ponedjeljak, 28.05.2007.
NOVO ŠKOLSKO PRAVILO
''Požuri se, Lexy! Kasniš!'', rekoh sebi.
Vukla sam se kroz hodnik, psujući Saši Ličini i Lujizi sve po spisku. Moja draga prijateljica je vjerojatno bila zaokupljena razmišljanjem o Tomu, pa me je zaboravila ujutru probuditi. A zbog jučerašnjeg sata metloboja, imala sam takvu upalu mišića da sam jedva stajala na nogama. Da stvar bude gora, prvi sat smo imali Napitke, a svi znamo kakva je Gligorićka kad joj netko zakasni...
Na nekoliko koraka ispred učionice, sve knjige su mi poispadale iz ruku jer sam se saplela o svoju pelerinu. Ne pitajte kako mi je to uspjelo...
''K vragu!'', uzviknuh, kleknuvši da ih pokupim.
''Lex, dopusti da ti pomognem'', začula sam glas iza svojih leđa. Okrenula sam se i ugledala Matta Harrisona, Luciusovog najboljeg prijatelja.
Kleknuo je na pod, skupio sve knjige i pružio mi ih. Kad sam ih uzimala, ruke su nam se dodirnule. Osjetila sam čudno zujanje u glavi. Prije sam bila jako zaljubljena u Matta, ali sam bila uvjerena da me je to prošlo i da sam sada zaljubljena u Luciusa... Zar zbilja? Hmmm...
''Hvala ti'', rekoh, trudeći se da zvučim kao da sam normalna (što nisam).
''U svako doba'', odgovorio je on. ''Pretpostavljam da sad imaš Napitke.''
Uzdahnula sam. ''Ne spominji, molim te. Što ti imaš?''
''Trebali smo imati sat Drevnih runa, ali nastavnica je morala nekamo otići, tako da smo slobodni'', reče Matt i nasmiješi se.
''Hej, to je sjajno!'', vrisnula sam. ''Jedan sat manje!''
Mrvica zdravog razuma mi je govorila da odem na sat Napitaka, jer inače mogu napisati oporuku.
''Pa, bolje da idem'', rekoh mu. ''Gligorićka će mi zavrnuti vrat. Bok!''
''Bok! Vidjet ćemo se večeras'', odvratio je.
Što misli pod tim ''vidjet ćemo se večeras''?, zapitala sam se, otvorivši vrata kabineta za napitke. Tamo me je dočekalo suočavanje sa vragom (Gligorićkinim namrgođenim licem) lično...
''Oprostite što kasnim, preminuo mi je hrčak'', rekoh joj, bacivši se u stolicu pored Lujize.
''Molim?'', zinu Gligorićka, ispustivši epruvetu sa slinom žabe krastače.
''Bacio se sa zgrade'', uvjeravala sam ju, dok su se svi oko mene valjali od smijeha, a i od smrada prouzročenog oksidacijom tekućine iz spomenute epruvete. Izgleda da sam prilično talentirana da zabavljam ljude, tj. nerviram nastavike.
Gligorićka je odmahnula glavom i zagnjurila lice u dlanove. ''Sunce ga ne ubilo, gospođice Slytherin, zašto ste uopće došli?'', kukala je.
Ignorirala sam ju i okrenula se Lujizi. ''Tebe ću srediti kasnije!'', rekoh joj.
''Sorry, Lex... '', šapnula je Lujiza, nabacivši svoj najslađi osmijeh.
''Ne pali ti to kod mene.''
Tog dana, satovi su ranije završili. Nisam znala točan razlog za to, ali mi je svejedno bilo drago. Ipak, poslije mi je Melody rekla da je naša poštovana ravnateljica naredila da se svi okupimo u Blagovaonici, pa mi se raspoloženje pokvarilo.
''Misliš da će nam reći istinu?'', upitala me je Lujiza, dok smo čekale da se slon u haljini (Monstrum) pojavi i održi svoj svjetski čuveni govor.
Napravila sam grimasu. ''Koju istinu?''
''Pa znaš... vezano za Alaseu'', podsjeti me ona.
''Ah, to... Pa, ne vjerujem'', rekoh. ''Vjerojatno će nas samo smarati''
Nisam pogodila, a nije ni Lujiza. Nekoliko sekundi kasnije, Monstrum se pojavi i sjede za profesorski stol. Opet je izgledala kao puding na dvije noge, ali sad je bilo nešto čudno na njoj... Nešto neobično. Na licu su joj se očitovali strah i zabrinutost. A ne bijes.
''Možda joj je ponestalo klope'', šapnu mi moja prijateljica Gabrielle Breath.
Nasmijala sam se. ''Vjerojatno.''
No, Monstrum je nervozno pljesnula rukama. ''Dosta! Ovo je veoma važno, tako da neću okolišati. Odlučila sam dodati još jedno već postojećim školskim pravilima koja ionako kršite'', reče ona, gledajući ravno u mene.
Lujiza i ja se pogledasmo. Džinovskih mu papuča Godrica Gryffindora, što smo sad napravile? Nije valjda saznala da smo joj mi podmetnule super-ljepilo na stolicu? Ili je čula za incident na satu Preobrazbe, kad sam isprobala sve uroke na Arsi?
''Super'', reče Gabrielle. ''Sad će nam zabraniti da dišemo.''
''Ili da jedemo!'', prepala sam se.
''Da li možeš misliti o bilo čemu drugom osim o hrani?'', upita Lujiza šapatom.
''Ne'', odgovorih.
Gligorićka nas je ošinula pogledom dok smo se vrpoljile
Međutim, Monstrum nastavi. ''Od danas je učenicima najstrože zabranjeno da se približavaju jezeru. Majstor Marko će večeras postaviti ogradu oko njega. I, upozoravam vas, ako samo čujem da se netko pokuša provući...'', zaprijetila je.
Pogledala sam u svoje prijatelje. Čuđenje i nevjerica su bili sve što sam uspjela pročitati iz njihovih lica. Bila sam podjednako šokirana. Monstrumovih mu ogromnih gaća, zašto ne bismo smjeli prići jezeru?
''Ja sad ništa ne razumijem'', rekoh Dante.
''Ni ja'', odvrati ona, odmahnuvši glavom. ''Zašto joj sad, k vragu, smeta jezero?''
Nisam znala što bih joj odgovorila. Nešto mi je govorilo da je ovo povezano s ubojstom koje se desilo u Hogwartsu. Imala sam čudan osjećaj...
No, i da je, kakve to veze ima sa mnom? Ništa nisam vidjela. Ništa nisam čula. Za mene je, kao i za sve ostale učenike, Alasea poginula nesretnim slučajem. Trudila sam se da ubijedim samu sebe u to, ali mi je bilo sve teže... Slike u mojoj glavi su se iznova i iznova vraćale. Kad god bih sklopila oči, njezino mrtvo tijelo bi ležalo preda mnom. Trudila sam se pobjeći, trudila sam se zaboraviti... Ali bez uspjeha.
''Lex, idemo vidjeti kakvu će ogradu napraviti majstor Marko'', iz razmišljanja me je dozvao Alexisin glas.
Nas dvije smo, zajedno sa ostatkom ekipe, izišle iz dvorca. Nedaleko od bistrog jezera, stajao je majstor Marko, najsmotanija osoba u povijesti smotanizma.
''Hej, majstore!'', pozva ga Peter.
''A, to ste vi!'', nasmija se on. Napravio je tako smiješnu ogradu, koja se svaki čas spremala da padne. To bi kao trebalo da nas spriječi da se približavamo jezeru.
Kad je ukucavao posljednji ekser, majstor Marko reče:''Da, ovo će ove male lupeže zadržati podalje od jezera!'' i onda se čitava ograda sruši...
''A možda i neće'', reče Lujiza.
Svi smo prasnuli u smijeh, dok je majstor Marko bjesnio i šutirao svoju kapu po travi.
subota, 19.05.2007.
PITANJE BEZ ODGOVORA
''Što se dogodilo?'', začula sam Gligorićkin šapat iz tame.
Nisam ništa mogla vidjeti, ali su se strah i napetost u zraku mogli gotovo sjeći nožem. Svi smo čuli ravnateljičin vrisak sa hodnika, no nitko se nije usudio provjeriti što se dešava.
''Gospođice Simpson!'', uzviknu profesorica Maja Radulović. ''Da li ste dobro?''
Nije bilo odgovora. Samo užasna tišina...
''Lumos'', prošaputala sam. Uz pomoć svjetla na svom štapiću, uspjela sam vidjeti profesoricu Gligorić, profesora Kozomoru i profesoricu Danu Božić kako se ustaju od stola. Kozomora je kao zaštitu ponio jednu biljku mesožderku, a Dana se preobrazila u prase. Gligorićka je išla ispred njih, s podignutim štapićem u ruci.
''Idemo za njima'', reče Lujiza, povukavši me za pelerinu.
''Nema šanse'', rekoh. ''Ti očigledno želiš da izgubiš tu glavu koju ti je Bog greškom nasadio među ramena.''
No, čim su profesori izišli kroz vrata Blagovaonice, Tom, Peter, Lujiza i ja smo krenuli da vidimo što se dešava. Da li je to bio predosjećaj ili radoznalost? Ne znam...
Bilo je jako teško kretati se kroz mrak, a k tome sam se svaki čas saplitala o Petera koji je, inače, visok nekih pola metra. Gligorićka, Dana i Kozomora su išli tek nekoliko koraka ispred nas, ali su bili isuviše uznemireni da bi nas primijetili.
Negdje na sredini hodnika, susreli smo se sa Monstrumom.
''Greta, što se dešava?'', upita Dana, preobrazivši se natrag u svoj pravi lik.
''P-pođite za mnom'', prošaputa Monstrum. Izgledala je zaprepašteno, šokirano i uplašeno, sve u isto vrijeme.
Profesori krenuše dalje niz hodnik, a nas četvoro smo se polako vukli za njima. Kroz otvorene prozore nas je obasjavala svjetlost punog mjeseca. Neki glas razuma u glavi mi je govorio da stanem. Da se vratim. Da ne želim to vidjeti... Ali nisam se obazirala.
Jer sve je bilo u redu... bar dok Kozomora nije uzviknuo:''Svetog mu glamočkog krompira, što je ovo?!''
''Sunce ga ne grijalo!'', uzviknu Gligorićka, sakrivši lice u šake.
Tek tad sam osjetila onu prokletu radoznalost zbog koje stalno upadam u nevolje. Morala sam prići bliže... Morala sam vidjeti što se desilo...
A kad sam to napravila, umalo sam vrisnula. Na popločanom podu, u lokvi krvi, ležalo je jedno tijelo... Jedna djevojka. Ležala je potrbuške, a u leđa joj je bio zabijen okrvavljeni kuhinjski nož. Užasan prizor... gotovo kao i kad sam vidjela Andreinu u dvodijelnom kupaćem kostimu.
''Što... tko... kako...'', promrmlja Peter, naslonivši se na zid.
''Idemo odavde'', reče Tom. ''Idemo.''
Vratili smo se natrag u Blagovaonicu, ali nismo zaboravili ono što smo vidjeli... Jednostavno, taj prizor je bilo nemoguće izbrisati iz glave.
Iste večeri, Monstrum je objavila da je ta učenica, Alasea Stevens, poginula zbog pada niz stepenice. I još je imala obraza reći da sumnja da sam ja namazala stepenice nekom tekućinom! Nitko se nije previše zabrinuo, osim nas koji smo znali istinu...
Zašto su profesori lagali? Znaju li što se uopće dogodilo? Znaju li tko je ubio tu djevojku? Bilo je toliko pitanja, no nisam sigurna želim li doznati odgovore...
No, možda nam se samo učinilo da smo vidjeli nož. Možda je to bilo nešto drugo... Možda je Alasea stvarno pala.
A možda je ovo bio početak naših nevolja...
Kako je vrijeme prolazilo, počela sam polako zaboravljati na taj događaj. Željela sam vjerovati da je to bila samo nesreća. I djelimično sam uspjela...
Prošlo je bezmalo tjedan dana, a ništa se nije dogodilo. Profesori su se ponašali sasvim normalno, odnosno, nastavili su nas smarati sa preobrazbom, napitcima, biljkama, metlobojem i kaznama. Naročito kaznama. Drugim riječima, sve se vratilo u normalu...
''Ubit ću se!'', uzviknula je Melody, zalupivši vratima ženske svlačionice.
Zakopčala sam svoju metlobojsku pelerinu. ''Što je bilo, Mel?''
''Kako što je bilo? Imamo sat metloboja!'', zakuka ona i svali se na klupicu.
''A to je dovoljno da nam upropasti cijeli dan'', dodade Alexis, vežući pertle na svojim starkama. Toliko ih je zategla da sam mislila da će popucati. To je vjerojatno od stresa, koji je prouzrokovan načinom predavanja Saše Ličine. On je naš novi nastavnik metloboja. Po njegovom mišljenju, ne smijemo ni primirisati (a kamoli koristiti) metle dok ne savladamo gimnastiku.
''Hajde, stani u vrstu!'', uzviknuo je, čim smo izašli na teren.
Poredali smo se po visini. Dok je on vršio inspekciju opreme, začuo se vrisak:''Alexandra Salazara Slytherin, štetočino jedna!''
Zvučalo je kao Kozomora, ali ga nigdje nisam mogla vidjeti. Naposlijetku sam podigla glavu i ugledala ga na prozoru. Urlao je i mahao pesnicom.
''Što????'', uzviknuh.
''Miči papke s mog cvijeća!'', proderao se.
Ooops... Tek tad sam primijetila da stojim na parceli svježe zasađenih orhideja. Pošto nisam željela umrijeti ovako mlada, sklonila sam se.
''Sad se ispričaj što si mogla uništiti cvijeće!'', doviknu Kozomora.
Okrenula sam se ka orhidejama i zaderala se iz sveg glasa:''Cvijeće, ispričavam se što sam te mogla uništiti!!!''
''Odustajem!'', reče on i njegova polućelava glava nestade iza zastora. Mogla bih se zakleti da je i opsovao.
''Lexy, ti si legenda!'', reče Lucius, spustivši mi ruku na rame.
Nasmiješila sam se. Srce mi je počelo udarati kao ludo. Dovraga, zašto se uvijek pretvorim u želatin kad mi se obrati?!
Lexy zove mozak, Lexy zove mozak! Moram reći nešto normalno, moram sklopiti rečenicu... A to neće biti ''Volim te, volim te!'' ili ''Hmmmm.'' Ne želim da Lucius vidi da sam neopjevani kreten.
''Hvala ti, Luciuse'', rekoh. Vrlo dobro, čak sam i ime pogodila!
Ličina pljesnu rukama. ''Dosta! Vrijeme je za zagrijavanje! 'Ajmo trčećim korakom!''
Po prvi put u životu, bilo mi je drago što ću pola sata izigravati majmuna i trčati po terenu za metloboj.
subota, 12.05.2007.
HE WAS A BOY, SHE WAS GIRL... CAN I MAKE IT ANYMORE OBVIOUS?
''Zar ste stvarno tolike budale?!'', uzviknuo je profesor Branko Kozomora.
Stajali smo u stakleniku i bezuspješno pokušavali zasaditi biljke mesožderke, dok si je Kozomora od nemoći čupao i ono malo kose što ima. Ponekad se zbilja zapitam da li više mrzim njega ili Travarstvo.
''Jesmo'', reče Tom ubjedljivo. Ta rečenica je izazvala smijeh svih Slytherina, dok su Gryffindori nastojali da ostanu ozbiljni.
''Oduzimam 20 bodova Slytherinu zbog mudrovanja gospodina Riddlea'', prosikta Kozomora, prostrijelivši ga pogledom.
''Nije on kriv!'', uzviknu Lujiza. ''Samo je odgovorio na vaše pitanje i...''
''Braniš svog dečka, je li, Brownice?'', nakezila se Katie Bell.
''Nije mi dečko!'', vrisnu Lujiza. Dohvatila je grumen zemlje i bacila ga Katie u lice.
Ovo je bilo prilično smiješno, jer svi znaju koliko su Tom i Lujiza zaljubljeni jedno u drugo. Samo što su oni previše ponosni da to priznaju.
''Današnja djeca'', promrmlja Kozomora. ''Vjerovali ili ne vjerovali, u mom rodnom Glamoču, omladina je bila kulturnija i vaspitanija...''
Oh, ne, pomislih. Evo ga opet. Sad će pričati o berbi krompira u Glamoču, a zatim će nam po stoti put prepričati kako je njegov ludi tetak ugazio u živi pijesak, da bi na kraju došao do priča o II svjetskom ratu.
Na sreću, svemu jednom dođe kraj, pa tako i satu Travarstva. Tom, Lujiza, Melody, Alexis i ja smo bukvalno istrčali iz učionice kad je zazvonilo.
''Hvala ti, Bože!'', uzviknu Melody. ''Čim dođemo u London, zapalit ću ti svijeću i to onu od tri dolara!''
Nastavili smo hodati prema učionici Preobrazbe. Bio je to neobično lijep dan. Tople zrake sunca su nas obasjale kroz otvorene prozore, kao da na taj način ispraćaju i posljednje ostatke ljeta. Bila sam tako dobro raspoložena da sam bacila samo dva uroka na Narcissu.
''Još samo jedan sat i slobodni smo'', reče Alexis zadovoljno.
''Jedva čekam večeru. Umirem od gladi'', zakukala sam.
Melody uzdahnu. ''Lexy, zaboga, koliko ti imaš obroka na dan?''
''Dvadeset i četiri'', odgovori Tom umjesto mene.
''Dvadeset sedam'', ispravih ga.
''I to joj još uvijek nije dosta'', dopuni me Lujiza.
Nakezila sam joj se i rekla:''Ti i Tom si odlično pašete.''
Njih su se dvoje samo pogledali i pocrvenjeli, a zatim u isti glas uzviknuli:''Nije istina!!!''
Narednih pedeset minuta smo proveli slušajući profesoricu Danu Božić kako krešti o preobrazbi mačke u kokoš. Rekla sam joj da je to neizvodljivo jer bi onda ta mačka pojela samu sebe, ali mi je Dana rekla da ''umuknem'', pa sam nastavila crtati karikature nastavnika po klupi. Sudeći po tome koliko mi je puta u životu rečeno da ''umuknem'', možda nisam ni trebala učiti da pričam.
Ali, opet, da nije mene i mog jezika, tko bi zavitlavao Gligorićku?
''Oh, profesorice...'', rekoh joj, dok smo ulazili u Blagovaonicu. ''Moram reći da imate izvrsnu frizuru.''
Mrko je pogledala u nas. ''Pijandure! Krvopije!''
''Nismo...'', započe Dante.
''M'rš unutra!'', uzviknu Gligorićka i gurnu nas kroz vrata.
Dok smo prilazili našem stolu, bacila sam pogled na stol Ravenclawa. Sarah i Michael su se, kao i obično, svađali.
''Ja sam stariji, ima da me slušaš, idiote!'', uzviknuo je Michael.
''Da, stariji si osamnaest minuta, kretenu!'', odvrati Sarah.
Promatrala bih ja njihovu svađu još neko vrijeme, ali sam bila jako gladna, pa sam navalila na sendviče. ''Diši malo'', reče mi Flor. ''Nemoj opet dobiti probavne smetnje.''
Gađala sam ju koricom kruha, ali sam promašila i pogodila Luciusa u glavu.
''Lujiza, reci da me ne gleda!'', rekoh, spustivši glavu.
''Ma ne...'', poče Lujiza, a zatim joj se izraz lica naglo promijeni.''Oh, gleda on itekako!'
Podigla sam pogled i pokušala mu se nasmiješiti. ''Sorry...'', rekoh.
''Nema frke'', nasmiješio se i namignuo mi.
Zaustio je da mi još nešto kaže, ali ga je Narcissa povukla k sebi. Prevrnula sam očima i vratila se sendvičima.
''Mrzim Narcissu gotovo koliko i Andreinu'', promrmljala sam.
''Nemoguće'', reče Alexis.
Baš u tom trenutku, osjetila sam miris Dolce & Gabanna parfema iza svojih leđa. Okrenula sam glavu i ugledala Andreinu. ''Bok, sister!'', nasmijala sam se.
''Ima da te sad ubijem, pacove mali!'', dreknula je i položila mi ruke na vrat, počevši da me davi.
Razmišljala sam kako izvučem živu glavu iz ove situacije, kad se Monstrum prodera:''Gospođice Andreina Slytherin, sjedajte za stol i pokušajte se ponašati normalno!'' Andreina me je samo mrko pogledala, a zatim se okrenula i sjela za stol pored Arse i Keire.
''Dobro je'', uzdahnu Tom. ''Ovaj put me ta neman nije spopala.''
Iskreno, i mene je to začudilo. Moja sestra inače koristi svaki mogući trenutak da dosađuje Tomu. To je ono što ona zove zavođenje, ali mislim da se niti jedan normalan dečko ne bi zaljubio u nju. A pogotovo ne jadni Tom, koji bježi od nje kao vrag od tamjana.
''Čini se da je čokoladni sok odradio svoje'', šapnula mi je Lujiza.
Taman kad sam htjela da prasnem u smijeh kao umobolnik, desilo se nešto čudno. Osjetila sam jak nalet hladnog vjetra. Već u idućem trenu, cijela Blagovaonica je bila u mraku. Tama nas je potpuno progutala.
Monstrum upali svjetlo na štapiću i zalaja:''Alexandra Salazara Slytherin, zašto imam osjećaj da je ovo opet vaše maslo?!''
Ovo bi bio prvi put da dobijem kaznu zbog nečega što nisam napravila. Zato rekoh:''Ne, ravnateljice, ovaj put nisam ja!''
Čula sam ju kako lupa šakama o stol. ''Gospođice, sad idem u hodnik provjeriti što se desilo. Ako ste vi i ono dvoje mudrova opet premazali stube sa maslinovim uljem, bolje da se čuvate!''
''Ali ravnateljice, prošli put smo to napravili iz najbolje namjere'', reče Tom.
''Tako je'', složi se Lujiza. ''Prošle ste se godine malo ugojili...''
''I mi smo pomislili da bi vam rekreacija na stubama dobro došla'', završila sam, trudeći se da zaustavim napadaj smijeha.
Monstrum gunđajući iziđe iz Blagovaonice. No, nekoliko sekundi kasnije, hodnikom se prolomio njezin užasnuti vrisak...
Nastavit će se...
subota, 05.05.2007.
OPERACIJA ''PIJANDURE''
''Lepire!'', uzviknula sam, potrčavši kroz hodnik. ''Budalo, čekaj me!'''
Zadihano sam dotrčala do njega i lupila ga po leđima. ''Hej!''
''Lexy?'', promrmljao je, začkiljivši. Izgledao je kao da se još nije probudio, što vjerojatno i nije. Njega niti kreštanje profesorice Dane Božić ne može probuditi, a kako bi onda tek mogla njegova iritantna budilica (koja je, usput, toliko glasna da sam ju i ja čula)?
''Jel' ti ne čuješ da te zovem? Uzalud trošim grlo!'', uzviknula sam.
Protrljao je oči i glasno zijevnuo.''Jel sad idemo na sat Preobrazbe?'', upitao je.
''Ne, idiote'', odgovorih. ''Idemo na doručak.''
''Ah, da'', reče Lepir, a zatim sa smiješkom dodade:''Znao sam to.''
''Lexy! Nevene!'', začula sam Lujizino dozivanje s kraja hodnika.
Zastali smo. Lujiza nam je pritrčala i rekla:''Ufff... crkla sam.''
Ne čudi me što se umorila. Inače, njezina jedina fizička aktivnost se sastoji u podizanju čipsa iz kesice i stavljanju istog u usta.
Sve troje smo otišli na doručak. Za divno čudo, nismo kasnili.
''Bok!'', uzviknula sam i sjela za stol do Melody.
''Bok'', odvratila je ona, sipajući si sok u čašu.
Alexis joj je uzela sok iz ruke i pomirisala ga. ''Ovo je neka nova vrsta, je li?'', upitala je zainteresirano.
''Da. Sa ukusom čokolade'', odgovorio je Tom.
''Moramo to probati'', rekla sam, uzevši sok od Alexis.
Flor reče:''Bolje vam je da ne pijete to. Čula sam da izaziva probavne smetnje.''
''Ma daj, molim te...'', reče joj Dante, otipivši gutljaj. ''Odličan je.''
''Nemojte poslije reći da vas nisam upozorila!'', reče Flor i baci se na proždiranje peciva sa višnjom zajedno sa Thanyom i Soniom. Ako itko bude imao probavne smetnje, to će biti njih tri.
Lujiza, Tom, Dante, Lepir i ja smo navalili na čokoladni sok kao da smo proveli sto godina u pustinji.
Kad smo krenuli na sat Napitaka, susreli smo moju najljuću suparnicu, Narcissu Malfoy na hodniku. Mrzim tu curu! Ona je najumišljenija, najodvratnija i najgluplja osoba koja hoda Zemljom. Mrzim ju! Pogotovo zato što hoda sa Luciusom Malfoyem, koji se meni jako sviđa...
''Locomotor Mortis!'', uzviknula sam, uperivši štapić k njoj. Narcissine su se noge sputale i ona je pala na pod. Ali tu nije bio kraj.
''Levicorpus!'', Lujiza je iskoristila čaroliju vješanja na njoj. Zatim ju je Tom spustio uz pomoć čarolije Liberacorpus. Zatim ju je Lujiza opet podigla, i tako su se zabavljali nekih desetak minuta, dok je Narcissa vrištala.
Na kraju smo ju ostavili da visi i otišli na sat Napitaka. Sve je bilo u redu, dok nisam osjetila užasnu bol u predjelu trbuha.
''Profesorice, smijem li na zahod?'', upitala sam.
''Idi'', odgovorila je Gligorićka, te sam otrčala do ženskog WC-a brzinom munje.
Nisam se željela odmah vraćati na sat, pa sam krenula zaobilaznim putem. Razgledala sam portrete na zidovima, a onda sam naletjela na Dante.
''Bok. Kamo ćeš?'', upitah ju.
''Miči mi se s puta, moram na zahod!'', zavrištala je.
Čim sam ušla u učionicu Napitaka, Lujiza je upitala:''Mogu li sad ja na zahod?''
Gligorićka odmahnu glavom. ''Idi. Šta vam je svima?'',
Nekoliko minuta kasnije, Tom je upitao:''Smijem li na zahod?
''Idi još ti, i više da mi nitko nije tražio!'', uzviknula je ona i nastavila da mućka napitke.
Ipak, na kraju je pustila čak i Lepira. Čim se vratio natrag na sat, ugasio je svjetlo. Pretpostavljam da se još nije razbudio kako treba, pa mu je jaka svjetlost smetala.
Ali, Gligorićka je potpuno pošizila!
''Na čemu ste vi?!'', zaurlala je. ''Što vi uzimate u tom WC-u?! Dajem glavu da ste nešto pili! Otkud vam alkohol?!''
''Nismo, samo imamo probavne smetnje'', rekla je Lujiza.
Okrenula sam glavu i ugledala Flor, Thanyuju i Soniu kako urlaju od smijeha.
''Silencio!'', šapnula je Alexis. Bar smo njih ušutkale, kad već nismo mogle Gligorićku. Sva sreća da je uskoro došao kraj sata.
Iste večeri, u kratkoj pauzi između dva boravka na zahodu, Dante je rekla:''Znam da neću jesti čokoladu niti piti čokoladni sok dok sam živa.''
''Ni ja'', rekao je Tom , držeći se za trbuh. ''Fuj, muka mi je.''
''Točno znam što ćemo sa tim sokom'', reče Lujiza.
''Spaliti ga na lomači?'', upita Lepir.
''Ne, idiote'', odmahnula je rukom. ''Lexy, dođi da ti šapnem...''
Sljedećeg jutra, prišle sam Andreini i njezinim debilnim ortakinjama, Arsi i Keiri. Sjedile su na klupici i prelistavale modne magazine.
''Pogledajte ovo'', reče im Lujiza, podigunvši flašu čokoladnog soka. ''Zašto da iscrpljujete vaša već anoreksična tijela strogim dijetama? Sve što trebate je ovaj revolucionarni proizvod. Jedna flaša ovog soka je dovoljna da se riješite viška kilograma u samo tjedan dana!''
Andreina ju je sumnjičavo pogledala, a zatim se okrenula meni. ''Slušaj, Lexy... ja Brownici ništa ne vjerujem. Mislim, ne vjerujem ni tebi, ali hajde... Da li je istina ovo što priča?''
''Oh, da, naravno...'', rekla sam. ''Smršavjela sam tri kilograma za dva dana! Moraš ga samo piti u velikim količinama.''
''OK. Idemo onda do kuhinje'', Andreina se ustala, a zatim su se i njezine guske odgegale za njom.
''Nasjela je! Daj petaka, Lujiza!'', uzviknula sam.
Pljesnule smo se rukama.
