| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
misao, let, kamen, vatra, jastuk… Eh, kojotice! Mogao bih o jastuku na kom je njena usnula glava i razasuta kosa… O jastuku kao jedinom pravom svjedoku mojih nedosanjanih snova i neispričanih misli… Mogao bih o vatri ljubavi u mom srcu… O vatri razigrane mladosti i želje za vječnim plamenom u srcu… Mogao bih o kamenu kao simbolu sigurne i neokaljane ljubavi… O kamenu u srcu ubojica nečijeg djetinjstva… Mogao bih o misli koja nema granica… O misli koja rađa novu, ljepšu, plemenitiju sebe samu – malu misao razigrane duše… Mogao bih o letu… O letu?…  A, ne, o letu još ne bih mogao, i neću… I zato: Nekada su to bile zadane teme, a danas su to riječi u nizu. Kako shvatih, treba nekoliko riječi (eno ih na početku posta) smjestiti u smislenu priču, poput žubora bistrog gorskog potoka. Možda ovako: Dolje negdje u srcu zemlje vječna vatra je svojom snagom iznjedrila svoju suprotnost. Svoju smrt. Vodu. A potok bistri žubori veseljem i zaigranošću djeteta kupa svaki kamen, raste i svoju dolinu traži. I da li zna priču pravu? Da li zna da orao svoj let njemu poklanja dok svoj lik u bistroj vodi zrcali? A možda zna potok mali priče nama nepoznate? Zna priče, taj potok mali, dok misao svoju na jastuk od kamena nježno polaže i zasluženi mir traži… |