< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
24.11.06. Danas je sveti Krševan, zaštitnik grada Zadra. Danas je dan grada Zadra. Kalelarga moje mladosti. Kalelarga moja radosti, Prelijepi dalmatinski grade u tebi sam proživio mladosti dane , danas ti neću tražiti mane. Ono što je Puli Stoja, to je meni bila riva tvoja. Zagreb, Kaptol i Katedrala, ne brini ni tvoja Stošija nije mala. Dubrovnik ima svoga Straduna, tobom se diči Kalelarga šetača puna. O ljepoti tvojoj nadaleko se čuje dok orgulje morske o Donatu svoju priču bruje. Malo s Kalelarge lijevo skreni, izložba Zlata i Srebra poglede plijeni. Ivčić u te kad se vrati znade zapjevati: "dva tri đira preko Foše i još malo do Muraja". A prekrasni arhipelag tvoj, davno ti nekad poklonio je Bog. Onih dana, kada sam, trbuhom za kruhom, stigao u ovaj prelijepi primorski gradić nisam mogao ni pretpostaviti koliki trag će ostaviti u meni. Moram priznati da ga u to doba nisam volio, nisam volio njegove tijesne uličice koje su me stiskale do bola. Stare kuće prijetile su da me poklope svojim sivim pročeljima, nebo je bilo negdje tamo gore, sunce visoko iznad svega. Danas s njegovih kantuna u večernje sate u mojim ušima odzvanjaju zvuci klapa. Ta muzika može teći samo tako uskim uličicama, samo u tom tijesnom prostoru ima svoju snagu i punoću, samo vas ona može iznijeti ponad grada i pokazati vam širinu i prostranstvo mora. P.S. U nedostatku vremena reciklirao sam post od prošle godine. |
- 19:03 - Da ne dođe do prijatelj drag... (19) - Isprintaj - #
Kako sve ima svoj početak i kraj došlo je vrijeme da privedem kraju svoje pisanje o Nikoli Tesli. Fasciniran njegovim životom i djelom teška srca završavam pisanje o takvom velikanu. Nekada davno sam pročitao riječi koje slijede, a učinile su mi se prikladnim za kraj mojih napisa: "Rodit će se dijete sa sedam mozgova. Imat će kosu od srebrnih munja i nosit će je na razdjeljak. Imat će ruke dugačke do Mjeseca, a kada poraste produžit će mu se do drugih galaksija i do kraja svemira, da bi s drveta koje tamo raste ubrao jabuku gilo-gilo koju će pojesti da bi se u svakome od nas razbudila moć sveopćeg saznanja. Čut će grmljavinu na Orionu i činit će mu se da tamošnji bog-kovač kuje na nakovnju novu zvijezdu bez vremena i svu od zlata. Hranit će se medom nebeskih pčela-gromica i žumanjcima sunčevih protuberanci. Hodat će zemljom sa znakom tajanstvenog gosta s daleke zvijezde. Nosit će čudotvorni štap s drškom od trešnjeve duše. Njime će sijati sjeme bratstva među ljudima i kentaurima, i ona će nicati, nicati, nicati, dok ne prekrije sve gdje se išta živo miče. Imat će um od onostrane moći s dvjesto spoznavajućih durbina uprtih u tajne svijeta. Osvijetlit će Zemlju nepoznatom svjetlošću i bit će vječiti dan. I ljudski rod učinit će divovima. Pomoću njegovih sprava ljudi će otići na drugu planetu i tamo konačno naći sreću i spokoj. A bit će dobar kao sirotinjski kruh i jednostavan, sasvim jednostavan, a istovremeno tako složen da ga nikakav bog ne bi mogao svesti na manje od milion vijaka, poluga, strujnih krugova, generatora, motora, hidrocentrala, turbina, letjelica, loptastih munja… Želim reći njegova jednostavnost ticat će se samo njegovog odnosa prema ljudima, a sve drugo bit će strava i nenadmašna genijalnost, potpuno nerazumljiva nama nedoraslima s jednim mozgom. Imat će izgled čovjeka koji je uvijek sam sa sobom. Nazvat će ga GOSPODAREM MUNJA". |
U ugodnom društvu Grci su vrlo prijazan i gostoljubiv narod. Bilo mi je čudno slušati ih dok pričaju, osobito zbog nepoznavanja grčkog jezika. U početku mi nije bilo jasno svađaju li se, vesele li se ili samo normalno pričaju i razgovaraju među sobom. A nije da su ćutljivi, čak naprotiv, vrlo su razgovorljivi, druželjubivi i veseli. U razgovoru se rado hvale i pričaju o svojim postignućima i stečenim dobrima. Otvoreno pokazuju želju da sve to i pokažu, da vas provedu kroz svoju kuću, vilu ili radnju. Naravno, kao i većina Mediteranaca, nisu baš pretjerano spremni za rad. Rado će sjesti s vama, raspričati se, nahvaliti se, ali ako treba što uraditi, pokušat će to odložiti za neki od narednih dana. Životna filozofija im je složena u samo dvije riječi: siga, siga (polako, polako). Fizički ih je vrlo lako prepoznati. Relativno su niskog rasta i vrlo jake građe. Usudio bih se reći kako su i pomalo prekomjerne težine. Ne znam jesam li se ja susretao samo s ljudima od mora ili je to još jedna karakteristika muške populacije viđenog dijela Helade, ali primijetio sam da imaju kratke noge jakih zglobova i naglašeno mišićavih listova. Žene su, također malog rasta i karakterističnih crta lica na kome dominira pomalo orlovski nos. Iz džentlmenskih razloga nazvao sam to antičkom ljepotom. Većina Grka koje sam susretao govori engleski i talijanski jezik s vrlo prepoznatljivim naglaskom i simpatičnim omekšavanjem određenih glasova. Naša imena u njihovom izgovoru imaju pomalo čudne naglaske i najčešće su mi izazivala smijeh. Iz tih razloga su me oslovljavali na engleskom jeziku jednostavnim i svima razumljivim: moj prijatelju. Zaključak: u društvu Grka osjećao sam se ugodno, opušteno i veselo. Osjećao sam se kao dragi gost u čijem su društvu, nadam se, i oni uživali. |
Posjetite: ovaj BLOG , razmislite i naravno, djelujte u skladu sa svojom savješću i mogućnostima. |
Stopalce, po tvojoj želji slide show Levkasa: Ulaz u kanal je sa sjeverozapada. Interesantno je da se dubina mora naglo smanjuje s dvjestotinjak metara na samo pet-šest metara. Dubina kanala je cijelom dužinom između četiri i pet metara. Kanal je dug nešto više od tri milje, a širok tek toliko da se mogu mimoići dvije brodice. Mjesto je odmah uz marinu. U sezoni je prepuno turista koji sjede u nebrojenim restoranima i kavanama, te hodaju osvijetljenim uličicama prepunim dućanima suvenira i žive muzike. |
Ovaj prekrasni labud je iz neke druge priče, ali je ptica i živi na moru pa je pristao da bude ilustracija priči o svom malenom rođaku. Oni koji čitaju moje tekstove i prate moje dogodovštine vjerojatno se sjećaju posta od 09. kolovoza 2005. pod naslovom Okrutnost ili prirodna selekcija. Doživljaji i situacije ponekad se ponavljaju. Evo nedavnog događaja: Motor je jednolično i uspavljujuće brujao. Brod je lagano klizio režući male valove, a ja sam dremuckao na timunu. Iz polusna trgnulo me lagano škakljanje po desnom koljenu. Lijeno otvorih oči u namjeri da sklonim kraj jakne koji me vjerojatno dotiče zbog ljuljanja broda. Pogled mi u nevjerici ostade prikovan za ptičicu koja je mirno stajala na mom koljenu. Zaustavih dah nastojeći ne učiniti ni najmanji pokret da je ne prestrašim i ne otjeram. Čini mi se da je s istom radoznalošću i interesom i ona mene gledala naginjući glavu malo u stranu. I ona je mene željela malo bolje osmotriti. Ponašala se vrlo sigurno, opušteno, kao da je boravak na mom koljenu nešto najnormalnije. Nije pokazivala strah ni ikakav znak nepovjerenja. Moj napor da ne napravim bilo kakav pokret, da skoro i ne dišem, nju očito nije zabrinjavao. Nonšalantno je napravila par koraka, uputila mi još nekoliko radoznalih pogleda i laganim skokom prešla na pult s instrumentima. Prošetala je po instrumentima. Izgleda da joj nisu bili zanimljivi pa je odlepršala na navigacijski stol koji je zamijenila za toalet. Valjda je htjela na neki način obilježiti svoj boravak u ovom prostoru. Nakon šetnje kabinom, jednostavno je odlepršala kroz prozor, istim putem kojim je vjerojatno i došla. Sletjela je na pramčanu ogradu gdje se zadržala par trenutaka, tek toliko da se pozdravimo, a zatim je odletjela put neba. Nisam se usudio pratiti je dalje pogledom zbog straha i već nekoliko puta ponovljene priče. Velika većina tih nemoćnih, umornih i nezaštićenih ptičica najčešće završi u kljunu nekog proždrljivog galeba. Zažalio sam što nisam imao fotoaparat da posjet ovjekovječim, a onda sam shvatio da bi svaki moj pokret uplašio i potjerao ptičicu i cijeli događaj bi imao sasvim drukčiji tijek. |