''Zar ste stvarno tolike budale?!'', uzviknuo je profesor Branko Kozomora.
Stajali smo u stakleniku i bezuspješno pokušavali zasaditi biljke mesožderke, dok si je Kozomora od nemoći čupao i ono malo kose što ima. Ponekad se zbilja zapitam da li više mrzim njega ili Travarstvo.
''Jesmo'', reče Tom ubjedljivo. Ta rečenica je izazvala smijeh svih Slytherina, dok su Gryffindori nastojali da ostanu ozbiljni.
''Oduzimam 20 bodova Slytherinu zbog mudrovanja gospodina Riddlea'', prosikta Kozomora, prostrijelivši ga pogledom.
''Nije on kriv!'', uzviknu Lujiza. ''Samo je odgovorio na vaše pitanje i...''
''Braniš svog dečka, je li, Brownice?'', nakezila se Katie Bell.
''Nije mi dečko!'', vrisnu Lujiza. Dohvatila je grumen zemlje i bacila ga Katie u lice.
Ovo je bilo prilično smiješno, jer svi znaju koliko su Tom i Lujiza zaljubljeni jedno u drugo. Samo što su oni previše ponosni da to priznaju.
''Današnja djeca'', promrmlja Kozomora. ''Vjerovali ili ne vjerovali, u mom rodnom Glamoču, omladina je bila kulturnija i vaspitanija...''
Oh, ne, pomislih. Evo ga opet. Sad će pričati o berbi krompira u Glamoču, a zatim će nam po stoti put prepričati kako je njegov ludi tetak ugazio u živi pijesak, da bi na kraju došao do priča o II svjetskom ratu.
Na sreću, svemu jednom dođe kraj, pa tako i satu Travarstva. Tom, Lujiza, Melody, Alexis i ja smo bukvalno istrčali iz učionice kad je zazvonilo.
''Hvala ti, Bože!'', uzviknu Melody. ''Čim dođemo u London, zapalit ću ti svijeću i to onu od tri dolara!''
Nastavili smo hodati prema učionici Preobrazbe. Bio je to neobično lijep dan. Tople zrake sunca su nas obasjale kroz otvorene prozore, kao da na taj način ispraćaju i posljednje ostatke ljeta. Bila sam tako dobro raspoložena da sam bacila samo dva uroka na Narcissu.
''Još samo jedan sat i slobodni smo'', reče Alexis zadovoljno.
''Jedva čekam večeru. Umirem od gladi'', zakukala sam.
Melody uzdahnu. ''Lexy, zaboga, koliko ti imaš obroka na dan?''
''Dvadeset i četiri'', odgovori Tom umjesto mene.
''Dvadeset sedam'', ispravih ga.
''I to joj još uvijek nije dosta'', dopuni me Lujiza.
Nakezila sam joj se i rekla:''Ti i Tom si odlično pašete.''
Njih su se dvoje samo pogledali i pocrvenjeli, a zatim u isti glas uzviknuli:''Nije istina!!!''
Narednih pedeset minuta smo proveli slušajući profesoricu Danu Božić kako krešti o preobrazbi mačke u kokoš. Rekla sam joj da je to neizvodljivo jer bi onda ta mačka pojela samu sebe, ali mi je Dana rekla da ''umuknem'', pa sam nastavila crtati karikature nastavnika po klupi. Sudeći po tome koliko mi je puta u životu rečeno da ''umuknem'', možda nisam ni trebala učiti da pričam.
Ali, opet, da nije mene i mog jezika, tko bi zavitlavao Gligorićku?
''Oh, profesorice...'', rekoh joj, dok smo ulazili u Blagovaonicu. ''Moram reći da imate izvrsnu frizuru.''
Mrko je pogledala u nas. ''Pijandure! Krvopije!''
''Nismo...'', započe Dante.
''M'rš unutra!'', uzviknu Gligorićka i gurnu nas kroz vrata.
Dok smo prilazili našem stolu, bacila sam pogled na stol Ravenclawa. Sarah i Michael su se, kao i obično, svađali.
''Ja sam stariji, ima da me slušaš, idiote!'', uzviknuo je Michael.
''Da, stariji si osamnaest minuta, kretenu!'', odvrati Sarah.
Promatrala bih ja njihovu svađu još neko vrijeme, ali sam bila jako gladna, pa sam navalila na sendviče. ''Diši malo'', reče mi Flor. ''Nemoj opet dobiti probavne smetnje.''
Gađala sam ju koricom kruha, ali sam promašila i pogodila Luciusa u glavu.
''Lujiza, reci da me ne gleda!'', rekoh, spustivši glavu.
''Ma ne...'', poče Lujiza, a zatim joj se izraz lica naglo promijeni.''Oh, gleda on itekako!'
Podigla sam pogled i pokušala mu se nasmiješiti. ''Sorry...'', rekoh.
''Nema frke'', nasmiješio se i namignuo mi.
Zaustio je da mi još nešto kaže, ali ga je Narcissa povukla k sebi. Prevrnula sam očima i vratila se sendvičima.
''Mrzim Narcissu gotovo koliko i Andreinu'', promrmljala sam.
''Nemoguće'', reče Alexis.
Baš u tom trenutku, osjetila sam miris Dolce & Gabanna parfema iza svojih leđa. Okrenula sam glavu i ugledala Andreinu. ''Bok, sister!'', nasmijala sam se.
''Ima da te sad ubijem, pacove mali!'', dreknula je i položila mi ruke na vrat, počevši da me davi.
Razmišljala sam kako izvučem živu glavu iz ove situacije, kad se Monstrum prodera:''Gospođice Andreina Slytherin, sjedajte za stol i pokušajte se ponašati normalno!'' Andreina me je samo mrko pogledala, a zatim se okrenula i sjela za stol pored Arse i Keire.
''Dobro je'', uzdahnu Tom. ''Ovaj put me ta neman nije spopala.''
Iskreno, i mene je to začudilo. Moja sestra inače koristi svaki mogući trenutak da dosađuje Tomu. To je ono što ona zove zavođenje, ali mislim da se niti jedan normalan dečko ne bi zaljubio u nju. A pogotovo ne jadni Tom, koji bježi od nje kao vrag od tamjana.
''Čini se da je čokoladni sok odradio svoje'', šapnula mi je Lujiza.
Taman kad sam htjela da prasnem u smijeh kao umobolnik, desilo se nešto čudno. Osjetila sam jak nalet hladnog vjetra. Već u idućem trenu, cijela Blagovaonica je bila u mraku. Tama nas je potpuno progutala.
Monstrum upali svjetlo na štapiću i zalaja:''Alexandra Salazara Slytherin, zašto imam osjećaj da je ovo opet vaše maslo?!''
Ovo bi bio prvi put da dobijem kaznu zbog nečega što nisam napravila. Zato rekoh:''Ne, ravnateljice, ovaj put nisam ja!''
Čula sam ju kako lupa šakama o stol. ''Gospođice, sad idem u hodnik provjeriti što se desilo. Ako ste vi i ono dvoje mudrova opet premazali stube sa maslinovim uljem, bolje da se čuvate!''
''Ali ravnateljice, prošli put smo to napravili iz najbolje namjere'', reče Tom.
''Tako je'', složi se Lujiza. ''Prošle ste se godine malo ugojili...''
''I mi smo pomislili da bi vam rekreacija na stubama dobro došla'', završila sam, trudeći se da zaustavim napadaj smijeha.
Monstrum gunđajući iziđe iz Blagovaonice. No, nekoliko sekundi kasnije, hodnikom se prolomio njezin užasnuti vrisak...
Nastavit će se...
Post je objavljen 12.05.2007. u 13:26 sati.