljicom. Ona mu je na to rekla:"pičko". Onda je pocela mene cudno da gleda, da me ignorise; da se ponasa kao da nisam tu; sa curom od njegovog najboljeg prijatelja planira ljeto i odlazak na more "za njih četvero"....A kada je izasla na kafu s mojim dobrim drugom(bivsim momkom,ali to ona nije znala), rekla mu je: ja ne vjerujem u musko-zenska prijateljstva. Nisam ja to umislila. Nije ona njegova prijateljica. Ona tu želi nešto više, ne bi se prijateljica/prijatelj tako ponasali; narocito ne ako se gledate kao brat i sestra. Zašto bi sestra bratu napisala: ajde na kafu, propustas nesto jako dobro- mene ;) On kaze da se odavno druze, i da nikad nista medju njima nije bilo i ja to vjerujem, da ona izgleda malo bolje nego sto izgleda, ne bih vjerovala, ali ovako vjerujem.. ali isto tako sumnjam da ona nije nikad nista vise od njega pozeljela, mozda je imala tracak nade, ali sad sam se ja pojavila, i sad je on sa mnom, mene zove, sa mnom izlazi, mene grli i ljubi kad smo zajedno; a ona me posmatra s prezirom i garant konta:"to sam trebala biti JA!"
04.06.2010. u 15:30 | 0 Komentara | Print | # | ^