| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
 Pomislio sam sinoć na dragu blogericu Uspomenu i na njen post o pretakanju misli u riječi. Ne znam zašto, ali nametnulo mi se jedno čudno pitanje: je li riječ opredmećena misao? Prva misao koja mi je pala na pamet: Velebit. Naša prekrasna planina, gorostas koji fascinira gledan i sa zemlje i iz zraka. Moja misao o Velebitu ima neograničen broj slika, boja, mirisa, zvukova, bilja, staza za pješačenje, susreta s medvjedom, skokova preplašenih srna. U mislima vidim Stap koji vertikalno strši u nebo, snijegom prekriveni Vaganjac, sokola koji lebdi u zraku tražeći plijen na koji se gotovo samoubilački obrušava… Kako sada nekom sugovorniku tu moju misao izreći samo tom jednom riječju, a da mu sve to prenesem, a da sve to i on osjeti i vidi u svojim mislima? Ili riječ ruža? Zamislio sam na trenutak ružu. Pa to je čitav vatromet boja, oblika, mirisa, veličina… I ono najteže u svemu: misli nevjerojatnom brzinom redaju ruže, njihove oblike i boje, mirise, latice, a ni jedna nije kao prethodna, ni jednu ne mogu izdvojiti kao predstavnika, kao primjerak koji sve objašnjava, kao ružu "universale"… Kako sugovorniku reći ruža, a da i on osjeti sve moje ruže? Ili: kad mi netko kaže LJUBAV. Ima li i on u mislima isti onaj treperavo-vibrirajući osjećaj u duši, poželi li i on u tom trenutku duboki pogled voljene osobe, vidi li i on onaj dobro znani pokret sklanjanja kose s čela, čuje li i on poznato disanje pored svog ramena, osjeća li i on trenutak prije svađe oko banalnosti, nada li se brzom susretu i iščekuje li ga kao da je prvi…? Nismo li mi čudni? Toliko bogatstvo misli u samo jednom djeliću vremena, a tako malo vremena da se te misli pretoče u riječi. Toliko bogatstvo misli, a tako malo riječi koje ih stvarno opredmećuju. A kažu kako je svemir bezgraničan? Što reći za misli? I za ovo malo duše? |