| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
 Ovaj prekrasni labud je iz neke druge priče, ali je ptica i živi na moru pa je pristao da bude ilustracija priči o svom malenom rođaku. Oni koji čitaju moje tekstove i prate moje dogodovštine vjerojatno se sjećaju posta od 09. kolovoza 2005. pod naslovom Okrutnost ili prirodna selekcija. Doživljaji i situacije ponekad se ponavljaju. Evo nedavnog događaja: Motor je jednolično i uspavljujuće brujao. Brod je lagano klizio režući male valove, a ja sam dremuckao na timunu. Iz polusna trgnulo me lagano škakljanje po desnom koljenu. Lijeno otvorih oči u namjeri da sklonim kraj jakne koji me vjerojatno dotiče zbog ljuljanja broda. Pogled mi u nevjerici ostade prikovan za ptičicu koja je mirno stajala na mom koljenu. Zaustavih dah nastojeći ne učiniti ni najmanji pokret da je ne prestrašim i ne otjeram. Čini mi se da je s istom radoznalošću i interesom i ona mene gledala naginjući glavu malo u stranu. I ona je mene željela malo bolje osmotriti. Ponašala se vrlo sigurno, opušteno, kao da je boravak na mom koljenu nešto najnormalnije. Nije pokazivala strah ni ikakav znak nepovjerenja. Moj napor da ne napravim bilo kakav pokret, da skoro i ne dišem, nju očito nije zabrinjavao. Nonšalantno je napravila par koraka, uputila mi još nekoliko radoznalih pogleda i laganim skokom prešla na pult s instrumentima. Prošetala je po instrumentima. Izgleda da joj nisu bili zanimljivi pa je odlepršala na navigacijski stol koji je zamijenila za toalet. Valjda je htjela na neki način obilježiti svoj boravak u ovom prostoru. Nakon šetnje kabinom, jednostavno je odlepršala kroz prozor, istim putem kojim je vjerojatno i došla. Sletjela je na pramčanu ogradu gdje se zadržala par trenutaka, tek toliko da se pozdravimo, a zatim je odletjela put neba. Nisam se usudio pratiti je dalje pogledom zbog straha i već nekoliko puta ponovljene priče. Velika većina tih nemoćnih, umornih i nezaštićenih ptičica najčešće završi u kljunu nekog proždrljivog galeba. Zažalio sam što nisam imao fotoaparat da posjet ovjekovječim, a onda sam shvatio da bi svaki moj pokret uplašio i potjerao ptičicu i cijeli događaj bi imao sasvim drukčiji tijek. |