Marketing
Dojmovi
Stara je poslovica da svaka ptica svome jatu leti. Slično je i u poslu kojim sam se bavio dva mjeseca u Grčkoj. Vlasnici i gosti na jahtama i brodicama druže se i razmjenjuju iskustva među sobom, a članovi posada među sobom. U obavljanju ovog posla postoje neka nepisana pravila ponašanja: posade će međusobno razmijeniti iskustva i potrebne podatke, pomoći jedna drugoj pri pristajanju ili odlasku iz luke, jedna drugu počastiti pićem pa i hranom ili provesti vrijeme u neobaveznom razgovoru.
Tijekom kratkog bavljenja ovim poslom zamijetio sam neke karakteristike posada raznih brodova. Bez namjere generaliziranja iznosim sljedeće dojmove:
- Količina prepotencije, arogancije kao i visina podignutog nosa u zrak proporcionalna je vrijednosti broda. Poneke posade se tako prepotentno ponašaju kao da su, u najmanju ruku, oni vlasnici broda.
- Najnepristupačniji i najmanje srdačni su Englezi s kojima se ne treba ni truditi stupiti u kontakt. Prolaze pored svih posada, pa i engleskih, kao pored nečeg nevidljivog i nepostojećeg.
- Najsrdačniji su Filipinci. Oni se nakon pristajanja okupe i vrlo veselo čavrljaju na nekom od brodova ili jednostavno razgovaraju tamo gdje se susretnu. Uvijek su nasmijani, veseli i razgovorljivi. Takvi su prema svim posadama koje susreću. Skoro svi znaju nekoliko svjetskih jezika.
- Na moje veliko iznenađenje i razočaranje drugo mjesto po aroganciji i nepristupačnosti zauzimaju naše posade (nažalost, nije samo moje opažanje). Većina ih glumi frajere s tamnim naočalama za sunce iznad očiju negdje na pola glave. Ako imaju kosu onda je vrlo duga i vezana u neki čudni rep. Oni bez kose uredno briju glave. Ovratnike majica drže uzdignute uz vrat poput gestapovaca. Hodaju kao da su na oprugama pogleda usmjerenog negdje tamo nigdje. Za njih je pozdrav nepoznanica, a učinit će sve kako se ne bi susreli s nekim našeg porijekla. Ove karakteristike najviše prate brodske mehaničare na jahtama.
Za vrijeme boravka u Grčkoj nisam uspio spoznati razloge ovakvog ponašanja iako sam vrlo uporno pokušavao ostvariti kontakte. Naime, velik broj posada našeg porijekla krstari svjetskim morima.
Naravno, nije sve tako crno. Neke sam i upoznao i družio se s njima u ugodnom i opuštajućem razgovoru.
Priznajem da je lijepo i nekako radujuće čuti naš jezik, a razdaljina Umag – Dubrovnik u tim trenutcima postaje mala i nevažna.
Post je objavljen 22.11.2006. u 19:03 sati.