< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Daleko sam od svijeta i sam pokraj vatre, u mislima prolazim život svoj kratak poput svijeće. Čini mi se da provedoh čitav vijek na ovom svijetu i da sam star k'o zima i da sam od sebe daleko. U kapima na dušu padaju uspomene daleke i bude pred očima dane radosti nekad proživljene; Vjetar, prstima lakim, o stakla na prozorima tuče, a ja opet u mislima predem niti neke moje davne priče… Ti preda mnom kao da prolaziš u magli, sa suzama u očima i ispruženim rukama nježnim, u raširene ruke mog zagrljaja padaš i bez želje da išta kažeš, samo tiho uzdahneš… Ja grlim svoje blago ljubavi i ljepote, trudeći se snažno da poljupcima spojim duše naše i bijedne živote; Eh, kad bi glas uspomena barem na kratko ostao nijem, dok samo odagnam sreću koju uživah u taj tren… Da zaboravu predam kapi uspomena nijemih i dalekih, ja star k'o zima i sam sebi dalek i snen. Priznanje: Nisam sjedio pored vatre već za timunom (kormilom) svog broda i ničim izazvan napisah ove stihove. Još uvijek nisam u stanju reći je li razlog pisanja sreća proživljenih trenutaka ili tuga koju sobom nosi osjećaj prolaznosti života. A možda je to samo bio trenutak u kome je zalazak sunca izazvao sjećanja duboko zakopana i nekad davno proživljena? Pitanje: Kakav da joj naslov dam? |