| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Mjesecina
- 17:48 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (18) -
Isprintaj -
#
|
Slatka mjesecino nad tresnjama u toploj noci pokloni mojoj dragoj snove o ljubavi Zelim da o meni sanja, da zudi za mnom i da radosna potrci k meni Nece me doseci. Nestat cu u daljini. I jos silnija zudnja ispunit ce njeno srce. Ujutro posle sna pojurit ce k meni da bi me zagrlila, a ja cu po vatri njenih poljubaca znati je li doista o meni sanjala. |
"Ljudi moji je li to moguce"
- 21:12 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (15) -
Isprintaj -
#
|
Mislim da ce moje krstarenje grckim otocima uci u moj osobni Ripley's Believe It Or Not! Vjerovali ili ne, vec sam dozivio dva dogadjaja koji zvuce skoro nevjerojatno. Naravno prvo cu vam prezentirati dogadjaj koji je na mene ostavio veci dojam i veci trag na dusi. Jucer sam igrom sudbine i slucaja susreo dva pilota (Daniele i Stefano) koji lete u maloj privatnoj kompaniji (carteri i panoramski letovi i drugi letovi po ukazanoj potrebi). Lete na dvomotornim klipnim hidro-avionima. Uz moje skromno neznanje engleskog i talijanskog jezika te uz svesrdnu pomoc ruku i nogu (jos imam laganu upalu) na moje iznenadjenje i radost, vrlo smo se dobro uspijevali sporazumjeti. Tema razgovora je bila letenje, letenje i ... shvatili ste LETENJE. Kad su decki shvatili kako nisam vec petnaestak godina uopce sjeo u zrakoplov, nije proslo desetak minuta a vec sam bio vezan za sjediste u zrakoplovu i lagano smo klizili kroz sitne valove prema stazi za polijetanje. Njihovo veselje i raspolozenje, moja radost i ushicenje te lagano stipanje da se uvjerim da ne sanjam, rezultirali su da se uobicajenih pola sata panorame produzilo na skoro sat vremena letenja i lutanja uzduz i poprijeko Krfa. Naravno da sam sve to ovjekovjecio s preko pedesetak slika. Uzi izbor najkvalitetnijih ce vam biti prezentiran po mom povratku. Dusa krscanska nije mogla odoljeti a da ovakav dogadjaj i euforiju ne podjeli s vama. Ovakva euforija je nekako zasjenila drugi dogadjaj od prije tri dana. U malom selu Gouvia (mjesto je stvarno nedodjija ali ima ogromnu marinu) susreo sam svog kolegu pilota iz Zadra s kojim se nisam vidio vec skoro dvadesetak godina. O ovom susretu mozda nekom drugom prilikom jer mi vrijeme curi nevjerojatnom brzinom, a ovdje se internet otvara satima. Boze, kakav sam ja to covjek da letenje stavljam ispred covjeka? Do slijedece prilike sve vas pozdravljam i zelim vam barem upola lijepih i radosnih trenutaka kakvi mene trenutno prate. P.S. ??? unaprijed ti zahvaljujem na doradi i dijakritickoj obradi teksta. Nagrada slijedi. (dijakritičke znake neću srediti, ali sređeno je par stvarčica kao i "jeli (i pili?)" koji je postao "je li" -- op.???) (moram pažljivo s Alkionom da se ne naljuti) |
Alkion se javlja s Krfa!!!
- 19:20 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (21) -
Isprintaj -
#
|
Napokon INTERNET!!!! Vidim, dok me nema društvo se malo opustilo. Nažalost, zasad nema fotki (moram kupiti fotić), a i bolje je da ih nema jer ono što bih prikazao slikama samo bi rastužilo gledatelje. Malo mi šteka ova tipkovnica. Ima znakova koje prepoznajem samo po sjećanju iz fizike. Za danas samo toliko, nadam se da ce biti toga u narednim danima malo više. Cijeli Krf, trenutno sam na njemu, ima samo dva internet kaffea, a od toga jedan najčešće ne radi. P.S. Molim osobu s upitnicima da malo sredi post i prilagodi ga našim slovima i sl. Hvala i za sada pozdrav svima. Kako bi naš dragi Mladen rekao: voli vas sve vaš Alkion. |
Recikliranje (1)
- 21:14 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (11) -
Isprintaj -
#
|
(U opisu mog radnog mjesta stoji: "recikliranje starih postova po vlastitom izboru". Nadam se da će vam se svidjeti moj izbor. Srdačno vas pozdravljam ???. ) Ukusna riba - možda na trpezi Lucrezije Borgije  Kako je noć odmicala nagovještaji promjene vremena postajali su sve češći i sve jasniji. Meteorolozi su najavili umjerenu i jaku buru, ali je ipak puhao maestral. More je bilo mirno do malo valovito, ali se stanje mora iz minute u minutu pojačavalo prema valovitom. Tirada za tiradom se niže, ulov se slaže na krmi broda. Oko tri sata iza ponoći ulov predzadnje tirade istresen je iz mreže na krmu. Nakon kratke pripreme mreže i njenog spuštanja u more, pristupamo prebiranju i sortiranju ulova. Iz kupa na krmi izvlačim ribu koju inače veoma rijetko viđam u našem Jadranu, a skoro nikad među ulovom. Vratio bih je u more, ali, nažalost, nije više bila živa. Odlučujem je ponijeti kući radi slikanja, vaganja, mjerenja duljine. Bio je to kostorog (Balistes Carolinensis), vrlo rijetka riba u našem moru. Činjenica da je uhvaćen ovako visoko u Jadranu (južno od rta Kamenjak) govori da kostorog iz toplijih mora seli na sjever. U literaturi se nailazi na upozorenje da se meso ove ribe ne jede jer može biti otrovno. Iako može doći do trovanja, kostorog nema većeg značenja u epidemiologiji otrovanja ribljim mesom. Ipak u prehrani se ne koristi. Evo što sam pronašao o neobičnom svatu: Riba koja se našla u mojoj mreži pripada porodici Balistida čije vrste nastanjuju vode tropskih mora. Ponekad ih se može sresti i u suptropskim zonama, a nekoliko vrsta uočeno je i u Mediteranu. Odrasli primjerci traže duboke vode i koraljne barijere. Vole se kretati prema otvorenom moru u vodama za koje su karakteristične jake struje. Ponekad se kreću i duž stjenovitih obala . Mladi primjerci više vole plitko priobalje, pjeskovita dna koja ponegdje zamjenjuje kamen s koraljima. Posebno vole široka polja algi. Na tijelu Balistida, koje je spljošteno i romboidne forme, ističe se markantna glava. Dva velika oka smještena su tako visoko da gotovo dodiruju leđne peraje. Ove ribe pokreću jednu očnu jabučicu nezavisno od druge što im omogućava izvrsnu vizualnu kontrolu prostora koji ih okružuje. Usta su im relativno mala, ali s mesnatim usnama i snažnim zubima čiji je ugriz za žrtvu najčešće smrtonosan. Koža Balistida pod rukom je hrapava i tvrda. Zahvaljujući pokretima leđnih i repne peraje Balistide su izvrsni plivači. Najčešće plivaju usamljene. Svoj teritorij odlučno i silovito brane kako od pripadnika drugih vrsta tako i od vlastitih rođaka. Neprijatelje drže na odstojanju izgledom, bodljama, ali i zastrašujućim zvukovima(!). Proizvode ih na razne načine: škrgućući zubima, brzim izdizanjem i spuštanjem bodlje, a mjehurom su u stanju oponašati zvukove ratnih bubnjeva. Hrane se malim rakovima, školjkama, ježincima, ali i sipicama, spužvama, algama i planktonima. Balistide polažu jaja u rupe koje naprave u pijesku. Ženka zvucima (pjesmom) priziva mužjaka i upozorava ga da je završila s pripremom mjesta za polaganje jaja u pijesku te da je spremna za parenje. Ljubomorno čuvaju jaja napadajući sve što im se približi pa i čovjeka. (Ponuđene kategorije imaju čitav niz manjkavosti. Spada li ovo u gastronomiju? U seks sigurno ne spada! op???) |
Ode Alkion (al" ja imam ključ)
- 19:08 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (18) -
Isprintaj -
#
 Dragi Alkionovi prijatelji, Vidim da nekima autor ovog bloga toliko nedostaje da su spremni povući ekstremne poteze; naučiti kuvati paštašutu ili naći dobrog kuvara ne bi li vonj slasnog jela privukao našeg Alkiona u prostore blogosfere. Nažalost, to neće poći za rukom ni najboljem kuvaru najmanje slijedeća dva mjeseca. Našeg morskog vuka, ili pticu alkiona, pozvali na krstarenje toplim morima što oplakuju obale Grčke. Nije dvaput promislio (ma nije ni jednom) i već je naslonjen na ogradu velikog broda gledao zapjenjenu brazdu koju je ovaj ostavljao u moru na putu iz Venecije prema Krfu. Eto, tako vam je to s Alkionom. Nije vam stigao ni pozdrav napisati pa je opunomoćio mene da vas u njegovo ime pozdravim i zaželim vam ugodno i veselo ljeto. Saznam li nekim tajnim kanalima kako se Alkion provodi na na jahti u grčkim vodama, povremeno ću vas o tome izvijestiti. Dotad, u njegovo, a i u moje osobno ime, srdačno vas pozdravljam! |
Misli zidom zaklonjene
- 18:41 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (24) -
Isprintaj -
#
|
Na prvi pogled njen život bio je idealan. Dobar uspjeh i završene škole, stabilan brak, dosadašnji poslovi obavljeni vrhunskom kvalitetom i rezultatima. Zašto onda u svojim mislima nije bila zadovoljna? Što je to što kvari sliku? Što je to što njenom životu ne daje pravu i željenu vrijednost? Znala je često sebe uhvatiti u mislima nezadovoljstva, neke neizrečene i neobjašnjive tuge, neke praznine. Vrlo rano je počela osjećati nedostatak tog nečeg neobjašnjivog i nedokučivog, a činilo joj se da je tu na dohvat ruke. Trebalo je samo dovoljno ispružiti ruke. U početku je pokušavala razgovorom s prijateljima razjasniti o čemu se zapravo radi, muče li isti problemi i druge. Iznenadili su je odgovori. Ne filozofiraj. Ne dramatiziraj. Ti i problemi? Ti svakako nemaš razloga biti tužna, nostalgična, a ponajmanje nesretna. Zar u tvom životu nije sve idealno? Ti si primjer uspjeha i svih željenih ostvarenja. Nakon takvih razgovora, činilo joj se da se stanje samo pogoršavalo, a pitanja bez odgovora umnožavala su se. Shvatila je, napokon, bolje je ne postavljati ta pitanja. Odgovori nisu bili vrijedni truda. Naučila je oko sebe postavljati nevidljivi, ali neprobojni zid o kojeg su se sve njene misli odbijale. Zid koji nije dozvoljavao mislima da budu izrečene. Zid koji je njene misli poput eha vraćao na polazište. Sada su njena neizrečena pitanja bila samo tihi razgovori s njom samom. Sada su to njeni trenutci lagane zanesenosti njome, koje, poput pravog profesionalca, više nikome ne pokazuje. Sada su to skrivene bore života, a njeno lice je već odavna samo maska zadovoljstva, spokoja i mira. A ruke? Ruke, ponekad bez uspjeha, nastoji zaustaviti u drhtavim pokušajima rušenja tog nevidljivog zida. Dobro je da pije kavu i da šalica u ruci skriva prave namjere. |