Dalje: "ljubav mog zivota", momak zbog kojeg sam toliko patila, s kojim sam se prije 6mjes rastala, pa opet nakon 3mjes nesto ko semala; pa je on opet nestao, eh, sad se opet pojavio. Nazvao me i zelio da se vidimo. Vidjeli smo se. I ljubili smo se. I, iako sam ja svega svjesna, kakav je on, kakva je nasa situacija, da je on cudan, da nije za mene, da je nezreo i djetinjast, da se ne mogu pouzdati u njega; kad se nadjem ispred njega, jos 2cm od njega, to sve postane nebitno. Padam iznova i iznova na njega. Slaba sam. Ne znam sta mi je. Bez njega kao da nisam potpuna, kao da sam pola izgubljeno duse koje luta ovim gradom, a kad sam ispred njega, kao da sam potpuna; osjecam se tako sigurno i tako ispunjeno, i onda sve ostale one njegove negativne karakteristike isceznu... I, taman je proslo 6mjeseci i taman sam se "ohladila" i onda se on pojavi, i nazove me "ljubavi" i kaze mi koliko me pozelio i koliko me voli i koliko mu je stalo... i onda ga opet nema, opet se ne javlja, ali, ovaj put sam evo navikla na to nejavljanje :D sad cemo se opet cuti za pola godine .... :DDD
10.06.2010. u 20:33 | 0 Komentara | Print | # | ^