| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Volim malo prošetati blogosferom i posjetiti blogove koje inače baš i ne čitam često. Pronađe se tu vrlo interesantnih, lijepih i ponekad intrigantnih priča i pričica. U takvim šetnjama sam primijetio jednu zanimljivost. Skoro svi se mi u jednom momentu zapitamo o razlozima svog bitisanja na ovim stranicama. Sama ta činjenica i ne smeta, svatko voli sebe i druge malo proanalizirati, sagledati nekakvo svoje mjesto pod „slobodnim suncem“. Što je to što mi smeta u tim analizama? Smetaju mi kvaziznanstveni i ničim potkrepljeni zaključci. Ono tipa: blogeri su nesocijalizirane osobe, osobe koje imaju probleme i sa sobom i s okolinom, osobe koje jedino na ovaj način mogu sebe vidjeti u lijepom svjetlu, osobe koje sebe lažno prikazuju, osobe koje su samo ovdje same sebi vrijedne i samodostatne... Jasno mi je zašto čovjek sebe i svoje ja stavlja pod mikroskop, ali mi nije jasna nečija potreba da se sve i svakoga stavlja pod taj isti mikroskop, da se sve i svašta analizira kroz nekakav svoj mikroskop, da se svemu i svakoj radnji traži druga strana medalje, nekakva psihološki bolesna pozadina, nešto skriveno i smješteno s one strane razuma. Odakle i čemu ta potreba da se sve, ama baš sve, klišeizira i smješta u okvire koji nemaju nikakve niti logične niti znanstvene pa niti ljudske atribute? Napokon, možda smo na blogu upravo ono što po svojem karakteru zapravo i jesmo. Možda smo jedino ovdje iskreni prema sebi i drugima. Možda smo ovdje oni JA koji bi željeli biti ili kakvim sebe zapravo vidimo. JA koje želimo da i drugi vide u nama. Ili možda smo samo imaginarna slika nekog svog ideala, neke svoje nedosanjane ili nedohvaćene iluzije… Zašto osuđivati nečiju želju da ga se voli, da ga se čuje i uvažava, da i njegovo mišljenje nekome nešto znači, da su i njegovi životni stavovi i zaključci valjani? Ne zavređujemo li svi po koju kap samodopadnosti, taštine i ljepše slike u ogledalu? Zašto negirati nekome pravo na povremeni odlazak u virtualno ili imaginarno? Čini li ga to u stvarnom, a i u ovom virtualnom svijetu manje vrijednim? Zar nas i povijest, ta najstarija učiteljica života, ne uči: nije dobro otkriti sve, treba i mašti, treba i znatiželji ostaviti prostora kako bi cjelokupni ljudski rod išao naprijed prema novim i boljim otkrićima. Zaključak? Ne bih to nazvao zaključak, ali volio bih da se jednog dana netko od znanstvenika uz primjenu znanstvenih metoda pozabavi fenomenom bloga, a da se mi ovdje bez ikakvih predrasuda družimo jer nam je to zadovoljstvo i jer nam je znanost takvo što omogućila. Filmić nema nikakve veze s temom posta ali je tu za moju dušu i zaljubljenike ovakvih ljepota. |