| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Kad putujem nastojim to činiti otvorenog srca i uma i bez predrasuda. U Grčku sam otputovao sa željom da što je moguće više vidim i doživim sve što ta divna zemlja pruža. Budući da sam već u godinama kada se lako dovodi u sjećanje mladost i djetinjstvo, a zaboravlja što se doručkovalo, nabavka foto-aparata koji će sjećanja zadržati malo duže nego što to čine moje male sive stanice bila je hitna i nezaobilazna. Oboružan fotićem i željom za novim doživljajima i osjećajima, prepustio sam se drevnoj Heladi širom otvorenih očiju. Divna je to zemlja koju kupa more sa svih strana. Krajevi su to predivnih prirodnih ljepota, a njihova povijest presreće svaki moj korak. Vrlo brzo mi je upalo u oči kako je dio Grčke koji sam obišao kopnom, zrakom i vodom prepun kontrasta. S jedne strane moj pogled plijeni prelijepa vila s bazenom. Izgrađena je na poziciji o kojoj se sanja, okružena dvorištem koje je vrtlar napustio samo sekundu prije mog pogleda. Trava izgleda kao da je netko svaku vlat posebno uzgajao, a cvijeće cvjeta samo i jedino da mom oku učini ugodu. Netom iza toga dolazi hladan tuš. Pogled mi skreće samo par metara van dvorišta. Druga slika. Kao da me je netko nevidljivom rukom preselio na veliko smetlište. Gradnja još prije nekoliko desetljeća s ruševinom, koja je trebala biti vila, pretrpana je svakojakim otpadom i smećem. Sličnu sliku doživio sam i u jedine dvije marine koje sam posjetio. Njihova urednost, čistoća i pružene usluge su na vrlo dobrom, usudim se reći, elitnom nivou. Nažalost tu lijepu sliku kvari svaki izlazak iz zatvorenog kruga marine. Za dolazak do željenog objekta ili destinacije morao sam prolaziti prljavim i smećem prekrivenim putovima. Sa strane ceste viđao sam sve i svašta: od polomljenih kolica iz obližnje samoposluge do uobičajenih plastičnih boca i odbačenih nepotrebnih dijelova automobila, motora i bicikli, da ne nabrajam dalje. Istu priču nosim i s mora. Dolazim na otok iz bajke, plaža san snova, more obećavajuće, ali… Podmorje oko otoka je prekriveno svakovrsnim smećem odbačenim s jahti i brodica koje se sidre uz otok, a more je masno od ulja i ispušnih plinova zaostalih iza prevelikog broja brodova i trajekata koji krstare Jonskim morem. |
|
Ispunjavam obećanje dragoj virtualnoj prijateljici. Svim silama pokušava pobjeći, a nije svjesna kako se uzalud koprca u mreži blogo-svijeta. Uvjeren sam da će nas i dalje častiti svojom osobnošću i nazočnošću. Razum i nada pobjeđuju sve. Dunja s ormara  Sve više je postajao svjestan snage svojih emocija i svoje opsjednutosti njome. Volio je kako ga preplavljuju osjećaji kad je drži u svojim rukama. Bio je očaran njome dok je pod prstima osjećao svaku njenu oblinu, svaki pregib, svaku poru. I najmanju promjenu na njenom tijelu prepoznavao je pri svakom novom dodiru. Ponekad je bio iznenađen trncima koji su pri svakom dodiru slali valove topline cijelim njegovim bićem. Čak je i razmišljanje o njoj budilo nostalgična i nježna sjećanja na mladost, na dom i na ono poznato treperenje srca tinejdžera. Čudna neka mješavina slatke boli i radosti upisivala je još jednu boru na njegovom licu. Osobito je bio osjetljiv na njen miris. Miris koji je osvajao cijelu prostoriju i tako snažno prodirao u njegove nosnice. Miris koji je izazivao snažne valove emocija. Emocija koje su u sebi nosile i njegovo djetinjstvo i njegovu ljubav i onu skrivenu suzu u kutu oka i sve ono neizrečeno i nedorečeno u njegovom životu. Još jednom ju je pogladio prstima i okom, snažno udišući njen opojni miris. Dopustio je osjećajima da ga preplave svom snagom, a zatim ju je, kao da drži nešto najdragocjenije, lagano vratio na vrh ormara gdje je stajala do prije par minuta. Tu prekrasnu žutu dunju čuva već nekoliko mjeseci. Čuva je još od zadnjeg posjeta rodnoj kući. Majka mu ju je dok su se opraštali ugurala u ruke: "Neka ti se nađe za po putu." |