| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Ima li boga?
- 20:04 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (22) -
Isprintaj -
#
|
Moje gledanje na ZERP – za mog "starog" druga Mangu: Sam naziv ZERP (zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) nije dobar, jer ekološki treba biti ekonomski. Zašto? Zato jer ekonomski u sebi, uz sve ostalo, sadrži i ekološki. Ako bi se cjelokupni hrvatski dio Jadrana ekonomski zaštitio to bi značilo: - određivanje točnih pomorskih putova za sva plovila i sve plovidbe, - korištenje svih pomorskih dobara bilo bi u ingerenciji Vlade RH, - za ribarenje bi se izdavao ograničeni broj povlastica i koncesije za unaprijed određena područja, - ribolov od strane nehrvatskih državljana bi se obavljao na određenim i ograničenim dijelovima mora i naplaćivao bi se po određenoj cijeni (proračunatoj na osnovi stvarnih vrijednosti mogućeg ulova). Određivanjem pomorskih putova pomorski promet bi se pravilno usmjerio, lakše kontrolirao i, što je najvažnije, vrlo bi se lako i jednostavno dolazilo do onih koji na bilo koji način onečišćuju more. Na takvim pomorskim putovima je zabranjena svaka druga aktivnost pa i ribarenje. Ne manje važno je što bi se time spriječili sudari velikih brodova i ribarica u toku ribolova. Vlada bi, shodno stručnim analizama stanja ribljeg fonda, izdavala ograničeni broj povlastica i koncesija za ribolov, a iz naplaćenih sredstava određeni dio bi bio utrošen za zaštitu mora (između ostalog i ekološku). Dosadašnja sredstva, namaknuta kroz porez na prikazani ulov, nisu dostatna. Davanjem određenih dijelova mora za ribarenje nehrvatskim državljanima i naplatom takvog ribarenja stekli bi se uvjeti za ograničavanje domaćeg ulova i obeštećenje naših ribara nastalog ograničavanjem ribarenja. Naravno, najveći dio tog novca bi trebalo ulagati u zaštitu mora, stručna i znanstvena istraživanja stanja ribljeg fonda i ekologije mora, prognoze i održivi razvoj, otvaranje potrebnog broja uzgajališta ribe i školjkaša, izgradnju potrebne flote i infra – strukture za kontrolu i zaštitu našeg dijela Jadrana. Da jednostavno zaključim: ekonomsko, a ne samo ekološko, gospodarenje Jadranom dovodi do najlakšeg, najbržeg i optimalnog rješenja. Bog novac se opet pokazuje moćnikom svemogućim...  |
Kod kuće je ljudi najbolje
- 19:35 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (58) -
Isprintaj -
#
 Lošinj  Ilovik  Ilovik  Zadar  Negdje na moru  Ždrelac  Proversa  Kornati  Blitvenica |
Brindisi
- 21:45 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (39) -
Isprintaj -
#
 Jedan od vrlo lijepih primorskih gradova Italije. Ogromna luka za iskrcaj ugljena i rasutih tereta (žitarica…) kao i za vrlo živ putnički tranzit. Za razliku od većine gradova na Siciliji, Brindisi je čist i uređen. Ulice su široke, skoro avenije, i što me pomalo iznenadilo, ili su ograničenog prometa ili prometa uopće nema. Poput ulica Barcelone, i ulice Brindisija koje vode prema moru ukrašene su palmama. Već na prvi pogled postaje jasno da je cijeli grad podređen luci i posjetiteljima luke. Trgovine svojim izlozima i robom svjetski poznatih dizajnera i proizvođača mame kako turiste tako i mornare s mnogobrojnih brodova privezanih na dokovima. Svi kafići i restorani nude usluge u svojoj unutrašnjosti, na terasama i za stolovima razasutim doslovce po ulicama. Naravno, gužve su neizbježne, a mogu se vidjeti ljudi svih rasa i boja. No iznenadilo me je da sve osim kafića i slastičarni radi dvokratno pa je od jedan sat poslije podne do sedam navečer nemoguće bilo što kupiti kao ni pojesti dobar obrok u nekom od mnogobrojnih restorana. Luka je vrlo velika i prima brodove svih veličina i namjena. Pilotine i remorkeri neprekidno vode i tegle brodove unutar ili van porta. Putnički promet je također vrlo razvijen i odvija se kroz velik broj stalnih linija prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, a vjerujem i prema drugim odredištima.  Na samom ulazu u porat s desne strane smještena je prelijepa marina isto tako lijepog imena Porticciolo (mala luka). Nažalost, van sezone, marina se loše održava (vezovi su ili pokidani ili ih uopće nema, mornara je nemoguće pronaći, na ulazu nitko ne otvara rampu…) i osim goriva koje morate naručivati telefonom, nemoguće je bilo što drugo nabaviti. Sve nabavke morate obavljati u gradu do kojeg vožnja traje malo više od pola sata. Naravno, i marina je poput grada vrlo uredna, čista i oku ugodna. Od marine prema jugu vodi lukobran po kojem se može voziti autom sve do ulaznog zelenog svjetionika. Vrlo je visok, širok i većim dijelom betoniran preko nabacanog kamena. Unutar lukobrana na plićim dijelovima smještena su uzgajališta školjki. Nigdje kao na ovom lukobranu nisam vidio toliko velik broj pecaroša zajedno na malom prostoru. Naravno, s lukobrana je predivan pogled na otvoreno more, ali samo kada nema vjetra i valova, inače ste okupani u najkraće mogućem vremenu. Izvan sezonski mir i tišinu marine narušava samo buka zrakoplova s aerodroma u neposrednoj blizini. Aerodrom se zove: Aeroporto del Salento i civilno–vojni je. Ispred aerodromske zgrade postavljen je stari (umirovljeni) zrakoplov talijanske akro – grupe Frecce tricolori. Radi se o Fiatu G-91Y u prepoznatljivim bojama ove svjetski poznate akro – grupe, koju talijanski zrakoplovci od milja zovu i «Ludi ving».  Iako se aerodrom nalazi na pedesetak metara od ograde marine, za odlazak do aerodromske zgrade je potrebno oko pola sata zaobilazne vožnje autobusom. Autobusni prijevoz po cijelom gradu je odličan i kvalitetno usklađen. U pauzama polijetanja i slijetanja civilnih zrakoplova često se mogu vidjeti i čuti vojni zrakoplovi i helikopteri. |