Marketing
Brindisi
Jedan od vrlo lijepih primorskih gradova Italije. Ogromna luka za iskrcaj ugljena i rasutih tereta (žitarica…) kao i za vrlo živ putnički tranzit. Za razliku od većine gradova na Siciliji, Brindisi je čist i uređen. Ulice su široke, skoro avenije, i što me pomalo iznenadilo, ili su ograničenog prometa ili prometa uopće nema. Poput ulica Barcelone, i ulice Brindisija koje vode prema moru ukrašene su palmama. Već na prvi pogled postaje jasno da je cijeli grad podređen luci i posjetiteljima luke. Trgovine svojim izlozima i robom svjetski poznatih dizajnera i proizvođača mame kako turiste tako i mornare s mnogobrojnih brodova privezanih na dokovima. Svi kafići i restorani nude usluge u svojoj unutrašnjosti, na terasama i za stolovima razasutim doslovce po ulicama. Naravno, gužve su neizbježne, a mogu se vidjeti ljudi svih rasa i boja.
No iznenadilo me je da sve osim kafića i slastičarni radi dvokratno pa je od jedan sat poslije podne do sedam navečer nemoguće bilo što kupiti kao ni pojesti dobar obrok u nekom od mnogobrojnih restorana.
Luka je vrlo velika i prima brodove svih veličina i namjena. Pilotine i remorkeri neprekidno vode i tegle brodove unutar ili van porta. Putnički promet je također vrlo razvijen i odvija se kroz velik broj stalnih linija prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, a vjerujem i prema drugim odredištima.
Na samom ulazu u porat s desne strane smještena je prelijepa marina isto tako lijepog imena Porticciolo (mala luka). Nažalost, van sezone, marina se loše održava (vezovi su ili pokidani ili ih uopće nema, mornara je nemoguće pronaći, na ulazu nitko ne otvara rampu…) i osim goriva koje morate naručivati telefonom, nemoguće je bilo što drugo nabaviti. Sve nabavke morate obavljati u gradu do kojeg vožnja traje malo više od pola sata. Naravno, i marina je poput grada vrlo uredna, čista i oku ugodna.
Od marine prema jugu vodi lukobran po kojem se može voziti autom sve do ulaznog zelenog svjetionika. Vrlo je visok, širok i većim dijelom betoniran preko nabacanog kamena. Unutar lukobrana na plićim dijelovima smještena su uzgajališta školjki. Nigdje kao na ovom lukobranu nisam vidio toliko velik broj pecaroša zajedno na malom prostoru. Naravno, s lukobrana je predivan pogled na otvoreno more, ali samo kada nema vjetra i valova, inače ste okupani u najkraće mogućem vremenu.
Izvan sezonski mir i tišinu marine narušava samo buka zrakoplova s aerodroma u neposrednoj blizini. Aerodrom se zove: Aeroporto del Salento i civilno–vojni je. Ispred aerodromske zgrade postavljen je stari (umirovljeni) zrakoplov talijanske akro – grupe Frecce tricolori. Radi se o Fiatu G-91Y u prepoznatljivim bojama ove svjetski poznate akro – grupe, koju talijanski zrakoplovci od milja zovu i «Ludi ving».
Iako se aerodrom nalazi na pedesetak metara od ograde marine, za odlazak do aerodromske zgrade je potrebno oko pola sata zaobilazne vožnje autobusom. Autobusni prijevoz po cijelom gradu je odličan i kvalitetno usklađen.
U pauzama polijetanja i slijetanja civilnih zrakoplova često se mogu vidjeti i čuti vojni zrakoplovi i helikopteri.
Post je objavljen 02.01.2008. u 21:45 sati.