| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Ovo dole s komentarima nisam shvatio. Trebati ce mi malo vremena, ipak sam ja na odmoru. A dok to ne shvatim evo malo skribopisanja da me ne zaboravite: Ja volim more i pucinu, i plamen vatre u kaminu. Volim cvijece, ptice, volim sekino nasmijano lice. Ja volim nebo sto se plavi i jutarnju rosu na zelenoj travi. Volim zito sto poljima klasa i oblacak kad nebom bjelasa. Volim livade u cvijetu... Priznajem vam: ja volim sve na ovom svijetu. |
|
Evo me! Malo da provjetrim, obrišem prašinu, zalijem cvijeće. Dugo nisam. Bojim se da će biti slab honorar. Kad sam već ovdje, da objavim ponovno jedan od Alkionovih starih postova. Osvježimo malo sjećanje dok čekamo da se on vrati i donese hrpu novih fotografija i zabilježenih razmišljanja. Pozdravljam vas Igra ili …  Sjedim ispred kormila broda dok mi pogled luta prema horizontu a um se zabavlja brojanjem bijelih kresta na valovima. Puše bura i već par puta dolazim u iskušenje da prekinem s radom i vratim se u luku. Brod se previše opire valovima i buri. I on je izgleda nezadovoljan uvjetima rada. Razigrane misli i lutajući pogled zastaju na jatu galebova ispred broda. Zatečen sam količinom pažnje i zanimanja koju odjednom posvećujem velikim bijelim pticama. Toliko puta sam ih promatrao da su mi postali svakodnevica i skoro nezanimljivi. Počinjem tražiti razloge tog naglog interesa. Uočavam da njihov let i ponašanje nisu uobičajeni. Kao da istovremeno plešu čudni ples i vode neki zračnu borbu. Ali, i to sam vrlo često viđao kada počne bjesomučna i beskrupulozna borba i otimanje za svaki zalogaj hrane. Za razliku od današnjeg leta, borba za hranu počinje već od momenta uočavanja dobrog zalogaja. Danas taj ples ima neku čudnu pravilnost i kao da se ponavlja po unaprijed određenom scenariju. Dok cijelo jato od dvadesetak galebova lebdi u zraku jedan se izdvaja, strmoglavo obrušava u vodu, hvata kljunom i podiže u zrak meni još nejasno vidljivi predmet. U trenutku dostizanja visine od desetak metara ostali iz jata poput stršljenova kreću na njega i napadaju ga dok ne ispusti taj predmet u vodu. Kad predmet dodirne vodu, priča se ponavlja.  Brod je doplovio na desetak metara od jata i ja uspijevam uočiti da je predmet jarko crvene boje i da izgleda poput loptice promjera par centimetara. Vjerojatno šur (plutača) gornjeg konopa mreže listarice. Smiješno, ali nekako mi je odmah došla pomisao: ovo je škola, ovi galebovi uvježbavaju kako pobijediti u svakodnevnoj borbi za preživljavanje. Vjerovali ili ne, počeo sam pogledom tražiti profesora. Ili ga nije bilo ili ga ja nisam znao prepoznati. Kako je igra počela, tako je naglo i završila. Jato je sletjelo na nemirne valove i nezainteresirano nastavilo plutati. Odjednom su nalikovali djeci koja su se zasićena igre, onako umorna, bacila na travu radi predaha. Bura i dalje pojačava. Izgleda da i ova moja igra mora za danas završiti. Oblačim se i idem na krmu pripremiti sve potrebno za dizanje mreže dok još nije kasno. |
|
Nakon nekoliko dobrih dana traganja, napokon internet caffe koji radi i ima ispravne kompice. Samo kratko javljanje i pozdrav svim dragim blogerima, jer, zamislite vrijeme zadrzavanja na kompu je ograniceno na pola sata. Razumio bih jos da je guzva i da se ceka i redu, ali na vidiku ni jedne zainteresirane duse i ja jedini kuckam nesto. Ostali kompici su, pogadjate, slobodni. Fotografija vec ima preko jednog giga, osobni dnevnik skoro pun, a utisaka da ih se ne moze izmjeriti. Curi mi vrijeme nezadrzivo... Pozdrav svima i nadam se skorom pisanju. Ili, da citiram naseg dragog Mladena: Voli vas i pozdravlja sve odreda vas Alkion. |