| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Post s razlogom
- 18:10 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (32) -
Isprintaj -
#
 Volim povremeno čitati putopise u kojima pisac lako i pitko piše o povijesti i sadašnjosti krajeva po kojima luta. Lutam s njim, upijam ljepotu, povijesno bogatstvo i oduševljavam se slikama i opisima mjesta u kojima nisam bio i o kojima tako malo znam. Moje misli počinju svoj ples bez kontrole. Daju život piščevim opisima prirode, građevina, ljudi, a onda se odjednom usmjeravaju prema dobro znanim doživljajima i već viđenim pejzažima. Pogađate, ponukan nedavnim nestankom četvorice svojih bivših kolega pilota, u mislima gledam našu zemlju iz zraka. Sjećanja u nezadrživim valovima nadiru, guraju se, preklapaju i bore za prvu poziciju. Svojom ljepotom, sadržajem i izazvanim emocijama pokušavaju i na kraju uspijevaju obuzeti cijelo moje biće. Pokazuju mi kako sam iz perspektive dostupne malom broju ljudi gledao i doživljavao ljepotu i bogatstvo krajeva iznad kojih sam letio. Vidim ponovno: Ogulin i nad njime Klek (legendarno okupljalište vještica), slapove i jezera Plitvica, Livno podno litice s koje su Turci provjeravali snagu majčinskih nagona i osjećaja, Velebit – tog grandioznog starca ogromne snage, stjenovite povijesti…  Planinske livade Danas pobjedu odnosi Velebit. Uselio se u moje misli svom svojom veličinom i predložio šetnju zračnim masama nad sobom. Ponosno mi pokazuje svoju sliku pod kapom. Jedina je to planina svijeta koja se ponosi svojom kapom – za burnog vremena nakupi on gomilu oblaka poput kape koja se povremeno otkida i plovi prema moru. Planina je to s bezbroj lica: Vaganjski vrh, Babin kuk, Alan pod snijegom, Zelenilo ličke strane, sivilo krševitih stijena koje vjetar s mora stoljećima zasipa solju, Stap što usamljenički para nebo, stijene koje strmo uranjaju u morsko plavetnilo, crveni vrhovi obasjani suncem na zalasku… Planina je to i s onim nepoželjnim i okrutnim bićem koje ne oprašta pogrešku, koje ne trpi i ne oprašta igru s životom i koje vrlo skupo naplaćuje neovlašteno zadiranje u svoju ljepotu...  Zavižanska panorama prema moru Imate li sreće poletjeti u zoru, prije izlaska sunca, i krenete li uzduž gorostasa, iznenadit će vas Rujno. Usred krševitog sivila i kamene tmine, skrivena od pogleda, dostupna samo rijetkima i pticama, pruža se malena, zelena visoravan koja se samozadovoljno kupa u zracima jutarnjeg Sunca. Zeleni plato okružen je visokim stijenama koje poput savršenih prapovijesnih stražara brane pogled i neovlašteni ulazak u njenu nedirnutu ljepotu. Svjedok da su ljudi ipak i ovdje dospjeli i ostavili svoj neizbrisiv trag nalazi se na samom ulazu s morske strane. Odolijeva tu jedna ruševina koja je, pretpostavljam, nekad bila sklonište ljudima i stoci. U trenutcima zanosa privlačila me ta dolina da je pogledam iz nešto bliže perspektive. Prešao bih u «brišući» let i uz lupanje srca u grlu uputio bih nekoliko kratkih pogleda toj ljepoti. I ovdje tragovi ljudi i njihovih aktivnosti: nekoliko torova i ovce koje uplašene grmljavinom aviona bezglavo trče u svim pravcima.  Pogled sa Zavižana Nažalost premalo je ovo prostora i preskromne su moje literarne sposobnosti da dočaram svu ljepotu i emocije izazvane sjećanjem na ovog gorostasa, na njegova leđa koja savršenom linijom prate more i ogledaju se u njemu; sjećanjem na Paklenicu, lijepu i okrutnu, u kojoj možete zaviriti u samu nutrinu Velebita; sjećanjem na Vratnik i Mali Alan kojima planina iskazuje svoju želju za druženjem i ljudskom toplinom; sjećanjem na Vaganjski vrh kojim planina pokazuje da se družiti s nebom mogu samo odabrani... Ne bih ovdje spekulirao i nagađao o nestanku četvorice vrlo iskusnih pilota, ali bojim se da je opet onaj famozni "ljudski faktor" ponovno uzeo svoj danak. Fotografije su preuzete ovdje: Nacionalni park Sjeverni Velebit |
Ponoviti = znati?
- 14:23 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (22) -
Isprintaj -
#
 Povijest = učiteljica života. Tko ne poznaje svoju povijest osuđen je da je ponovi. (Santiljana) Čitam ove dvije svima nama dobro poznate misli i nikako se ne mogu oteti dojmu: ili je povijest vrlo loša učiteljica s lošom metodikom prenošenja znanja ili smo mi loši učenici koji ne znamo iskoristiti stečena znanja. Te moje male sive stanice! Danas me zamaraju razmišljanjima kako se povijesne činjenice mijenjaju s vremenskim odmakom. Razmišljam tako o velikim carevima, poznatim vojskovođama, vođama koji su svojim postojanjem i djelima obilježili povijest ljudskog roda. Aleksandar Veliki, Atila – bič božji, Cezar...da ih sada ne nabrajam sve. Svi su oni zapamćeni po „velikim“ djelima, svi su oni vodili velike i osvajačke ratove, a u cilju povećanja teritorija i prostora na kojima će proširiti svoj utjecaj i na kojima će povećati svoja bogatstva. Svima se njima mi divimo kao velikanima naše povijesti, kao osobama koji su imali velike i mnogima od nas nedostižne kvalitete. Neosporne činjenice koje prate svaki njihov uspjeh su vrlo veliki broj žrtava, veliki broj mrtvih pripadnika ljudske rase koji su se usudili suprotstaviti njihovim megalomanskim željama i planovima. Povijest zaboravlja te činjenice, zaboravlja nevine žrtve, zaboravlja njihove patnje, njihove uništene domove i uništene šanse za normalan život. Povijest samo veliča uspjehe tih vođa i u nama izaziva divljenje prema velikanima. Razmišlja li itko o njima kao o zločincima koji su bez milosti uništavali pripadnike drugih naroda, kao o zločincima koji su uzrokovali velike patnje nevinih i nezaštićenih? Moje sive stanice u stvari intrigira činjenica: što nam je povijesno događanje vremenski bliže to smo prema događajima kritičniji i osobnije ih shvaćamo. Ako razmotrimo "gole" činjenice, pa i Hitler je bio „veliki“ vođa, i on je zaratio protiv cijelog svijeta u želji za proširenjem svoga carstva i svoje moći, i on je cijeli svijet „drmao“ pet godina, i on je (možda ne direktno svojom rukom) radi svog uspjeha napravio ogroman broj nevinih žrtava. Strah me je i pomisliti u kom svjetlu će ga neka buduća povijest, bez današnjeg emocionalnog naboja, prikazivati. Hoće li i on biti samo jedan u nizu vođa koji su svojim postojanjem i svojim djelima upisali još jednu crticu u knjizi koju poviješću zovemo? Hoće li i njega buduća povijest jednostavno smjestiti u ladicu velikih vođa? Hoće li povijest, svedena samo na emocionalno ogoljene činjenice, zaboraviti zločine učinjene za vrijeme njegovog vodstva? Kako se vremenski odmak skraćuje to nam je tumačenje povijesti više opterećeno emocijama. Danas nitko ne sumnja u povijesne činjenice o Rimskom carstvu, Staroj Grčkoj, Otomanskom carstvu, ali svi mi imamo svoj pogled na činjenice iz dijela povijesti u kome smo možda i sami sudjelovali. Čak i znanstvenici kojima je povijest struka različito tumače jedne te iste činjenice. Je li to razlog koji nagoni svaku generaciju da ponavlja pogreške prethodnih? Ili se naša učiteljica zvana povijest drži one dobro znane latinske izreke: „Repetitio est mater studiorum.“ (Ponavljanje je majka znanja)? |