< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hm...ja sam alma...
imam 15...
bla,bla,bla...
angel or devil...ni ja ne znam...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Blogeki
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
nikol
~ ~ ~ ~
sandra
~ ~ ~ ~
vanessa
~ ~ ~ ~
zajza
~ ~ ~ ~
MM
~ ~ ~ ~
laura
~ ~ ~ ~
fifi
~ ~ ~ ~
tea
hm...nemam pojma da li sam nečiji zaboravila...valjda nisam...
A | Appreciative |
L | Legendary |
M | Misunderstood |
A | Awkward |
/In trance/
wake up in the morning
and the sun begins to shine
the day did sneak up on the night
I see your face and I see myself
and I get a little taste of life
I try to stand it for a while...
/Every minute every day/
I need your love, every minute
I need your love, every day
I need your love, every minute
I need your love, come back and stay...
/Dont beliave her/
She'll make your heart break
She'll give you fever
She'll tell you everything but don't believe her
A perfect stranger
She knows the game
She'll promise heaven on earth
But don't believe her...
/When the smoke is going down/
Just when you make your way back home
I find some time to be alone
I go to see the place once more
Just like a thousand nights before
I climb the stage again this night
'Cause the place seems still alive
When the smoke is going down...
/lust or love/
The innocence is gone
But still I'm holding on
Searchin' for love that lasts forever
Lookin' for a place
Where love can hide away
Takin' a chance it's now or never
Maybe it's time to draw the line
There's just one thing that's on my mind
Is it lust, is it love
Whatever it is I can't get enough
Is it lust, is it love
When I look around tell me who can I trust
Is it love...
/alien nation/
In the city of angels
Death is just a moment away
In the city of angels
Your future won't see the light of the day
Beware of the alien nation
Beware of the truth that they seek
They pray for eternal salvation
They pray for your soul to keep...
THE BEST SONG EVERRR...
/WIND OF CHANGE/
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change
The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close, like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a stormwind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Naime,znate kako je lijep osjećaj kada vam se dogodi nešto što silno želite,ali ne očekujete da će se dogoditi?E to se upravo meni dogodilo...
Ono što sam željela se dogodilo...Znate kakav je osjećaj kada vam se javi osoba koju ste vi povrijedili i kojoj bi se vi trebali javiti,a ona se javila vama i pozvala vas na kavu...to je odraz ljudskosti i dobrote...odraz nečega što ne znam definirati i što je jače od "riječi" koja bi objasnila to značenje...
Ono što vas svo vrijeme sputava i ubija iznutra,znajući da ste krivi...i ne možete pobjeći od toga...proganja vas svaki dan...ubija vas...napominje vam da ste krivi...ne pušta vas na miru...i onda odjednom.........popusti...kao grč koji boli neko vrijeme i onda prestane boljeti...samo što se ovdje nije radilo o grču i o boli za koju vi odlučujete da će vas pustiti na miru kada budete spremni za to...ne...ovdje je riječ o nečemu što vam mora oprostit,a da vi nemate nikakav utjecaj na to...ne odlučujete o tome...to samo mora odlučiti...
Lijepo je kada vam netko kaže da možete zaboraviti ono jučer,da je to bilo iza nas ili jednostavno da okrećete novu stranicu...to je zaista lijepo...,no meni je teže oprostiti samoj sebi...nažalost...to je u biti najteže...,a ja sebi ne mogu...ja jednostavno ne mogu shvatiti kako možeš bit tak glup i tako nisko past...da to nije normalno...da...ja ovdje samu sebe ponižavam,al boli me briga...i trebam...sama sam kriva...
No zahvaljujući tome ja sam shvatila neke stvari koje zaista djeluju na mene i kojih se pridržavam i nije mi teško...sretna sam što mi je napokon došlo iz guzicu u glavu...i ne...neće se ponovit...nema šanse...o ne...neće
Znam da neki ne razumiju o ćemu se ovdje radi,al nije ni bitno...najbitnije je pružiti priliku...imati snagu pružiti nekome novu priliku...,al najteže je biti siguran da li je želiš toj osobi pružiti...bez straha da će te ponovno povrijediti...,a je neću ponovno pogriješiti...
(ja mislim da će pojedine osobe znat o kome se radi)
All together,fly to the sky
Fly to the rainbow
Fly people fly,fly people fly
And I see the smile on your face
When you look into space
He's so bright and he is so great
Come on or it's too late
See the rain going to the sun
The man will not go
And the world they have no fun
Hurry up,people run...
Ok,znam...nisam savršena...ni ne želim biti...zaista...koja je smisao biti savršen?Ajd zamisli kako bi se ljudi osjećali uz tebe...znajući da si savršena...užasno...
Meni je to glupo...nažalost...ja na sebi vidim više mana nego vrlina...znam da ne bih trebala,al ipak ih vidim...Divno je kada ljudi imaju lijepo mišljenje o sebi...kada svoje mane pretvore u vrline...
U razredu je 25 ljudi...i zanimljivo je gledati kako svatko razmišlja na svoj način...kako je svatko zasebna osoba za sebe,a ipak upotpunjujemo jedni druge..i tako nastanemo cijelina...cijelina koja poštuje svačiji stav,ali podržava svoj...koja pronalazi svačije mane,ali priznaje i svoje...koja pomaže,ali i očekuje da se i njoj pomogne...koja sasluša,ali i želi biti saslušana...koja stane kada treba,ali ipak djeluje...koja izlazi u susret jednima,da ne bi ispaštali drugi...koja se bori kako bi postigla rezultat...koja prihvaća,da bi bila prihvaćena...koja zna da jedni bez drugih ne bi uspjeli...koja će se naljutiti kada pogriješimo...koja će oprostiti kada shvatimo...cijelina u kojoj se izostanak pojedinca primjećuje...koja pokušava da bi uspjela...koja gleda da bi vidjela...kojoj nije problem dati savjet ako će time pomoći drugome...koja će se šaliti da bi nasmijala...kojoj neće biti problem se rasplakati ako boli...koja će djelovati kao cijelina baš zato jer je posebna...
Posvećeno 1.e
The wise man said just walk this way
To the dawn of the light
The wind will blow into your face
As the years pass you by
Hear this voice from deep inside
It's the call of your heart
Close your eyes and your will find
The passage out of the dark
Don't ask a mirror ball you better ask yourself
I think you know the answers but maybe you can tell
You see it all so clear just take a look inside
The judge you build inside your heart will always be your guide
Another day goes by and so does your life
You try to make some sense before your time to die
If you feel humility for something that is true
You find the secrets of this life deep inside of you
Još jedan dan je iza nas...vrijeme tako brzo prolazi,da se i uspomene čine tako daleko...i davno...
Zamislite kakav je osjećaj otkriti tajnu u sebi...tajnu koju ste samo vi imali,a da niste ni znali da ju imate...
Otkriti nešto što ne možemo izgovoriti sve dok nismo sigurni u to,a onda kad smo sigurni...“to nešto“ izgubi svoju vrijednost...ili jednostavno nestane...
Um traži,ali srce nalazi...
Pronaći načine,razloge,istinu je ponekad puno lakše nego pronaći samog sebe,zato jer nam način,razlog ili istinu netko mora reći,a „samog sebe“ smo sami dužni pronaći...
Duboko u sebi vjerujem da postoje stvari u meni...koje ću s vremenom shvatiti...kad-tad bez obzira što su toliko očite...Ove godine(mislim na srednju školu) sam shvatila stvari koje sam davno prije trebala shvatiti,koje su svo vrijeme bile u meni i u koje sam vjerovala,ali ih se nisam pridržavala,a koja je smisao u nešto vjerovati,tu istu pogrešku raditi,a očekivati od drugih da to ne rade nama???
* *
Dali smo mi svijesni svega što radimo?
Mi mislimo da jesmo,ali za neke stvari tek shvatimo poslije što smo napravili...
Ležim na pijesku...gledam oblake...
Divim se...oni gledaju mene...
Razmišljam...o sebi...
O tome kakva sam osoba...razmišljam o svojim postupcima...
Lošim postupcima...o njima nisam razmišljala onda kada sam ih radila...
Nego sada...sada kada je kasno...
Svi imamo pravo griješiti...samo treba znati granicu...
Granicu do koje čovjek može ići...granicu do koje čovjek smije ići...
Ležim na pijesku...gledam oblake...
Divim se...
Ugledam kako se od jednog napravilo srce...
Srce...srce za mene...
Ili ne?Ili mi se čini...
Razmišljam...
Ponekad kada želim jednostavno da me svi ostave i puste me da na miru razmislim neke stvari,oni baš rade suprotno...Kada želim sjesti i raščistit neke stvari sama sa sobom,kada su mi misli odlutale i trebam ih vratiti na pravi put,kada više ne znam šta bi sama sa sobom i kada više jednostavno ne shvaćam šta želim...i kada bi htjela razmislit o svim postupcima koje sam napravila...dobrim ili lošim...i kada želim shvatiti šta želim u životu...samo bi htjela da nema nikog oko mene i da se svi maknu...da jednostavno razmislim o svemu...o cijelom svom životu...i o svim stvarima koje se u njemu događaju...svemu što sam mislila da je dobro...i...o svemu za šta sam mislila da je loše...
Čak i kada poredam sve stvari koje su mi se dogodile...uvijek mi nešto fali...zaista imam feeling da se cijeli svoj život ne mogu naći...da ne mogu pronaći svoje mjesto na ovom svijetu...i da uvijek kada mi nešto krene...jednostavno...završi loše...čak i kada tražim razloge...puno stvari ostane nejasno...
Živim...dan za danom...ponekad jednostavno...ne želim ni znati što me čeka sutra...jer...sve je isto...bolji dani dođu...i prođu...kao i uvijek...sreća kratko traje...
Želim si samo razbristriti misli...i konačno shvatiti gdje sam ja u cijeloj toj priči...u cijelom „tom“ svijetu...i kao i uvijek biti optimistična...smijati se kao debil...što već dugo nisam...gledati u ljudima samo vrline...jer mane svi imaju...,a ja ih više ne želim znati...nitko nije savršen...savršenstvo ne postoji...ono nikome ne stoji...ljudi su posebni zbog svojih mana...i vrlina...
Jednostavno želim se sutra probuditi...i biti kao prije...želim se smijati...
Biti ono što mi dobro ide...biti [ ja ]...
And in my heart many wishes are crying,
living and dying...Is there anybody...
Who shows me the way to my love
Is there anybody there with that inclination
To bring back the sun to my heart...
Evo i ja imam slike...hm...nisam ih ja stavila,al nema veze...hvala Mitaku na slikama...
Inače...nema ništ novo...sve po starom...
Evo stigli su i praznici...malo odmora...više mi je i škole dosta...
A nemam šta više pisat...idem...
Uživajte na praznicima,svima sretan Uskrs...pozz...